Kako nesu nesilice u slobodnom uzgoju?

O OPG-u Davora Goluba, vrsnog voćara koji se osobito ističe u proizvodnji bresaka i nektarina, pisali smo prije godinu dana. Zanimljivo je da uz kontinentalno voće proizvodi i smokve te kaki jabuke. Lani je na obiteljskom salašu u selu Ceremošnjak kod Našica izgradio lijep peradarnik i sada njegova obitelj proizvodi i kvalitetna jaja.

"Peradarstvom sam se nekada bavio iz hobija. Još kao osnovnoškolac uzgajao sam kokoši pasmine brahma, australorp i patuljasta kokinkina. Prije nekoliko godina, isto kao hobist, počeo sam uzgajati hrvatsku patuljastu kokoš i to organizirano, kao član nacionalnog Kluba uzgajatelja te kokoši. Inače, moj djed Antun Novak profesionalno se bavio peradarstvom, kao kooperant Veterinarske stanice Daruvar. Najprije je imao matično jato bijelih hibrida za proizvodnju jaja za nasad, a kasnije je imao oko 2.800 kokoši nesilica u kaveznom uzgoju. Odatle i moj prvi interes za peradarstvo", kaže Davor.

Jer li ovo prvi smokvik u Slavoniji?

Peradarnik - mali hotel za nesilice

Lani je izgradio manji peradarnik u kojemu je moguće smjestiti oko 150 kokoši i pijetlova, s tim da su u kokošinjcu samo noću, a preko dana se slobodno kreću na ispustu. Pravi mali hotel za nesilice. Osnovna konstrukcija tog objekta je metalna, od kvadratnih cijevi 40 x 40 i 30 x 30 milimetara, na kojima je oplata od polovnih termoizoliranih aluminijskih panela ispunjenih sa 80 milimetara kamene vune, krov je od termo-panela debljine 50 milimetara, pod je 2 mm čelični lim obložen linoleumom i na njemu je debela stelja od suhe hoblovine.

"Sa vanjske strane peradarnika su gnijezda, kokoši u njih ulaze iz peradnjaka, a jaja skupljam ne ulazeći u sam objekt. Elektrificiran je, ugrađena je rasvjeta, timerom je zimi produljen dan od 16 i 30 do 21 sat i isto tako ujutro od 4 do 7 sati. U posebnom kućištu je električni pastir koji služi za odbijanje pasa i lisica jer je na 5 cm od tla oko ispusta s vanjske strane električna ograda, a u razini tla je bodljikava žica. Ispust je ograđen žičanom mrežom visine 150 cm".

Uskoro pregonski pašnjaci za napasivanje

Peradarnik se nalazi u ograđenom travnatom ispustu površine 600 kvadratnih metara. Davor kaže da će to uskoro proširiti za još tri takva ispusta, jer želi napraviti male pregonske pašnjake za napasivanja peradi, da veći dio godine imaju što više hrane.

"Riječ je o slobodnom uzgoju u kome se, za razliku od kaveznog i podnog držanja u zatvorenim objektima kokoši preko cijelog dana slobodno kreću na otvorenom tj. na svježem zraku i suncu te osim hrane koju dobiju u hranilicama dio hrane same skupljaju - trava, kukci. S kokošima su cijelo vrijeme i pijetlovi, tako da se jaja osim za konzum mogu koristiti i za nasad i proizvodnju pilića. Kokoši i pijetlovi sami uspostavljaju hijerarhiju između sebe. Što se kvalitete jaja tiče, laboratorijsku analizu nismo radili, ali su sigurno kvalitetna. Meso tih kokoši je razlika kao nebo i zemlja u odnosu na ono koje možemo kupiti u trgovini".

Kombinirana proizvodnja jaja i mesa

Trenutačno Golub drži nešto malo više od 100 kokoši i za sada, kaže, ne bi proširivao šaroliko jato koje izgleda lijepo i zdravo. "Prije svega kokoši nam služe za podmirivanje potreba obitelji za svježim jajima i mesom, a dio jaja prodajemo u vlastitom dvorištu i time uglavnom pokrivamo troškove. Veći dio jata su teški SASSO hibridi, namijenjeni baš za kombiniranu proizvodnju i jaja i mesa (crveni golovrati, crveni i grahorasti), zatim kokoši pasmine rhode island, australorp i obične domaće kokoši".

Iako bi se u jato rado uvukla poneka lija, naš sugovornik kaže da do sada nisu s grablisicama i drugim grabežljivcima imali problema, jer je peradarnik od metala i predatorima noću nije moguće ući u njega. Preko dana na distanci ih drži električni pastir i bodljikava žica.

Dvostruko jeftinija smjesa od kupovne

Davor kaže da njihove kokoši nesilice i sada u zimi nesu dosta jaja, zahvaljujući upravo uvjetima koje su im osigurali, ali i ishrani smjesom koju sami pripremaju. Otkrio nam je i malu tajnu njezina sastava.

"Smjesu pravim od 60 % mljevenog kukuruza, 10% sojine sačme, 10% mljevene zobi, 10% pšeničnog posija, 10% stočne krede i u to dodajem 2 kg kostovita i 0,7 litre jestivog suncokretovog ulja. To je ukupno oko 100 kilograma hrane koja stoji oko 170 kuna, skoro dvostruko jeftinije od iste količine kupovne smjese koja stoji oko 330 kuna. Glavni obrok te hrane dajemo ujutro, oko 120 grama smjese po jednoj koki. Dajemo im i jedan dodatni obrok poslijepodne. U mlakoj vodi namočim stari kruh iz pekare i pšenično posije. U taj vlažni obrok dodam i nekoliko šaka stočne krede".

Sada u ovom zimskom periodu, osobito kada su temperature ispod nule, Davor dva puta na dan daje nesilicama toplu vodu. Za ovakav uzgoj nesilica na otvorenom odlučio se jer, kako kaže, želi da njegova obitelj jede zdravije meso i jaja.