Nezaposlenih sve više, a pastira nema!?

Ni mjesečna plaća od tisuću eura Hrvatima nije dovoljan motiv da napuste burzu rada i uhvate se pastirskoga štapa. Suočeni s tom činjenicom, državna je administracija uslišila vapaje prominskih stočara te ove godine, prvi put, dopustila “uvoz” desetak pastira.

- Pala nam je velika briga s leđa. Godinama muku mučimo zbog nedostatka pastira. To je razlog zbog čega je Udruga ovčara i kozara Promine, koja okuplja 15-ak vlasnika stada, lani od resornog ministarstva zatražila uvoz te radne snage - kaže prominski stočar Mirko Validžić.

On tvrdi da je osobno našim ljudima nudio plaću od tisuću eura, uz uvjet da potpišu da će mu čuvati stado od 600 grla barem godinu dana.

- Nažalost, niko se ne odaziva na takve pozive. Istina, jednom mi se javio bračni par koji je ostao bez posla. Javio se i predomislio. Kažu: “Što ako nas netko vidi da čuvamo ovce?“ - prenosi nam svoje iskustvo Validžić.

To što neće raditi naši ljudi, hoće Rumunji i Bosanci. Posljednjih godina u potprominskim selima najcjenjeniji pastiri stižu iz Rumunjske. Rumunji su, inače, na drniškom prostoru u ovom trenutku i najbrojnija uvozna radna snaga. Uz pastire, tu su i građevinski radnici.

- Sada ih je na privremenom radu u drniškom kraju najmanje pedesetak. Osobno sam, kad sam vidio da uzalud molim domaće radnike da se prihvate stada, potegao do Rumunjske. Otišao sam u kraj gdje žive Hrvati i tako privremeno riješio problem. Prominski stočari u ovom trenutku imaju više od sedam tisuća ovaca i gotovo isto toliko janjaca.

Pokušao je Validžić prije toga do pastira doći preko Zavoda za zapošljavanje: “Računao sam da bi se netko od sedam tisuća nezaposlenih u Županiji za takvu plaću rado prekvalificirao.”

- Gotovo sam bio ismijan. Iako uz plaću osiguravam smještaj, hranu, dnevno kutiju cigareta i bon za mobitel - kaže Validžić.

- Nažalost, nezaposleni ne samo da neće u pastire nego se nerado odazivaju i na rad u poljoprivredi. Prošle godine “Dalmacijavino” nije uspjelo naći dovoljan broj radnika za berbu grožđa u Petrovu polju - kaže Aida Barišić iz Područne službe HZZ-a u Šibeniku.

Koliko košta vuk?

Nisu pastiri jedini problem ovdašnjih stočara. Mnogo veći su vukovi koji tamane stada, a stočari im ne smiju ništa. - Kad mi vuk ubije ovcu, dobijem 500 kuna, a ako bih se odvažio i ubio vuka, platit ću 40 tisuća kuna. O kakvom se apsurdu radi pokazuje i ovaj primjer. Nedavno su mi vukovi rastrgali pravog školovanog ovčarskog psa koji me je koštao više tisuća kuna, a od države mi je obećano da ću dobiti samo 700 kuna - kaže Validžić.