Južina zadaje glavobolje i obitelji Benko - toplo vrijeme ponovno će odgoditi kolinje?

“Jel domaš”? Pitanje je koje si ovih dana postavljaju žitelji Dijaneša kod Vrbovca, a označava to završetak nekoga posla uključujući nemalo i poljoprivredne radove. Ponajprije branje kukuruza, sijanje ozimih kultura i dr. “Je, znamo mi kad zgotovimo posel i zafeštati, kak bi pri nas rekli od “ve do ve”. Kaže to Ivančica Benko (42) iz mjestašca Dijaneša koja je sa svojom obitelji “sfiniširala” sve poslove uključujući i sjetvu pšenice, tritikala, zobi, ječma i drugog kojima hrani životinje na svojem OPG-u mješovite proizvodnje. Riječ je o primarnom joj uzgoju bikova odnosno tovljenika svinja do 200 kila, krmača ali i ima Ivančica na gospodarstvu i piceke, kokoši, guske, pure...

Odgoda kolinja zbog južine

Iako je većina poslova gotova, našu sugovornicu ipak brine vrijeme i ova južina jer studeni je mjesec kada započinje tradicionalno kolinje, a vrijeme je pretoplo za takve radove. Prošle su godine morali pomicati te radove za prosinac pa čak i siječanj. A poznato je da je studeni u pravilu u mnogim domaćinstvima mjesec za spravljanje kobasica, krvavica, čvaraka, sušenja špeka, topljenja masti. Kako će biti ove godine u domu Benkovih, znat će uz pozorno praćenje vremenske prognoze.

"To više jer za dobre suhomesnate proizvode, najbolji su “zrak i vjetar“ odnosno propuh. Znam to jer mi je otac bio mesar", kaže nam Ivančica dodajući kako svinjsko meso radi u suhom pacu, samo sa solju, češnjakom i biberom. Meso se napaca i (od)stoji tri tjedna na hladnom i tamnom mjestu, a potom se dalje obrađuje. Zato južina “nikak ni dobra za kolinje” i prave proizvode, jer hladnijim danima nema zamjene.

Krvavice s krvlju i ječmenom kašom, čvarci bez soli i mlijeka

Radi ta obitelj i krvavice s krvlju, ječmenom kašom i rižom odnosno čvarke tope “jednu rundu“ bez soli i mlijeka i to tradicionalno u kotlu. Prodaju sve na kućnom pragu, preko društvenih mreža “Od grunta do stola” odnosno tek u krugu 50 kilometara i to svojim stalnim kupcima, a prodaja raste jer ljudi traže kvalitetu. Tvrdi naša sugovornica kako se meso njenih svinja “ne može mjeriti s onim u trgovačkim lancima”. Meso prirodno uzgojene svinje je sočnije, nema aditiva i svakojakih koncentrata jer su životinje hranjene kuhanim krumpirom, tikvama. Kaže Ivančica kako “njena šnicla nije tvrda kao one u dućanu, a tako je i s odojcima, kojeg dok peče “hiža diše”.

Imaju u ponudi i kobasice za kuhanje (50 je kuna kilogram), kojima pri obradi treba hladnija prostorija, a prođu i “dim do dva” na drvetu bukve i agacije, jer od te su mješavine izvanredne. Bile bi, otkriva nam kćer mesara, najbolje dimiti s dimom bora, jedno tri četiri dana i taj je okus bez premca. Zna ona to jer usvajala je znanje od oca pa danas može, kada je o mesu riječ, i savjete davati. Suše Benkovi i špek, šunke i druge veće komade od svinja, kojih imaju 30 tovljenika od 100 kilograma na više koje prodaju 15 kuna po kilogramu žive vage. Imaju i desetak krmača landras pasmine za rasplod (po jednoj suprasnoj krmači dobivaju 300 kuna), a država je poticaje na tovljenike ukinula. Dobro je da na svojoj zemlji uzgajaju žitarice pa rade svoju silažu odnosno šrot i druge mješavine.

Simentalci i plave pasmine bikovi, a imaju ih četrdeset, im jedu kukuruz, mljeveno sijeno odnosno “svoju hranu” s pedeset hektara obradive zemlje od čega je 35 hektara njihove. Prodaju bikove po 15 kuna žive vage i to uglavnom mesarima kojima kažu daju svoju ponudu. Kada dostignu težinu do 700-njak kilograma bikove, kupcu koji ga uzme, proslijede u klaonicu u Sv. Ivanu Zelini. U jednoj turi (tako dogovore) ode po nekoliko bikova pa i cijeli boks.

Seljak treba znati zakone, knjigovodstvo, prodavati, rad na internetu

"Danas seljak treba puno toga znati od papirologije do zakona, knjigovodstva, izdavanja potvrda, računa, a nije zanemarivo ni znati robu prodati, uključujući i rad na internetu", kaže naša sugovornica. Dodaje da oni sve delaju sami, svojom su mukom i radom postigli puno, čisti su, kažu, i od kredita. Ipak, u cjelokupnom radu na gospodarstvu svoj rad ne računa(ju). Pokušali su Benkovi privući i europska sredstva, ali rekli su im da im je OPG premali no nisu očajavali. Imaju svoje poljoprivredne strojeve (traktore, kombajn) pa vrše poljodjelske usluge od sijanja određene kulture koje im je u pravilu 200 kuna, malčiranje je od 250 do 300, dok je primjerice branje kukuruza po hektaru 500 kuna.

Ponosna je naša sugovornica na svoju očevinu, djedovinu ali i to što su joj djeca vrijedna. Sin Dominik (21) je odlučio ostati na poljoprivredi dok je Matej školarac odnosno kćer Marta uči za frizerku, ali rame uz rame pomažu svi majci i ocu Marijanu (45) profesionalnom vatrogascu. Posao je na OPG-u podijeljen, pa ako netko ne stigne jedno, uskače u rad onaj tko može. Sve je stvar dobre organizacije i stigne se sve, ističe Ivančica čiji je OPG ove godine proglašen najboljim gospodarstvom grada Vrbovca.

Nosi radišna Dijaneška i titulu prve pratilje najuzornije seoske žene od prije tri godine, a u udruzi žena “Dijaneš” predsjednica je udruge, koja se bavi očuvanjem narodne baštine. Brine se ona, kako kaže, i o crkvi, to više jer 600 je godina toga mjesta, čija je i kapelica uređena, kao izvorište “duše” njenih stanovnika. Majčinim tragom ide i Ivančicina kćerka Marta koja uz sve aktivnosti na OPG-u pleše i u KUD -u Petar Zrinski, a nasljednica je i starinske nošnje odnosno nemalo promovira poculice (nose se na glavi) kao i ono što izradi njezina majka Ivančica.