Pojilišta za stoku u kršu

Ivan Jukić, dipl. ing. agr., načelnik Odjela za stočarstvo, osvrnuo se na stanje pojilišta za stoku u kraškim područjima, te je posjetio područje na planini Svilaja, Miljevački plato, Bogatiće i područje Kistanja. Navodi kako jedan dio stočara ipak ne želi u potpunosti prekinuti s držanjem goveda, unatoč krizi proizvodnje mlijeka, ulaskom u poznije godine i nedostatkom zemljišnih resursa, prije svega oranica. Na područjima gdje postoje pašnjačke površine i marginalna, zapuštena poljoprivredna zemljišta, pojedinci pronalaze svoj interes u mesnom govedarstvu, odnosno sve popularnijem ekstenzivnom sustavu krava-tele. Iako neki ovaj sustav vežu uz nizinske i brdske pašnjake, isti nalazi svoju opravdanost i u brdsko planinskim prostorima krša, na krškim pašnjacima gdje u određenim periodima godine vladaju prilično surovi uvjeti poput visokih ljetnih temperatura, manjka vode i paše i stalne prijetnje predatora kao što su vukovi, čagljevi i medvjedi.

U ljetnom periodu kad temperature u hladu sežu preko 40 stupnjeva Celzijevih, spaljena paša i nedovoljne količine vode za napajanje goveda najveći su problemi i ograničavajući faktori za širenje stada.

Uloga vode u sustavu krava-tele vrlo je važna a često joj se pridaje minimalna pažnja. Kod žednih životinja usporava se probava konzumirane paše. Osjećaj sitosti stoga traje duže a goveda manje pasu i manje konzumiraju hranu. Za slabe priraste i mliječnost skloni smo uglavnom okriviti slabu pašu i visoke temperature a o ograničenju vode rjeđe razmišljamo.

Nije dovoljno imati vodu na pašnjaku. Vode treba biti dosta i ona mora biti kvalitetna. Okvirno za svaku proizvedenu litru mlijeka trebalo bi osigurati oko 5 l pitke vode ili zbog lakšeg pamćenja, na 100 kg žive vage orijentacijski bi trebalo osigurati oko 10 l vode. Kod visokih temperatura to je i znatno više. Ako imaju priliku, goveda popiju više vode nego što im je potrebno a dio vode proliju. Imaju li goveda dovoljno vode na raspolaganju, konzumirat će je 10-15 puta dnevno. Ako su pojilišta previše daleko goveda će ih nerado i stoga rjeđe posjećivati. Poslije napajanja stado vrlo rado planduje uz pojilište pa mu je poželjno u blizini osigurati hladovinu, ako je to izvedivo. Kod plana izgradnje novih pojilišta i o ovom faktoru treba voditi računa. Napušta li stado odmah po napajanju pojilište u potrazi za hladovinom, mlada i u hijerarhijskoj ljestvici niža grla, neće imati dosta vremena da se dovoljno napiju.

Postojanje i uređenje pojilišta u krškim brdsko-planinskim područjima od iznimne je važnosti. Pojilišta treba smjestiti i urediti na način da životinje ne troše previše vremena za podmirenje potreba za vodom i da tako ne skraćuju vrijeme napasivanja.

Napajanje goveda iz vodovodne mreže teško je izvedivo i neprihvatljivo. Težiti treba alternativnim rješenjima kao što su potoci, bunari, prirodna skupljališta i umjetna sabirališta.

U kraškim područjima najčešća su pojilišta prirodne ili umjetne lokve. Lokve nastaju tamo gdje postoji nepropusni sloj gline i udolina koja usmjerava oborinsku vodu u lokvu. Nekad se uređenju i korištenju lokvi pridavala velika pozornost. Danas je većina lokvi prilično zapuštena, prepuštena samovolji pojedinaca i u njima se nalazi voda vrlo upitne kvalitete. Dosta lokvi tijekom ljeta presuši a bioraznolikost ovakvih lokaliteta nestaje.

U uređenju postojećih pojilišta i izgradnji novih, uz stočare, svoj bi interes mogli imati i lovci i vatrogasci. Ista bi osim za pojenje stoke služila kao pojilišta divljači i dragocjeni rezervoari vode za gašenje početnih požara. Na lokaciji sabirališta za vodu zaštitari prirode svoj bi interes našli u očuvanju i povećanju bioraznolikosti. Bunari i lokve predstavljaju i vrijednu kulturnu graditeljsku baštinu koju treba zaštititi od propadanja. Mišljenja sam da bi programi vezani za pojilišta u kraškim područjima vrlo lako mogli naći mjesto financiranja iz fonda za ruralni razvoj. Lokalne akcijske grupe bi u ovakvim programima mogle odigrati konkretnu ulogu. U nastavku donosimo skicu uređenog sabirališta za vodu i neke primjere iz prakse Dalmatinske zagore na kojima su moguća poboljšanja.

Autor: Ivan Jukić, dipl. ing. agr., Foto: RGBStock.com