Prognozirali su nam propast - nisu bili u pravu!

U selu Kokincu, nadomak Bjelovara u kući obitelji Golek na stolu nas je dočekao sir dobrodošlice, narezan na kockice, vrhunskog okusa, a na licima domaćina Slađane i Jure Goleka, osmijeh. Kada se danas, u vrijeme kada je poljoprivreda pala na najniže grane, vidi osmijeh na licu poljoprivrednih proizvođača, sigurno se radi o nečemu neobičnom i zanimljivom, ali s pozitivnim predznakom. Na pitanje može li se kupiti ovčji sir, dobili smo niječan odgovor, ali osmijeh nije nestao s lica Slađane i Jure. A, što se krije iza njihova dobrog raspoloženja, saznali smo u razgovoru koji je uslijedio.

"Kada smo prije 12 godina krenuli s ovcama, ljudi su se zaustavljali ispred našeg imanja i gledali što mi to radimo. Davali su nam godinu dvije i prognozirali propast. Mi smo u svojoj glavi imali svoj cilj. Čak ni Vindija nije vjerovala u nas. Svi su se prevarili. Odustajali su ljudi za koje su u Vindiji garantirali. U početku nam nisu ni htjeli dolaziti po mlijeko i morali smo ga voziti u Veliki Grđevac. Mislili su da ćemo odustati. Bili smo uporni i uspjeli. Počeli su nas uvažavati i tako je počela priča s ovcama u obitelji Golek", priča Jure.

Danas na imanje Golekovih dolaze profesori sa studentima u studijska razgledavanja i edukaciju, jer se na OPG-u ima što vidjeti i naučiti. I stručnjaci savjetodavne službe česti su gosti. Svaki mjesec dolaze s Agronomskog fakulteta po uzorke mlijeka svih ovaca i onda imaju detaljnu analizu svakog grla.

Jako su zadovoljni jer su uspjeli stvoriti kvalitetno stado i od svake ovce se uzima uzorak, priča Jure. Tako precizno znaju kakvo je mlijeko. Nema muljanja kao što je to nekada bilo, kažu Golekovi koji se već 12 godina bave uzgojem mliječne pasmine. To je istočno-frizijska ovca na granici Njemačke i Nzozemske gdje nema ni jakih zima ni jakih ljeta.

Kod nas je i toplije i hladnije. Njima više smeta vrućina nego hladnoća jer imaju dosta vune. Istina je da je riječ o pasmini koja je osjetljiva i teže se prilagođava klimatskim uvjetima i prehrani, ali ljudi griješe kod kupovine stada. To je pasmina koja zahtjeva posebnu brigu i prehranu i to treba uvažavati. Nije jednostavan uzgoj, ali ni težak kada savladate pravila.

"U našoj županiji smo mi jedini s tom pasminom. Bilo je nešto u Gudovcu i na području Velike Pisanice, ali sada smo samo mi ostali", kaže Jure.

Šampionske titule za ovce

Ovce s OPG-a dobivaju i šampionske titule kao inozemna pasmina hrvatskog uzgoja. Riječ je o šilježicama, podmlatku kojega su dobivali kao direktne potomke visokokvalitetnih ovnova iz inozemstva. Ove godine nisu dobili nagradu. Šilježice su bile krasne i u dobroj kondiciji, ali to ocjenjivanje mi se baš i ne sviđa kada se sve pasmine trpaju u isti koš, kaže Jure. Istočno-frizijska s wirtenbergom, cigajom. Ocjenjivanje bi se trebalo provoditi u istoj pasmini i to bi bilo vjerodostojno. Na mene su se zbog mojega stava malo i naljutili, pa više ne prigovaram, priča nam Jure.

Odlučili su se za istočno-frizijsku pasminu

Odlučili su se za istočno-frizijsku pasminu jer žive u gusto naseljenom mjestu. Ovca pramenka ne dolazi u obzir jer za ozbiljnu proizvodnju treba imati stado od 500 ili 600 komada da bi dobili dovoljne količine mlijeka, kaže Jure. Za to su potrebne dosta velike površine gdje nije gusta naseljenost, a to u Kokincu nadomak grada nemaju. Ova pasmina je ovca više štalskog uzgoja s manjim stadom, ali s većom produktivnosti. Ali, to zahtijeva i kvalitetniju ishranu. Prve ovce te pasmine nabavili su na području Varaždina i Čakovca. To je početak uopće te pasmine u Hrvatskoj.

Poseban je razlog zbog čega su se odlučili na ovu pasminu je što možete tu pasminu naučiti redu i disciplini i za sve poslove dovoljan je jedan čovjek. Tu se pasminu možete naučiti da same dolaze na izmuzište. Druge pasmine kao što je pramenka moraju dvojica radnika pritjerivati. Neposlušne su. Ovo je ovca koja je mirna i na poziv dolazi sama. Dakle, nije rizik s istočno-frizijskom ako se sve radi kako treba. Stvar je pristupa prehrani i uvjetima držanja.

Razlika u mlijeku

Na pitanje o razlici u mlijeku između pasmina ovaca, Jure kaže kako je razlika u tome što pramenka ima jače mlijeko po masnoći i sastavu, ali manje količine. Dakako to ovisi i o prehrani i o godini. "Mi smo imali masnoću i 4 i 5%, kao kod krave".

Sada se cijena po jednoj litri mlijeka kreće od 6,70 kuna pa do 8,70 kuna, ovisno o proteinima i masnoći. To je zadovoljavajuće za ovu pasminu. Mi smo zadovoljni s Vindijom kao otkupljivačem koji redovito plaća, zadovoljan je Jure.

Počeli s uzgojem i nisu požalili

"Nisam nikada požalio što smo se odlučili na uzgoj ovaca. Moji su došli iz Bosne, okolice Kladuše 70-tih godina prošlog stoljeća kada sam imao godinu dana. Bila je to tada jedna od masovnijih migracija Hrvata iz tog kraja. Nekada su bosanski ovčari dovodili stada na zimsku pašu i ti ljudi bolje poznaju bjelovarski kraj nego domicilno stanovništvo. Tek kasnije je krenulo formiranje manjih stada ovaca, pa čak je i mljekarska industrija Sirela počela s ovčarenjem, nešto i Zdenka, ali to je sve propalo".

Ovčarenje je u bjelovarskom kraju počelo svoj ozbiljniji razvoj prije dvadesetak godina, ali početni optimizam nije rezultirao ozbiljnijim povećanjem broja ovaca. Na našem obiteljskom gospodarstvu držimo i krave, ali su nam ovce ipak prvi izbor, ispričao nam je Jure Golek, te nastavlja:

"Smatram da je ovčarstvo u Hrvatskoj još uvijek u povojima, ali ima veliku šansu zbog postojećih potencijala. Govedarstvo je došlo to maksimuma obzirom na raspoloživo zemljište. Potencijali su primjereniji razvoju ovčarstva. Za jednu ovcu je potrebno i manje zemljišta i manje hrane nego za jednu kravu. Više bi se moglo učiniti razvojem ovčarstva, ali za to je potreban osmišljeni plan kojega će pratiti cijeli sustav kojega treba stvoriti država. Nažalost je razvoj ovčarstva sveden na pojedinačne inicijative i pokušaje".

Treba stvoriti jedan ciklus u kojem će se proizvođači stimulirati i pratiti u cijelom proizvodnom ciklusu i da se može reći da je to organizirana proizvodnja.

Mi možemo podići broj ovaca u stadu, ali netko mora garantirati otkup i sigurnost.

Janjci su dobar prihod, 30 do 40 posto ode u rasplod i to je dobra cijena. Nešto muških ide na klanje, a nešto i u rasplod. To je isplativo. Kroz mlijeko još dobijete dva janjeta po ovci. Vindija dolazi svaki drugi dan sa cisternom i preuzima iz našeg laktofriza. Svojim vozilom prolaze u krugu pola Hrvatske, sve do Daruvarskog i Požeškog kraja. Dakle, kombinacija meso-mlijeko je idealna.

Poticaji za proizvodnju ovaca

Kažu kako poticaje u proizvodnji nisu koristili. U mjeri za financijska sredstva za mala gospodarstva mi smo preveliki. Kandidirali smo se, ali nismo ušli, a u mjeru za ruralni razvoj nismo se ni kandidirali. Za sada smo planirali dovršavanje započetog gospodarskog objekta u koje bismo smjestili povećano stado od stotinjak ovaca, kaže Jure.

"To je optimalan broj o kojem može brinuti naša obitelj. Od toga se može pristojno živjeti. Što od janjaca, kojih se othrani po jednoj ovci gotovo dva, a što od mlijeka. Istočno frizijska pasmina je visoko-plodna ovca od kojih mnoge imaju i četvorke, a plodnost vuče i mliječnost".

Najvažnije je da se ne smije zaletavati u investicijama.

Golekovi imaju na svom imanju 52 ovce i 18 mladih šilježica kojima će zamijeniti stare ovce jer se računa na gubitak stada od desetak posto i morate obaviti remont stada. Sa starenjem ovcama pada mliječnost. Optimalno se ovca može koristiti četiri godine. Ona doji deset mjeseci, od siječnja mjeseca do kraja listopada. Vindiji se prodaje šest mjeseci, a ona doji 10 mjeseci. Dva mjeseca mlijeko se daje janjcima i onda tek jedno kraće vrijeme zasušuju. U godišnjoj laktaciji Golekovi dobiju po ovci 450 do 500 litara. Dnevno u prosjeku 1,6 litre što je puno više od ovce pasmine pramenka koja daje 150 litara godišnje.

Cijela obitelj mora biti u ovčarstvu

Poanta je u tome da se morate priviknuti na tu pasminu i ona na vas. Najveći je problem dok ne dobijete svoje vlastite janjce i svoj vlastiti uzgoj onda dobijete kvalitetno stado. Ovca koja je dobra kod vas, ne mora biti dobro kod mene dok se ne aklimatizira na svoju štalu. To traje dvije do tri godine dok se sve to ne uigra da sve štima. Taj period je relativno dug i kritičan. Mnogi u to vrijeme kleknu, pogotovo oni koji se kreditno zaduže ili su krenuli s nekom drugom matematikom, objašnjava Jure Golek, a onda otkriva jednu posebnu istinu: "Cijela obitelj mora biti u ovčarstvu. Morate htjeti raditi i raditi i raditi da biste došli do stada koje će vam za jedno četiri pet godina davati prve prave rezultate. Bez zajedničkog rada cijele obitelji nema rezultata".

U obitelji Golek na istom su poslu Slađana i Jure Golek, njihov sin Fran, koji je učenik srednje poljoprivredne škole, veliki zaljubljenik u ovčarstvo s ambicijom da završi Agronomski fakultet i još su u poslu baka i djed čija pomoć je nezamjenjiva. Svi su svuda gdje treba. Važno je što sve članove obitelji zanima ovčarstvo. Za sada nemaju drugih proizvoda od ovaca. Razlog je isključivo u tome što nemaju vremena, ali za neku dopunsku proizvodnju treba također zadovoljiti i minimalno-tehničke uvjete za koje smatraju da su nepotrebno komplicirani i skupi, čak i ako ih usporedimo s onima koje traže u drugim razvijenim zemljama Europe. Pokušali su s proizvodnjom sira. Bili su na prvim danima sira u Bjelovaru i na još nekim izložbama.

Sve je lijepo, dobro i ukusno kada se degustira, a onda kad ga proizvedete nitko ga neće kupiti. Također valja reći da ljudi nemaju novca da si mogu priuštiti sir za 60 ili 70 kuna. Vidite da kupuju sir za 25 kuna u trgovačkim centrima. Nadalje, investicija je prevelika, a naplata od kupaca poput trgovačkih naplata nesigurna i neredovita, kaže Jure.

Bio je problem i s otkupom vune. Sada više ni to nije problem. Imaju jednu firmu iz Zagreba s otkupnim mjestom u Končanici kod Daruvara i njima prodaju vunu jednom godišnje kada ih ostrižu.

Potrebna je garancija otkupa

Ovčari mogu u današnje vrijeme dobro funkcionirati, ali bi trebalo ovčarstvo dići na višu tehnološku razinu. Na primjer, ovce bi se trebale musti cijelu godinu, da se rade dva turnusa mužnje, da se rade dva pripusta, janjenje i u listopadu mjesecu. Riječ je o naprednijoj tehnologiji, ali vas za to treba pratiti cijeli sistem u državi, bolja organiziranost. Treba se garantirati otkup od prve do zadnje litre mlijeka. U sistemu funkcioniranja ovčarstva kao posebne stočarske grane treba imati zatvoreni krug kao što je to kod krava.

"Kada imamo najviše mlijeka, nemamo ga kome predati, kada je špica laktacije, daje se mlijeko janjcima. Istina da je otkup posložen, ali ne i dva mjeseca janjenja. Cjelogodišnji otkup će ovisiti o velikim proizvođačima koji se za sada teže prilagođavaju novim tehnologijama ovčarenja, ali sve se pomalo mijenja i vjerujemo da je budućnost ovčarenja velika", rekao nam je na kraju razgovora Jure Golek.

Autor: Tugomir Pemper