Marcel Dušek: Pandemija je i šansa da osvijestimo koliko nam je važna proizvodnje hrane

Poljoprivredno gospodarstvo mladog poljoprivrednika Marcela Dušeka iz sela Palešnik, u općini Hercegovac, kroz nekoliko generacija se bavi intenzivnim stočarstvom. Tri generacije su stvarale ono što se danas vidi na gospodarstvu. Bili su tu razni usponi i padovi, no ovakva neizvjesnost uzrokovana pandemijom je potpuna nepoznanica za obitelj.

Odrastanjem u poljoprivredi, Marcel je zavolio seoski život još od malih nogu. Slijedom okolnosti logičan izbor škole bila je Srednja gospodarska škola u Križevcima, općeg poljoprivrednog usmjerenja. Po završetku školovanja, vratio se na gospodarstvo kako bi nastavio obiteljsku tradiciju.

"Kad odrastete uz nešto, normalno je da to i zavolite. A kad nešto volite i to vas još interesira, naravno da se time odlučite i baviti", govori Marcel.

Poljoprivreda je, dodaje, danas izuzetno zahtjevna i traži puno volje i odricanja. "Posebice grana kojom se bavim, mliječno govedarstvo. Radni dan počinje u 6.30 pošto treba nahraniti stoku i obaviti mužnju. Nekad je to naporno i nema se volje, ali prođe i ta kriza i idemo hrabro dalje. Ima tu uspona i padova, svakim danom se nešto novo nauči. Kako ja volim reći, svaki dan nam je nova avantura i doživi tu avanturu sa 100% sebe da, kada navečer legneš u krevet, možeš biti zadovoljan proteklim danom", navodi mladi poljoprivrednik.

Mjere ruralnog razvoja su vjetar u leđa mladim poljoprivrednicima

Poljoprivredna proizvodnja se odvija na 40 hektara površina. Svu potrebnu krmu za stočni fond proizvedu sami. Na poljima obitelj sije kukuruz, pšenicu, ječam, tritikal, zob, soju, talijanski ljulj i lucernu. Dodatne količine iz proizvodnje prodaju na tržištu. Trenutno je u proizvodnji mlijeka 19 krava, podmladak i desetak junadi u tovu za meso. Sve agrotehničke operacije su uvelike olakšali modernom mehanizacijom. Kroz godine rada gospodarstva kontinuirano se nabavljala odnosno radila zamjena postojećih strojeva. Natječaj iz Programa ruralnog razvoja odnosno tip operacije 6.1.1. za mlade poljoprivrednike, na koji se prijavio, uvelike je olakšala opremanje gospodarstva.

Marcel se prvi puta prijavio na mjere ruralnog razvoja 2015. godine. Prvih dva puta nije prošao na natječajima, ali nije izgubio nadu. Iz trećeg pokušaj je prošao te u kolovozu 2019. godine obitelj započinje s realizacijom poslovnog plana za poboljšanje poslovanja. Odlučuje se na kupovinu nove mehanizacije, kupnju poljoprivrednog zemljišta i teladi za tov. Sve u cilju povećanja konkurentnosti proizvodnje na tržištu.

"Proces i nije bio toliko kompliciran pošto kroz sve korake vodi konzultant, ali uvjeti za samu prijavu na natječaj su dosta komplicirani. Istina da se nahoda dok se pribave svi potrebni papiri, ali na kraju se isplati. Po završetku projekta dužan sam baviti se time 5 godina. Tako da si je država po tom pitanju osigurala 5 godina poljoprivrednika", kaže Marcel.

Bez poljoprivrede smo nitko i ništa

Prema riječima mladog poljoprivrednika hrvatska poljoprivreda i nije najsretnija grana privrede. Ali slaže se da za mlade koji se odlučuju za tu granu privrede postoji niz mjera i mogućnosti. Mladima su na raspolaganju razne mjere za pokretanje poljoprivrednog poslovanja odnosno za povećanje obujma već postojećeg poslovanja.

Jedan od gorućih problema za Marcela je komplicirana i nesređena birokracija. I to je svakako jedan od razloga zašto se mali broj mladih odluči baviti poljoprivredom, tvrdi Marcel. S obzirom na to da se generacijama bavimo poljoprivredom nekako se lakše prolazi kroz sve to i zajedničkim snagama i znanjem dolazi se do rješenja, dodaje.

Da stvar bude kompliciranija došao je taj nesretni virus i nanosi težak udarac gospodarstvu. "Teško je bilo što kazati što će biti i kada će sve to završiti. Lako neće biti sigurno, ali zajedno smo jači. Zajedničkim snagama budemo i to nekako prebrodili. Hrana se mora proizvoditi, toga svi moramo biti svjesni. Bez poljoprivrede i proizvodnje hrane nas nema. Tako to treba gledati i razviti strategiju proizvodnje da imamo svega dovoljno, a ne da ovisimo o uvozu i drugim državama, vidimo gdje nas to dovodi. Nadamo se da će politika to prepoznati i ljudi isto te da se osvijestimo i vidimo da se bez hrane jednostavno ne može", govore u obitelji.

Sveli smo se na dvije grane, trgovinu i turizam

S obzirom na ovu neizvjesnu situaciju vrlo je teško, jer se ne zna što donosi sutra. Za sada sve se odvija gotovo kao i inače, samo im malo nejasnoće stvaraju ograničenja kretanja. Radovi u polju kreću u petoj brzini i ne bi se smjelo ograničavati poljoprivrednicima kretanje do polja. Isto tako, ne smije se zabranjivati kretanje i do svih drugih usko vezanih institucija, bez kojih poljoprivrednici ne mogu.

"Teško je vidjeti neko rješenje kad se ne zna koliko će to sve trajati. Ovom krizom se samo vidi koliko je krivo bila usmjerena politika i razvoj države. Sveli smo se na samo dvije grane, a to su trgovina i turizam. Sada se vidi koliko je domaća poljoprivreda zanemarena i praktički uništena, a sada najviše ovisimo o njoj. Ja se iskreno nadam da će se ta problematika jako brzo uvidjeti te da će se mehanizam domaće privrede pokrenuti. To na žalost ne mogu pojedinci, nego to mora cijeli sustav", zaključuje ovaj mladi poljoprivrednik.