Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Stočarstvo
  • 02.01.2013.

Pomaci u razvoju kozarastva u Zagori

Kozarstvo

  • 4.406
  • 377
  • 0

Osim ovčarstva dalmatinsko zaleđe je oduvijek bilo poznato i po kozarstvu, a u zadnje vrijeme i po govedarstvu te proizvodnji mlijeka u privatnim farmama. Posebice su evidentni pomaci u razvoju kozarstva na području Cetinskog kraja, primjerice u Obrovcu Sinjskom, gdje su ponikli i poznati kozari poput Jure Runje koji je u svojoj staji na Bilom Brigu planine Kamešnice imao i više od 1200 koza, jarića i jaraca. Svi ističu kako je on bio i najveći farmer plemenitih i korisnih životinja u cijeloj Dalmaciji. Marljivi Jure Runje je umro, stado mu je nestalo, samo su ostali tragovi njegove farme tik uz rekonstruiranu cestu Split-Sinj-Han-Bili Brig, Livno, dakako i sjećanja u memoriji onih koji su poznavali tog popularnog kozara Kamešnice i njegovo blago. No, tog popularnog kozara Kemešnice naslijedile su nove, mlade obitelji ne samo iz njegova rodnog kraja, nego i mnoge obitelji u dalmatinskom zaleđu, dakako modernijim farmama.

U farmama sedam vlasnika više od 3000 koza i još toliko jarića

Tako suvremeni kozari Dalmatinske zagore ipak slijede svoje prethodnike poput primjerice i sedam vlasnika većih stada samo u Cetinskom kraju, koji u svojim stajama prema neslužbenim podacima imaju nešto više od 3000 koza i još toliko jarića, iako to još ni izbliza ne može biti zadovoljavajuće. Dakako, neusporedivo je više koza i jarića u malim obiteljskim farmama i stajama u selima zadarskog, šibenskog, trogirskog, kaštelanskog, omiškog, makarskog, dubrovačkog zaleđa. No, koza i jarića, kozjeg mlijeka i kozjega sira, i koštradine, u Dalmatinskoj zagori bi sigurno bilo znatno više kad vlasnici obiteljskih farmi i njihovi čobani ne bi imali problema s vukovima te zbog ishrane. Jer, na cijelom prostoru dalmatinskog zaleđa nema ni jednog pogona za proizvodnju stočne hrane.

«Da nije vuka, bilo bi nam bolje. Od vukova teško možemo obraniti svoja stada koza i jarića, nikad ne znamo kad će napasti, uplašiti, oteti, rastrgnuti, napraviti štetu. Da nije tih krvoločnih zvijeri, moglo bi se više blaga držati na ovom području koje je itekako prikladno za stočarstvo, gotovo idealno za koze. Neki su čobani imaju i ovčarske pse poput tornjaka, ali to nije dovoljno», rekoše nam proteklih dana vlasnici stada.

Mnogi od njih koze i jariće uzgajaju samo za meso, jer bi im mužnja iziskivala puno više radne snage. Podsjećaju kako je još 1996. godine Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o programu gojidbenog stvaranja koza u državi prema kojemu su primijenjene i suvremene znanstvene spoznaje kozarstva iz zemalja s razvijenom kozarskom proizvodnjom. Tako su, ističu stručnjaci, određeni ciljevi, organizacija i metode uzgojnog rada s kozama. Dakako, to je tek jedan segment iz projekta oživljavanja kozarstva tijekom posljednjih godina koje se sve više razvija. Naime svakim danom je sve više malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva koja su se odlučila za uzgoj koza i jarića, proizvodnju mesa i mlijeka.

Unatoč i tornjacima stada je teško obraniti od napada vukova

Stručne analize su, pak, pokazale kako su mogućnosti razvoja kozarstva na području dalmatinskog zaobalja iznimno velike ne samo zbog prirodnih uvjeta - kraških polja, submediteranske klime, bogate ispaše, nego i bogate tradicije. Unatoč svemu i sada se najveća stada koza i jarića nalaze u obiteljskim farmama na vrličkom, sinjskom, imotskom, vrgoračkom, benkovačkom, neretvanskom području. No dodatni poticaj dalmatinsko-zagorskim farmerima je i sve veća potražnja kozjeg i jarećeg mesa, kozjeg mlijeka i kozjeg sira na širem tržištu zahvaljujući i usponu hrvatskog turizma. Očekuju više gostiju-potrošača kozjih proizvoda (mlijeka, sira, mesa), dakako i izdašnije poticajne mjere odnosno financijska sredstva od lokalne zajednice i države.

Uzgajivači koza ističu kako mogući potencijali u takvoj proizvodnji zdrave hrane još ni izbliza nisu iskorišteni u tom podneblju gdje je kozarstvo gotovo tradicionalno ukorijenjeno, a svi tvrde kako je koze lakše hraniti. Samo trebaju biti na oku čobana, kako bi ih obranili od napada vukova, ali i izliječiti i od eventualnog ujeda poskoka i riđovke u dalmatinskom kršu. Potonji problem lakše i brže rješavaju ako su u čvrstoj vezi s veterinarima odnosno veterinarskim postajama - veterinarskim punktovima. Mnogi od njih očekuju kako će 2013. godina ipak donijeti neke olakšice ne samo u kozarstvu, nego i u ovčarstvu i govedarstvu pa će u Zagori biti više zdrave hrane, a i više zaposlenih. To poručuje i trenutačno najveći farmer koza i kozlića u cetinskom kraju Mladen Živalj iz Obrovca Sinjskog.

Mladen Živalj najveći farmer koza i kozlića u Cetinskom kraju

Ističe kako u svojim stajama u lijevom zaobalju Cetine drži više od 300 koza i oko 330 kozlića, dvadeset jaraca. Unatoč teškoj dugogodišnjoj gospodarskoj krizi, koja je u siromaštvo bacila tolike seoske i gradske obitelji u Hrvatskoj, kaže kako u kozarstvu ipak vidi budućnost svoje obitelji tim više što mu je to temeljni izvorni godišnji prihod, a njegovo stado od napada vukova danonoćno čuva i devet pasa. Ujedno dodaje kako je oduvijek bilo najteže onima koji su se bojali svoje sadašnjosti i budućnosti, poručujući poljodjelcima i stočarima da se tijekom ove godine više uhvate obnove kraških polja i dolaca, farmi koza i ovaca - posebice u Dalmatinskoj zagori i na otocima.

«Koze su alpske i otporne na vrućine i suše, te oštre zime. Znatno ih je lakše hraniti i skromnijom ispašom u brdsko-planinskom području. Svaki dan im dajem pet kilograma soli, a zimi ih hranim i kukuruzom, nikako sijenom, kako bi im meso bilo ukusnije. Moje stado koza i jarića dnevno popije oko 2000 litara vode koju punim na hidrantu u Obrovcu Sinjskome i kombijem u vodospremi svakog jutra dovozim na teren jer su na planini Kamešnici ovog ljeta presušila pojilišta, lokve i bunari. Najteže mi je bilo ovogodišnjeg dugotrajnog beskišnog i sušnog ljeta kada sam imao dodatnih poteškoća i zbog pomanjkanja ispaše u vrtačama, dolcima i ogradama odnosno na planini Kamešnici, ali i najviše problema zbog napada vukova na stado koza i ujeda od poskoka», objašnjava Mladen Živalj.

Kaže kako je najprije imao farmu od 300 ovaca i toliko janjaca. Brzo je shvatio i zaključio kako mu je u kršu lakše i profitabilnije držati koze nego ovce. Zatim je ovce rasprodao, a umjesto njih opredijelio se na koze i kozliće, ističući kako u tome nije falio. «Oko ovaca i janjaca ima više posla, a nisu toliko ni otporne na uvjete u brdsko-planinskim predjelima kakvi su u ovom dalmatinsko-zagorskom kršu, kao koze i jarići. Ove godine sam prodao oko 400 jarića u drugoj polovici kolovoza i u rujnu nakon što je prestala sezona prestala janjaca. Za pomladak sam ostavio 100-ak kozlića, jer želim širiti farmu na više od 400 koza», najavljuje svoj razvojni projekt kozarstva optimistični Živalj.

Stočne izložbe potiču razvoj stočarstva posebice kozarstva

Ističe kako je tržište za prodaju jarića osigurao te da sve proda na pragu svoje farme. Uglavnom ih kupuju slavljenici u povodu svadbi, krštenja, pričesti, krizme, blagdana, rođendana, imendana, poslovnih ručkova, a za njegovim jarićima sve više su zainteresirani i turisti. Koze muze i pravi kozji sir tek za obiteljske potrebe, ali ne i za tržište. Tvrdi kako za to nema uvjeta jer je, zaključuje, mužnja koza i sirenje itekako zahtjevan i odgovoran posao. Mladen Živalj je zadovoljan i radostan, unatoč neočekivanoj ovogodišnjoj ljetnoj suši i globalnoj dugotrajnoj krizi, što je jarac iz njegova stada dobio prvu nagradu u kolekciji natjecanja u kozarskom dijelu Županijske izložbe na sinjskom hipodromu pasmine hrvatske šarene koze, što je vlasniku farme dalo novi poticaj i zamah.

Riječ je o stočnoj izložbi koju su organizirali Hrvatska poljoprivredna agencija, Udruga proizvođača mlijeka Dalmacije i Grada Sinja, a pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog turizma te Splitsko-dalmatinske izložbe. Inače, ta je priredba nastavak tradicije koja se godinama redovito održava u alkarskom gradu, središtu Cetinskog kraja, kojom se također itekako potiče razvoj stočarstva na području srednje Dalmacije.

Autor: Nedjeljko Musulin


Povezana stočna vrsta

Kozarstvo

Kozarstvo

Koze pripadaju među najstarije pripitomljene pasmine životinja koje su od davnina služile čovjeku i davale mu visokovrijedno proizvode poput mesa, mlijeka, kože, dlake i gnoja.... Više [+]

Tagovi

Kozarstvo Zagora Mladen Živalj

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Predsjednik Zoran Milanović i ministrica poljoprivrede Marija Vučković na ovogodišnjem su Noćnjaku obišli izlagače i kušali njihove proizvode. Pogledajte više u našoj galeriji: https://www.agroklub.com/agrogalerija/nocnjak-2024-sadnja-masli... Više [+]