Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Ovčarstvo
  • 20.08.2013.

Ovčarstvo se ipak budi u Zagori

Očarstvo se ipak budi u dalmatinskom zaobalju. Potvrđuju to veća i brojnija stada ovaca i janjaca

Foto: RGBStock.com
  • 4.272
  • 400
  • 0

Sve govori kako se ovčarstvo ipak budi u dalmatinskom zaobalju. To potvrđuju i veća, brojnija stada ovaca i janjaca posebice u općinama Hrvace, Muć, Lećevica...Tamošnji ovčari, primjerice oni u Biteliću poput Ante Buljana, Ćire Jukića, Slavko i Tadija Đapić sa svojim sestrama, koji u svojim torovima imaju po 100, 150, 200 i više ovaca i janjaca, ističu kako je ovčarstvo nekoć bilo razvijenije i na rubovima kraških polja u dalmatinskom zaobalju, nego danas. Dakako, vrsnih ovčara ima i u Glavicama koji u svojim farmama imaju između 150 i 200 ovaca i janjaca. A Ante Buljan dodaje kako su u tom kraju još poznati vrsni stočari poput Ranka i Dinka Đapića, ovčari iz Biteliće, ističući u tom selu i najbolje kozare poput Mirka Đapića i obitelj Ezgeta čija su stada u naselju podno Grade, a ne u toru, štali na Vrdovu. Potonji stočari imaju ukupno oko 400 koza. No u Biteliću uzgajaju i goveda, posebice muzne krave, ali znatno manje nego prijašnjih godina.

Sve govori kako ovčarstvo ipak budi u dalmatinskom zaleđu

Mariju Prdić smo zatekli u lećevačkom kršu kako čuva svoje stado ovaca u kršu kaštelanskog zaobalja. "Ovo je moje stado od 150 ovaca, a ovčarstvom se oduvijek bavim, za što su itekako pogodni ovi predjeli. Nedavno smo prodali više od 100 janjaca, a ovce muzem rukama te proizvodim ovčji sir kako su to radile moje (pra)bake te ga prodajem uglavnom na tržnicama primorskih gradova (Trogir, kaštela, Solin, Split...), dakako i u Sinju, gotovo nadomak Lećevici. Po janjce nam kupci redovito, tradicijonalno dolaze na kućni prag i tako ih sve prodamo, pa kako se onda ne bismo bavili tim poslom kad nemamo problema u prodaji niti u cijeni. Tada donekle zaboravimo one sve muke koje bismo katkada imali zimi uglavnom uslijed nedostatka stočne hrane (sijena...) za ovce i dok bismo ih čuvali od kradica, napada vukova, liječili od ujeda poskoka. Kako smo svoje stado ovaca nedavno proširili, na tržištu će za potrošače biti više zdrave hrane iz dalmatinsko-zagorskog krša, poput ovog - ovčjeg mlijeka i sira te janjetine, dakako i gnojiva. Također smo uz potporu ekologa donekle pronašli način i korisne uporabe ovčje vune, koja se više ne odlaže u prirodi kao prijašnjih godina, ne baca se u jame zagorskog krša niti se spaljuje. Raduje me što se mladi u posljednje vrijeme u ovom kraju sve više opredjeljuju za ovčarstvo, poput moga sina Jakova shvaćajući kako je to ipak unosam posao, samo valja raditi čak i noću kad zatreba, primjerice dok se ovce janje. Ali stado valja čuvati od vukova koji gotovo danonoćno napadaju stoku u kaštelanskom zaobalju, ali i od mogućih kradica", poručuje Marija Prdić.

Ovčari rekoše kako se u tim krajolicima Zagore danas ne mogu vidjeti stada goveda, muznih krava i junica, kao nekoć, čemu su, tvrde, u posljednje vrijeme dosta pridonijeli i napadi vukova ne samo na stoku nego i stočare. "Na pašnjacima uz rubove kraških zagorsko-dalmatinskih polja, gdje danas pasu stada ovca, nekad su obično bivala i goveda kojih danas gotovo i nema na ispašama na tim predjelima. Stočari ističu kako su razlog tome i česti napadi vukova na stoku u Zagori, gotovo u svim godišnjim dobima, gdje se te zvijeri znaju ušetati i u urbana naselja strašeći tako stanovnike, odrasle i djecu, kako se to ipak češće događa u zadarskom zaleđu. Doduše, stada koza i kozlića nikad nismo ni vidjeli kako pasu na tim prostorima, jer su one za izvore svježe prirodne ishrane uglavnom vezane za brdsko-planinske predjele poput Dinare, Kamešnice, Svilaje, Kozjaka, Omiške Dinare, Biokova, Rilića... gdje su uglavnom i njihovi torovi, kozarske farme, koje s psima budno čuvaju kozari. Ali posebice oni u brdsko-planinskim predjelima gdje su još tijekom ovogodišnjeg srpnja presušila pojilišta, lokve i bunari i ovih sušnih, iznimno vrućih kolovoških dana kiše već tjednima nisu pale u Dalmaciji, makar su toliko najavljivane, te su zaobišle to područje, kao i protekle godine", komentiraju stočari Dalmatinske zagore.

Ipak se na ispašama u Cetinskom kraju rijetko mogu vidjeti goveda kao prije

Međutim od ovčara Ante Buljana doznajemo kako Slavko i Tadija Đapić i njihove dvije sestre u farmama na Vrdovu, gdje se oduvijek tradicionalno uzgaja stoka i njeguje stočarstvo, imaju i više od tisuću ovaca i janjaca. Dodaje kako se tomu i ne treba čuditi jer je riječ o obiteljima koje njeguju ljubav prema ovčarstvu prenoseći ju s predaka na potomke. Ističe kako je Vrdovo oduvijek bilo poznato po izdašnim zalihama stočne hrane kamo su stočari iz dalmatinskog priobalja te s dalmatinskih otoka organizirano, prema dogovoru s vlasnicima pašnjaka, svake godine dogonili stada ovaca, koza i goveda radi ispaše, baš kao i ove godine. Čobani bi sa svojim stadima na tom prostoru ostali tijekom proljeća, ljeta i rane jeseni, zatim s prvim zahlađenjem odnosno prvom slanom zajedno napustili pašnjake na planinskim predjelima Dinare te svoju stoku vratili u farme na otocima te u priobalju.

Poznato je, naime, kako je stočarstvo posebice uzgoj ovaca i janjaca, u Cetinskom kraju oduvijek imalo značajno mjesto u prehrani obitelji, ali i u opskrbi šireg tržišta. Ta se tradicija i danas nastavlja o čemu, dakle, potvrđuju i brojne farme u Biteliću poput Ante Buljana koji je nedavno proširio svoje stado ovaca. Kaže kao je na farmi je sada mogao imati i do tisuću ovaca i janjaca da nije prodavao pomladak. Ali zbog toga nije nezadovoljan svjestan kako je tako moralo biti, tim više što je svaku zarađenu kunu razumno investirao u napredak svoga obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (OPG-a). Ponosi se sa svojim stadom, ali i s psima, čuvarima njegovih ovaca i janjaca, među kojima je najsigurniji veliki i snažni tornjak Brnje. Podsjeća kako se ovčarstvom počeo baviti tek s 15-ak mladih ovaca, a prije toga radio je godinama, čak i desetljećima u Njemačkoj od Hamburga do Munchena, isključivo na gradilištima. Pošteno je zaradio i svoju njemačku mirovinu koju uživam sa svojom obitelji - ženom, sinovima, kćerima, unucima. Voli reći kako je za ušteđevinu mogao kupiti zemljište i sagraditi kuću ili ugostiteljski objekt, te iznajmljivati prostore turistima negdje na Makarskoj ili Kaštelanskoj rivijeri, te da je mogao kupiti i komforan stan u Splitu ili Zagrebu. No ljubav mu je bila jača prema kolijevci djetinjstva gdje je odrastao pa je ostao na djedovini, u svojoj Zagori gdje sam ponikao i sagradio te namjestio lijepu obiteljsku kuću, obnovio stare objekte, podigao novu štalu s hranilicama i pojilicama.

Ovčar Ante Buljan iz Bitelića poručuje kako se od ovčarstva može sigurno živjeti

"Ozbiljno, gotovo predano sam se okrenuo ovčarstvu, proizvodnji zdrave hrane - janjaca, mlijeka, ovčjeg sira, jer u tome vidim prosperitet svog obiteljskog poljoprivrednoga gospodarstva. Vjerojatno ću se uskoro početi i seoskim turizmom, jer i za to imam sve preduvjete", kaže zadovoljni Ante Buljan. "Draže i bolje mi je živjeti u rodnom Biteliću, ovdje na selu gdje imam sve kao i u gradu; ovdje mi je nekako ljepše, zdravije i srcu toplije nego i u nekom velegradu. Naime imamo asfalt, struju, telefon, tekuću vodu, prodavaonice, školu, crkvu, ambulantu, organiziranu veterinarsku službu i stručni nadzor nad stadom. Ni s otkupom svojih proizvoda niti s tržištem nemam problema, jer sve što proizvedem i ponudim potrošačima brzo prodam, uglavnom na kućnom pragu, osim vune koju svake godine u nazočnosti stručnjaka odložim na sigurno mjesto kako ne bi onečistila okoliš. Ipak mi je najteže što vunu sa svojih ovaca ne mogu unovčiti kao gnoj, meso, sir. Ne znam zašto se vuna ne bi nekako preradila i koristila? Ona je jedini ovčji proizvod koji nema funkcije u proračunu moje obitelji, dok gnojivo lako prodam najčešće primorskim povrtlarima s najavom proljeća", kaže bitelićki ovčar.

Ističe kako ima mirovinu u iznosu oko 650 eura mjesečno od koje sa svojom obitelji može solidno živjeti. Ali dodaje kako još može i želi raditi, posebice se baviti ovčarstvom. Računa kako je to itekako koristan posao, iako imam teškoća zbog napada vukova na stado, te ugriza poskoka ovaca. "Ne tako davno vukovi su mi udavili i rastrgali više ovaca, a neke i odvukli, dok su susjedima udavili i pojeli i po desetak brava. Imao bih neusporedivo veću štetu da nemam svojih pet pasa, od kojih mi tri pomažu čuvati stado na ispaši, dok dva čuvaju farmu. I zmije ljutice, najčešće poskoci i riđovke, mi ugrizaju ovce, uglavnom u proljeće i ljeto, ali ja ih uspješno liječim, i to, bez veterinara. S obitelji proizvodim i ekološki krumpir, kupus, blitvu, špinat, isključivo na stajskom, ovčjem gnojivu u dolcima na Vrdovu, domaće dalmatinske pršute, pancetu i kobasice, i to su sve ekološki proizvodi. Gotovo svake godine, tijekom turističke sezone, dolaze mi i strani turisti s obližnjih plaža, najviše iz Njemačke, te kupuju ovčji sir i janjce. Ipak su najbrojniji moji dragi prijatelji i znanci iz Njemačke s kojima je godinama radio izvan domovine, ali i iz Austrije, Švicarske, Francuske te inih zapadno-europskih zemalja, uglavnom članica EU-a", zadovoljno će Ante Buljan (68).

Susjedi za svog bitelićkog farmera ističu kako je uvijek u pokretu: kada ne čuva stado ovaca u kamenim ogradama, skokne autom do Sinja gdje se nađe s prijateljima i znancima na kavi. Odlazi Ante i u Split i Zagreb radi svoje djece i unuka. Redovito ustaje u šest sati, a kada se dobro razdani sa stadom i psima odlazi u prirodu, te se vraća doma na izmaku dana, ali prije mraka. Redovito prati događaje u zemlji i svijetu čitajući tiskovine, slušajući radio i gledajući tv-emisije. Dodaje kako najčešće odlazi spavati oko ponoći, ali tijekom cijele noći bdije nad ovcama dok se janje, u čemu mu pomaže i marljiva supruga dakako i njegov sin koji sa svojim ocem i cijelom obitelji dijeli sudbinu.

Buljan mladima poručuje neka se okrenu poljodjelstvu, stočarstvu

"Što bi od mene bilo u ovim godinama kada kad se ne bih bio u pokretu, kad bih samo sjedio i ležao? Brzo bih umro. Ovo što radim, sve je zdravo i korisno, a uz to je i biznis zarađujem na čistu zraku u prirodi. Ujedno se rekreiram pazeći ovce i janjce, slušajući glazbu s tranzistora. Gospodarsku krizu još nisam tako teško osjetio na svojoj koži, niti moja obitelj. Zato puno radimo, godišnje proizvedem i prodam oko 2500 janjetina, nešto prodam i ovčjeg sira, ali eko-povrće iz dolaca i škrapa na Vrdovi isključivo konzumira moja obitelj. Tako solidno živimo na selu, samo mi je žao što tako nije svima", zaključuje Ante Buljan, poznati ovčar iz Bitelića, poručujući:

"Želio bih vidjeti više mladih obitelji u ovom kraju koje bi se bavile poljodjelstvom i stočarstvom odnosno stočarstvom, jer je u poljoprivrednoj proizvodnji, posebice u proizvodnji zdrave hrane budućnost ruralnog razvoja dakako i seoskog turizma. Neki mi se ovdje rugaju: 'Vidi ga, ima dobru njemačku mirovinu pa još čuva i drži ovce'. Ali ja te ljude samo saslušam, onako iz pristojnosti radi, nasmijem se i idem dalje, svojim poslom. Neki od njih ipak shvate kako je ovo što radim sigurna budućnost, te da ovo nitko ne može raditi ako nema volje i ljubavi za taj posao. Godinama sam radio u gospodarski razvijenoj Europi i tamo sam vidio što i stočari rade. Oni drže nešto što valja, a ako nije tako time se nikako ne bave. Dobro sam zapamtio njihove riječi: 'Ili drži nešto od stoke ono što valja, ako nije tako ne drži ju nikako'. A ja sam u Njemačkoj radio uglavnom na građevinama te jedno vrijeme i kao kuhar pa mi je i gastronomija donekle poznata. Inače gladnih ljudi i nema toliko koliko se malo radi, no kad bi se svi malo više bavili stočarstvom, primjerice uzgojem koza i jarića bilo bi manje požara u Dalmatinskoj zagori", poručuje Ante Buljan.

Foto: RGBStock.com


Povezana stočna vrsta

Ovčarstvo

Ovčarstvo

Ovčarstvo je izrazito rasprostranjena grana stočarstva te se ovce mogu naći na svim kontinentima osim Antartike. Važnost ovčarstva varira ovisno o pojedinim zemljama te su osobito... Više [+]

Tagovi

Ovčarstvo Zagora Proizvodnja hrane Zdrava hrana