Oplemenjivanje ovaca - za više janjetine i kvalitetniju vunu

Oplemenjivanje ovaca ukratko se definira kao poboljšanje proizvodnih karakteristika, od količine i sastava mlijeka, mesa, vune, broja potomaka pa do selekcije na oblik vimena. Ono se treba provoditi sUSTAVNO i organizirano uz kontrolu stručnih i nadležnih službi, navodi Toni Mikulić, mag.ing.agr., iz OdjelA za animalnu proizvodnju i tehnologije i uzgojno - selekcijski rad u stočarstvu Federalnog agromediteranskog zavoda (FAZ).

Kako je istakNUo u svom predavanju, oplemenjivanjem su od primitivnih pasmina nastale visokoproduktivne. A, svaki farmer kroz tehnološke procese na farmi svjesno ili nesvjesno utječe na genetiku svoga stada. On napominje da se u većini razvijenih zemalja ovaj posao radi sistemski, uz unaprijed određene uzgojne ciljeve za pojedine pasmine ili grane stočarstva.

"Kod nas oplemenjivanje još uvijek nije sustavno organizirano, svedeno je na par farmera koji individualno pokušavaju s visokoproduktivnim pasminama značajnije poboljšati svoje stado", kaže Mikulić i dodaje da se ono može raditi unutar iste i križanjem visokoproduktivnih s pasminama koje želimo oplemeniti. Za značajnije poboljšanje proizvodnih karakteristika ovaca koriste se visokoproduktivne pasmine. 

Za oplemenjivanje, postoje uvjeti koje moramo zadovoljiti, a to su: 

• Brojno stanje ovaca
• Pasminske karakteristike
• Uzgojni ciljevi
• Matična populacija
• Matično knjigovodstvo
• Metode i programi

Pod brojnim stanjem, pojašnjava ovaj stručnjak, podrazumijevamo točan broj ovaca koje imamo na određenom području (država), odnos muških i ženskih grla, broj janjadi po ovci,itd. Zatim je bitan pasminski sastav na tom području, odnosno karakteristike koje želimo oplemeniti. 

"Kako bi se krenulo s oplemenjivanjem i težilo uzgojnom cilju kao osnovu moramo imati matičnu populaciju, odnosno grla koja već pratimo kroz par generacija, vodimo matičnu evidenciju o njima, tj. znamo njihove prednosti i mane ako postoje", kaže Mikulić, dodavši da se zatim ide kroz određenu metodu ili program u oplemenjivanje. 

Uglavnom se u svijetu koristi uporabno ili industrijsko križanje, odnosno heterozis (bujnost i ekspresija kvalitetnih gena) F1 generacije. No, provodi se u više smjerova:

• Oplemenjivanje u cilju povećanja plodnosti
• Oplemenjivanje u cilju povećanja proizvodnje mesa
• Oplemenjivanje u cilju povećanja proizvodnje mlijeka
• Oplemenjivanje u cilju povećanja proizvodnje vune

Poboljšanje željenih svojstava

U nedostatku podrške državne ili lokalne razine, prema riječima ovog stručnjaka, naši proizvođači se odlučuju na oplemenjivanje vlastitog stada. Sredinom 50-tih godina 20. stoljeća bilo je pokušaja oplemenjivanja pramenke s visokoproduktivnom francuskom merino arl, a kasnije i njemačkom merino-landschaf pasminom(virtemberška ovca). 

"Kod uzgajivača nije bilo pretjeranog interesa pa se odustalo. Svaki proizvođač svjesno ili nesvjesno utječe na genetsku osnovu stada ostavljanjem proizvodno i zdravstveno boljih jedinki u uzgoju. To se kod nas uglavnom radi unutar iste pasmine, u našem slučaju pramenke", dodaje uz napomenu da uzgajivači ne vode matične evidencije svog stada, pa rezultati široj javnosti nisu poznati. 

Međutim, kako bi imali neka značajnija poboljšanje željenih proizvodnih svojstava potrebno je križanje s visokoproduktivnim pasminama uglavnom iz uvoza. Kod nas je, kako kaže, taj "trend" prisutan samo na pojedinim farmama, gdje se sami uzgajivači odlučuju za pasminu koju uvoze i kreću s poboljšanjem određenih karakteristika svoga stada. Pasmine koje se uglavnom koriste u proteklih 20-tak godina kod nas su Lacon, Awasi, Istočnofrizijska, Virtemberška, Romanovska, Texel. 

"Kod oplemenjivanja u cilju povećanja plodnosti bitna svojstva na koja se trebamo forsirati su broj dobivenih potomaka po ovci, te mase i prirasti janjadi. Programiranim radom su stvorene visokoplodne pasmine ovaca, kao što su romanovska i finska ovca, gdje se ispoljio genetski potencijal za plodnost te je došlo do većeg broja janjadi po grlu i janjenju", kaže Mikulić, pojašnjavajući da je većina suvremenih pasmina ovaca plodna tijekom cijele godine, a kod nekih se još zadržala monoestričnost. 

Kada i kako pomoći ovci kod janjenja?

Iako je spolna sezonalnost različita, različita je i stopa ovulacije kod pojedinih populacija ovaca i kreće se od npr. 1,2 kod merino pasmina, do 5,3 kod cambridge ovce. U svijetu je selekcijom na veću plodnost stvorena boorola pasmina u Australiji koja je vrlo plodna (250 %). Slična istraživanja provođena su u Engleskoj gdje je također stvorena ovca visoke plodnosti (cambridge). U njenom nastajanju kao mužjaci korišteni su ovnovi iz legala koji su rođeni kao trojke. Tako stada cambridge ovce imaju plodnost 300%. 

"Također, kada radimo selekciju na visoku plodnost, pažnju treba posvetiti na određena poboljšanja koja se mogu ostvariti i odabirom ovaca poslije prvog janjenja, s obzirom na to da je utvrđeno da ovce koje pri prvom janjenju imaju veću plodnost, zadržavaju je i u daljnjem produkcijskom životu", kaže naš sugovornik.

Više mesa

Kada je riječ o oplemenjivanju u cilju povećanja mesa, ona je različita ovisno o pasmini. Neke su specijalizirane za visoku proizvodnju, dok je kod drugih ekspresija gena izražena za prirast, konverziju hrane, kvalitetu mišićnog tkiva potisnuta u drugi plan.

"Najviše se koristi kombinacija genetskih i ekonomskih parametara. Selekcijom na mesnatost su dobivene mesne pasmine - engleske tovne, te il de france i texel", dodaje ovaj inženjer agronomije.

Osnovni pokazatelji mesnatosti za predviđanje i utvrđivanje proizvodnje su: ranozrelost, konstitucija, vanjština, masa tijela, konverzija hrane, prinos i kvaliteta mesa. Uglavnom su to, pojašnjava, križanja s autohtonim ovcama i uvezenim mesnatim pasminama s namjerom popravljanja konformacije trupa i mesnatosti u potomaka. 

"U cilju poboljšanja mesnatosti u Hrvatskoj, a posebno u Slavoniji, u zadnje vrijeme su korištena virtemberška, texel, sufolk i njemačka crnoglava ovca koju se dale odlične rezultate", napominje.

Proizvodnja mlijeka

Oplemenjivanja u cilju povećanja proizvodnje mlijeka ima veliki značaj s obzirom na važnost mlijeka, a posebno sira u prehrani stanovništva, kao i zbog relativno malog broja mliječnih pasmina ovaca u svijetu. U ovom slučaju, može se provoditi u nekoliko smjerova, a to su količinu i sastav mlijeka, te selekcija na oblik vimena. 

U mediteranskim zemljama, najviše su zastupljene lokalne pasmine ovaca s niskom ili osrednjom mliječnošću. Povećani interes za ovčje mlijeko prati i ubrzana selekcija na ovo svojstvo. Smatra se da je ukupna varijabilnost osobina mliječnosti ovaca unutar jedne populacije ovisna oko 20% od aditivnih genetskih faktora, a 80% od paragenetskih (godina, redoslijed laktacije, tip rođenja, broj potomaka, hranidba i dr). 

"Bilo je više pokušaja oplemenjivanja naših ovaca s visokoproduktivnim mliječnim ovcama. Na jednoj našoj farmi trenutno se vrši križanje pramenke s visokoproduktivnom francuskom pasminom lakon. Također je bilo pokušaja i s istočnofrizijskom ovcom koja u mediteranskim zemljama ima problem s aklimatizacijom", navodi on.  

Dajući primjere, kaže kako je križanjima u Izraelu sa avasijem postignut napredak za 1,10 janje, te oko 70 kg mlijeka u laktaciji. Dobivena je sintetska populacija ovaca - ASSAF, visoke mliječnosti. Slična križanja provode se i u Grčkoj: lokalna ovca art i istočno frizijska - sintetska linija Frisarta. U Bugarskoj su križanjima s plavenskom crnoglavom dobiveni dobri rezultati - povećanje mlijeka za oko 70 litara u laktaciji, a u trostrukim križanjima (istočno frizijska x hios x avasi) povećana je mliječnost za 0,2 l po danu.

Križanja u Francuskoj imaju za cilj iskoristiti mliječnost i plodnost istočnofrizijske ovce, dobre osobine muznosti sardinijske ovce, kao i pozitivne osobine u pogledu mliječnosti, konstitucije i mesnatosti lakon ovce. Također se dosta radilo i na selekciji vimena kako bi se lokalne pasmine prilagodile strojnoj muži. 

Vuna veći problem, nego korist

Oplemenjivanje u cilju povećanja proizvodnje vune našim uzgajivačima nije zanimljivo. Na prinos i kvalitetu vune utječe veliki broj faktora: pasmina, spol, uzrast i veličina životinje, dužina, gustoća i finoća vlakna, hranidba i dr. Genetski faktori također imaju značajan utjecaj na njene osobine, osim mehaničkih nečistoća i vlažnosti. To nam govori o mogućnosti kreiranja genotipova za veću proizvodnju vune željene kvalitete. Niz drugih faktora uvjetuju ova svojstva (praktični, ekonomski, biološki). 

"Kod nas je vuna nažalost veći problem proizvođačima nego što donosi neku korist. U nedostatku otkupa proizvođači su primorani paliti je", kaže Mikulić 

U svijetu je dosta rađeno na ovom svojstvu. Prema IWS (Međunarodna organizacija za vunu) cijena vune je ovisna o njenoj finoći (75%), jačini vlakna (10%), mehaničkim nečistoćama (4%), dužini vlakna (4%), te valovitosti i boji (oko 2%). U Australiji postoji i program "Vulplan" - uz oplemenjivanje povećati i ekonomsku dobit uzgajivača. 

"U Rusiji se križaju stavropoljski i kavkaski merino s australskim merino ovnovima, a poboljšanja su uočena u povećanju mase opranog runa za 0,2 do 0,4 kg, randmana vune za 3 do 7 posto i visine pramena za 0,5 do 1,0 cm, te je uočena ujednačenost finoće vunskih vlakana, povećanje sadržaja masnog znoja i sjaja", pojašnjava ovaj stručnjak.

Napominje i kako svako oplemenjivanje mora osigurati:

• ranozrelost, tj. da se prva oplodnja može obaviti u dobi od 6 do 7 mjeseci.
• poliestričnost - plodnost treba biti iznad 200%,
• osigurati visoku stopu preživljavanja janjadi,
• dnevni prirasti janjadi trebaju biti iznad 450 g,
• prinos vune od 4,5 do 5,5 kg s ujednačenom kvalitetom,
• preko 200 l mlijeka u laktaciji.

Naš sugovornik napominje i da "treba sačuvati autohtone pasmine, njihov genetski potencijal i raznolikost, ali ne u toj mjeri da se glavnina ovčarske proizvodnje bazira na njima".