Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Fanon d.o.o.
  • 20.07.2021. 13:30
  • Varaždinska, Petrijanec

Mario Jarnjak: Od hrvatskih žitarica i uljarica moramo stvarati dodanu vrijednost

Hrvatsko ratarstvo i stočarstvo je usko povezano i dijeli istu neizvjesnu sudbinu, stoga tvrtka Fanon nastoji iznaći modele kako osigurati primjerene tržišne, a ne špekulativne cijene, kaže izvršni direktor.

Foto: Igor Čolaković
  • 1.414
  • 303
  • 1

Iako je i naš najveći proizvođač stočne hrane, Fanon d.o.o. iz Petrijanca pokraj Varaždina, zbog pandemije koronavirusa bio suočen s mnogim problemima u organizaciji proizvodnje, u ovoj su tvrtki u vlasništvu obitelji Jarnjak uspjeli ostvariti količinski rast proizvodnje od čak 22 posto. No, Mario Jarnjak, izvršni direktor u razgovoru za Agroklub upozorava kako su pred proizvođačima hrane za životinje još brojni izazovi.

Kako ste u zahtjevnoj godini uspjeli ostvariti zapravo zavidan rezultat?

I naše je poslovanje u proteklih godinu i pol dana bilo vrlo izazovno, posebice u početku pandemije, kada nismo znali što nas očekuje. Nitko se nije mogao pripremiti na takvu situaciju, pa ni mi. Bili smo suočeni s nizom problema, od organizacije proizvodnje i logističkih problema, do ogromnog pritiska kupaca koji su nastojali osigurati zalihe barem za neko vrijeme. Naši su kamioni, primjerice, na granici s Bosnom i Hercegovinom čekali po dan i pol, a farme ostajale bez hrane za životinje. No, te smo probleme s izvozom, pogotovo u Njemačku, uspijevali riješiti kaskadnim isporukama. Robu bismo dovezli do slovenske granice, pa zatim autrijske i onda do njemačke, što nam je naravno, značajno povećavalo troškove.

Unatoč svim teškoćama nipošto nismo željeli prekinuti opskrbne lance jer mi ne prodajemo gume ili auto dijelove, već hranu za životinje. Ulagali smo velike napore kako bismo udovoljili svim zahtjevima. Zanimljivo je istaknuti da su nam se u to vrijeme javljali i kupci koji do tada nisu kupovali od nas jer su zbog pandemije ostali bez starih dobavljača. Najveći problem nam je svakako bila nabava sirovina. Države su se zbog covida počele zatvarati, isporuke su bile na kapaljku, pa je dostupnost bila ključni problem. U takvim uvjetima značajno su im porasle cijene, a budući da mi nažalost, nemamo nijednu hrvatsku banku koja bi podržala naše proizvođače, imali smo problema s dostupnim kapitalom, a otkup žitarica i uljarica je bio pred vratima.

Međutim, uspjeli smo se prilagoditi novim uvjetima, o čemu najbolji svjedoči podatak da smo u prvom polugodištu ove godine ostvarili financijski rast veći od 30 posto i količinski rast proizvodnje od 22 posto. Iako možemo biti vrlo zadovoljni s ovim dijelom godine, svjesni smo da borba s koronom i njenim posljedicama za gospodarstvo još nije završena i da su pred nama još brojne prepreke, od inflacije do rasta cijene sirovina. Nastojali smo da naši kupci ne osjete to povećanje, od kojih su neke narasle i za nevjerojatnih 300 posto. Naše osnovne sirovine, uljarice i žitarice poskupjele su primjerice, od 30 do 50 posto, tako da je bilo neminovno da se takav rast odrazi i na cijenu naših proizvoda.

Najveći je izazov osigurati dovoljnu količinu sirovina

Većinu ste prepreka u koronakrizi uspjeli prevladati, no upozoravate da su proizvođači i dalje suočeni s brojnim problemima zbog kojih se hrvatska poljoprivreda već godinama vrti u začaranom krugu?

Rekao bih da se tvornice stočne hrane doživljavaju kao neke babaroge zbog povećanja cijena. Mi smo praktično imali fiksirane cijene više od tri godine, jer nije bilo oscilacija kod sirovina, međutim sada smo je bili prisiljeni čak četiri puta mijenjati u nepunih devet mjeseci, što je sigurno veliki šok za poslovanje farmera. Ratari imaju puno mogućnosti za plasman svojih proizvoda, prvenstveno zbog velike ponude izvana. No, moramo se zapitati kako im vanjski kupci uspijevaju ponuditi puno bolju cijenu od one na domaćem tržištu.

Naše osnovne sirovine, uljarice i žitarice poskupjele su od 30 do 50 posto, upozorava (Foto: D. Rukovanjski)

Mislim da država ovdje čak i ne treba puno intervenirati te pomagati kroz subvencije, već naprosto dozvoliti fer i ravnopravnu utakmicu za sve. Upravo je prošla godina pokazala koliko je važna samodostatnost. Da je, primjerice, Mađarska lani zatvorila granicu za izvoz sirovina ili završnih proizvoda koje uvozimo iz te zemlje, imali bismo velikih problema. Neću reći da bi bili gladni, ali ne bismo bili ni daleko od takve situacije.

Što su najveći problemi?

Veliki problem Hrvatske je i to što nema dovoljno skladišnih kapaciteta. Tako je našoj tvrtki i dalje najveći problem pribaviti dovoljne količine, jer za više od 100 tisuća tona gotovih proizvoda, koliko godišnje proizvedemo, moramo osigurati barem 100 tisuća tona sirovina. I mi, kao i država, imamo ogroman problem kako i gdje ih skladištiti. Zato se već barem desetak godina RH vrti u začaranom krugu - sirovinu izvozimo, a onda smo prisiljeni u inozemstvu kupovati komponente za hranu koju proizvodimo. Zbog takve nerazumne prakse ispada da su Hrvati nesposobni proizvesti proizvod koji bi sadržavao veću dodanu vrijednost. Kod nas je i brašno proizvod veće dodane vrijednosti, a to je jedan od najjednostavnijih proizvoda koji treba naprosto samljeti. Premalo se fokusiramo na proizvode veće dodane vrijednosti.

S našim izvozom, koji je ove godine dosegnuo 40 posto naše ukupne proizvodnje, a koji se odnosi gotovo isključivo na proizvode veće dodane vrijednosti, smo vrlo zadovoljni, ali nismo najzadovoljniji s plasmanom na domaćem tržištu, koje još uvijek presporo prihvaća takve inovativne proizvode i nove tehnologije koje koristimo. Naši proizvodi RUPIOL Sunline i FaserGold, za koje smo u posljednjih pet godina dobili i nagrade na EuroTieru, u Hannoveru, najvećem svjetskom specijaliziranom sajmu stočarstva, farmske tehnologije i hranidbe životinja, su iskorak u stočarskoj proizvodnji koji se može usporediti s onim što je Mate Rimac napravio sa svojim električnim automobilom Concept One. Ti su naši proizvodi vani izuzetno cijenjeni, a izvozimo ih od Latvije do Grčke. Unatoč tome što smo razvili takve proizvode, mi i dalje moramo brinuti hoćemo li za njihovu proizvodnju osigurati dovoljne količine sirovina. Prošle smo godine imali veliku sreću jer smo imali rekordnu žetvu, no ove se može dogoditi da zbog suše to neće biti slučaj.

Nije loše da izvozimo pšenicu i kukuruz ukoliko izvozimo viškove, ali je suludo da izvozimo ono čega nemamo dovoljno ni u robnim rezervama. Trebali bismo se ugledati u Italiju čije banke, primjerice, imaju razumijevanja i spremne su financirati i otkup sirovina i ulaganje u nove skladišne kapacitete. Prošle smo godine imali jednu od najnižih cijena kukuruza, soje, suncokreta i uljane repice u cijeloj Europi jer su naši ratari bili prisiljeni prodavati odmah nakon žetve. Dakle, svoje proizvode nisu imali gdje skladištiti, a za poslovanje im je bilo važno i da novac dobiju što prije. U ožujku je cijena kukuruza otišla na kunu i 30 lipa, mi smo bili spremni platiti i 1,80 kuna, ali ga za prodaju nije bilo. Mađarska ga je, recimo, čuvala u svojim robnim rezervama. Da bi prevladali taj problem moramo početi ulagati u skladišne kapacitete, ne samo za žitarice i uljarice, nego i za povrće i voće.

Moramo početi ulagati u skladišne kapacitete, kaže Mario Jarnjak 

Moramo i još puno učiti primjerice, od naših susjeda Mađara. Tamošnjim ratarima razliku između ugovorene i tržišne cijene pokriva država kroz subvencije, a ona potiče i investicije u proizvodne i skladišne kapacitete, u novu poljoprivrednu mehanizaciju. Naprosto moramo bolje osigurati primarnog proizvođača. Hrvatsko ratarstvo i stočarstvo je usko povezano i dijeli istu neizvjesnu sudbinu, stoga tvrtka Fanon nastoji iznaći modele kako našim ratarima osigurati primjerene tržišne, a ne špekulativne cijene te našim stočarima ponuditi fiksiranu cijenu za naše proizvode.

U korona krizi optimizirali proizvodnju

Unatoč brojnim logističkim i organizacijskim problemima u tvrtki ste uspjeli optimizirati proizvodnju i započeti nove investicije. O kakvim je ulaganjima riječ?

Prošle smo godine zbog korone bili najviše posvećeni sebi i optimizaciji naše proizvodnje. S obzirom da nam nedostaje proizvodnih kapaciteta, a kako se ne bi više morali oslanjati na outsourcing, nastojali smo s automatizacijom proizvodnje, digitalizacijom nekih protokola te s boljim planiranjem, podići proizvodni kapacitet tvornice. Napravili smo i optimizaciju nekih proizvoda te se maksimalno prilagoditi novim uvjetima, kako kvalitetom sirovina, tako i cijenama, ne bi li i na taj način pokušali disperzirati stres zbog podizanja cijena. Pritom želim naglasiti da smo mi GMO free proizvođač i da smo doživjeli strašan udar zbog skoka cijena GMO free sojine sačme, koja je u jednom trenutku bila po toni čak 300 eura skuplja od genetski modificirane. Taj smo problem uspjeli riješiti tako da smo se odmakli od sojine sačme i intenzivirali našu poslovnu politiku unazad nekoliko godina da u proizvodnji što više koristimo druge uljarice koje su nam dostupne u regiji. Prije svih, uljanu repicu i suncokret.  

Naši proizvodi RUPIOL Sunline i FaserGold, za koje smo dobili i nagrade na EuroTieru su iskorak u stočarskoj proizvodnji koji se može usporediti s onim što je Mate Rimac napravio sa svojim električnim automobilom Concept One.

Iz nekih receptura u cijelosti smo izbacili sojinu sačmu, ne samo zbog njene cijene, nego i zbog antinutritivnih tvari koje sadrži. Prošle smo godine zbog korone morali izmijeniti planiranu dinamiku novih investicija, no dalje smo razvijali projekt proširenja kapaciteta uljare. Planirali smo taj projekt provesti 2020. godine u jednoj fazi, ali zbog pandemije ćemo ga provoditi u tri faze. Jedna će biti u Petrijancu, a druge dvije u Ludbregu, na lokaciji našeg Centra za ratarstvo, gdje su i naši skladišta. S novom uljarom ćemo dobiti visoko uljne pogače suncokreta i uljane repice, koje prije svega služe kao izvor energije i proteina, ali i vlakana, za optimalne obroke. Tako ćemo pod većom kontrolom imati i naše sirovine, kako ne bismo previše ovisili o burzovnim kretanjima. Međutim, osigurati dovoljne količine, a nama za proizvodnju godišnje treba barem 35 tisuća tona uljarica, i dalje će biti teško, tim više što već godinama u Hrvatskoj pada proizvodnja uljane repice i suncokreta.

Dobili smo i produljenje roka po mjerama iz fondova Europske unije, kojima financiramo proširenje skladišnih kapaciteta. Nadamo se da ćemo uskoro imati vlastite jer sada imamo osam skladišta u najmu, za koje naravno, plaćamo najamnine. Čekamo i odluku za sufinanciranje projekta naše solarne elektrane kapaciteta 400 kW, čime bismo godišnje ostvarili uštede i do 15 posto troškova. U narednih pet godina u investicije planiramo uložiti više od 50 milijuna kuna, a posebno valja istaknuti da smo u posljednjih sedam godina samo u proizvodnju, koju smo u tom razdoblju udvostručili, uložili više od 160 milijuna kuna. Bez tih ulaganja sigurno ne bismo uspjeli ostvariti takav rezultat u izvozu, koji će i dalje biti u fokusu jer do kraja 2022. godine planiramo izvesti više od polovice naše proizvodnje.

Iskustvo stečeno u izvozu primjenjuju na domaćem tržištu

Intenzivirali ste i aktivnosti na domaćem tržištu, gdje ste primjerice, nastavili širiti mrežu svojih Cibo centara. Zašto su oni važni?          

Naravno da nastojimo zadržati i naš udio na hrvatskom tržištu, na kojem imamo velike partnere, ali i velike planove. Iskustva koja smo stekli u izvozu nastojimo primijeniti i na domaćem tržištu. Nastavit ćemo ulagati u razvoj, ali i u edukaciju naših kadrova. Želimo da oni budu što bliži farmerima. Zato se i u našim Cibo centrima, koji nisu samo trgovine, nego centri hrane za životinje, nastojimo što bolje povezati i s malim proizvođačima. Do kraja ove godine planiramo premašiti brojku od dvadeset centara u Hrvatskoj te ih širiti i u regiji. Otvorili smo prvi u Bosni i Hercegovini, a planiramo takav centar otvoriti i u Sloveniji. U svakom od njih radi stručnjak koji je podrška proizvođačima u svakoj kategoriji životinja. Nudimo i mogućnost farm menadžmenta, koji je vani puno razvijenili nego kod nas. Tamo farmeri vrlo precizno znaju svoje rezultate, kakva im je rentabilnost, koliki im je dnevni utrošak hrane, a koliko ostali troškovi proizvodnje.

U svakom Cibo centru radi stručnjak koji je podrška malim proizvođačima u svakoj kategoriji životinja

Našim stočarima primjerice, od ove godine omogućujemo i kupnju ili najam silosa te transportne opreme, čime im pomažemo da optimiziraju troškove na farmama. Razvijamo i posebnu aplikaciju koja će im omogućiti da sami prate utrošak hrane na farmi i bolje planiraju potrošnju. Takva će aplikacija i nama olakšati planiranje proizvodnje i bolje nas povezati s kupcima. Nastojimo udovoljiti novim trendovima koje je Europa prihvatila puno prije nas i implementirati ih u naše proizvode. Rupiol je u tom smislu svakako bio jedna od prekretnica u našoj proizvodnji energetskih dodataka jer smo započeli proizvodnju hrane bez palmine masti. S novom uljarom ćemo moći intenzivnije nastaviti daljnji razvitak baziran na proizvodima koji ne sadrže palmine masti, što Europa posebno cijeni. Na revolucionarnom smo tragu da na drugim izvorima proteina ostvarimo još bolje rezultate nego na sojinoj sačmi. Usredotočeni smo na sigurnost i dobrobit životinja, na kvalitetu sirovina, što jamčimo nizom certifikata.

Fanon je certificiran s QS Food Producer za životinje, transport, proizvodnju premiksa, stočnu hranu te trgovačke aktivnosti. Također je i priznati dobavljač hrane, premiksa, robe i prijevoza za međunarodni sustav GMP + i Pastus + za austrijsko tržište. Orijentacija tvrtke prema zahtjevnim tržištima stočne hrane Zapadne Europe rezultirala je uvođenjem sigurnosnog sustava primjerenog za dio njemačkog tržišta. Od 2017. godine naša tvrtka je dio njemačkog VLOG certifikata koji jamči proizvode neGMO podrijetla. Proizvodnja visokokvalitetnih hladno prešanih ulja dovršena je certifikacijom FSSC 22000 standarda, koji je osnovni standard u proizvodnji hrane za ljude, čime je učinjen uspješan korak u tom smjeru.

Poljoprivrednici moraju imati povjerenje u domaću proizvodnju

Kakva je budućnost poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj?

Potencijal je ogroman, ali mora nam biti osigurana ravnopravna tržišna utakmica. Neke nama susjedne zemlje, primjerice, uopće ne plaćaju porez na dodanu vrijednost za neke sirovine. Svakako trebamo nastaviti investicijski ciklus da što prije dođemo na razinu europskih tvornica koje su ovo vrijeme korone iskoristile za kompletni remont, a kod nas nažalost, imamo sve više slučajeva da naši farmeri preskaču turnuse, a to je jako loše. Iskustvo s proizvodnjom mlijeka, koju smo u zadnjih desetak godina srozali na najnižu razinu, trebalo bi nas poučiti koliko je teško ponovo oživjeti proizvodnju.

Apeliramo na naše poljoprivrednike da imaju povjerenje u domaću proizvodnju, kako bi naša sirovina ipak dobila dodanu vrijednost kao hrvatski proizvod, da se s takvim proizvodima hrani domaća stoka. Nakon toga treba omogućiti, i to svim sredstvima, da kvalitetni završni proizvodi dobiju svoje mjesto na hrvatskim trgovačkim policama, a ne da budu ucijenjeni low-budget proizvodima slabije kvalitete. Valja zaštititi domaćeg proizvođača kao što ga štite sve velike države Europske unije, koje na taj način štite vlastitu proizvodnju i radna mjesta, te tako uspijevaju postići samodostatnost. 


Fotoprilog


Tagovi

Mario Jarnjak Fanon Proizvodnja stočne hrane Domaća proizvodnja GMOfree proizvodnja


Autor

Igor Čolaković

Više [+]

Tijekom profesionalne karijere novinara specijalizirao se za gospodarske teme. Posljednjih nekoliko godina zaokupljaju ga i teme vezane uz ruralni razvoj, poljoprivrednu proizvodnju te očuvanje prirodne i tradicijske baštine.


Partner

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Dakle uspjeh je djelomičan. Prvo zahvala gđi Maji Celing Celić na savjetu i informacijama. Sjeme tikve sudovnjače je dalo rezultat. Ostalo sjeme (one tikve sa dugačkim vratom nisu uspjele, jako su se deformirale u oblik krastavca :-) ). U p... Više [+]