Janjce sa pašnjaka Marko Mamić u kantama prenosi do ovčarnika

Otkad je počela sezona janjenja Marko Mamić (61), iz Lišana Ostrovičkih, inače jedan od najvećih ovčara u Dalmaciji, stalno je na relaciji između pašnjaka i ovčarnika.

Obilazi ovce i u rukama nosi dvije velike kante.

Možda im nosi okrijepu, pomislio bi netko neupućen, ali ne, nije tako. Kante su pune kad se vraća s pašnjaka, a u njima su (pazi sad!) tek ojanjeni janjci.

“Da, evo ih šest u malo vrimena”, rekao je magistrici Ani Grgas koja je ovih dana na njegov poziv došla vještačiti štete od vuka. Nije prvi put, ali za razliku od proljetos kada su vukovi samo u jednom napadu usmrtili i naklali više od 50 ovaca i janjaca, ovaj put ih je nastradalo nekoliko, točnije četiri ovce i ovan, a jedna je naklana s izgledima da preživi. "Vilica joj je oštećena, ali isto jadna pase. Bori se za priživiti", kaže Marko.

Sada je najbitnije spašavati tek ojanjene janjce. “Dao sam majkama da ih obližu i sad ih nosim u ovim kantama u tor”, pokazuje Marko. Tako više puta dnevno jer od početka siječnja nema dana kad ih se više ne ojanji, dodaje karizmatični stočar koji, uz kante, nosi sa sobom i sprej crvene boje te odmah na ovcu i janje upisuje broj po redu gdje je stao dan prije. 

Zašto ih označava crvenom bojom?

Nije mu lako. Netko će upitati pa zašto Mamić ne odvoji one koje su za janjenje i ostavi ih u staji. Tako bi olakšao i sebi i njima.

“Da, tako mogu i rade oni uzgajivači koji imaju manji broj ovaca, a ne kao ja”, odgovara Marko. On i njegova obitelj, naime, imaju više od 600 grla i nije, veli, baš jednostavno otkriti koja je taj i taj dan za janjenje. Dobro da ih je već 400 ojanjenih. Za janjenje ih je još sto, a tu je još od lani neprodanih stotinjak janjica, zapravo šilježica. “Trebao bih imati staju od dvije tisuće kvadrata da bi ih mogao odjeljivati po kategorijama”, kaže i dodaje da je najteže prilučivanje kad pridvečer dođu sa ispaše.

Tada on, supruga Jasna i kćer Helena, a povremeno u ispomoć dođe i jedan od dva sina spajaju ovce i janjce. 

Moraju točno znati koje janje treba priljubiti kojoj ovci. Upravo zato i nosi sa sobom boju jer kad ojanjene odmah obilježi to uvelike olakšava posao. Kad se svako sastavi sa svojom majkom izdvajaju ih u odjeljak staje gdje ostaju tri do pet dana zajedno.

Kolostrum, sol i kolači od minerala i vitamina

“Janjci pocicaju kolostrum, prvo mliko da dobiju imunitet, a ovce okrijepimo lucernom i prekrupom od žita, zobi i kokuruza”, kaže. Ovcama, pa i janjcima daje i po 10-ak grama soli, a kad malo odrastu u jaslice s djetelinom stavljaju i kolače od minerala i vitamina, povjerila je Helena magistrici Gragas.

Iskusna, prije umirovljenja dugogodišnja savjetodavka za stočarstvo Ana Grgas sugerira kako ne bi bilo loše da su kolačiće davali i ovcama, počevši od zadnja dva mjeseca bremenitosti i kroz period dojenja jer bi bili sigurni da će janjad biti opskrbljena tim tvarima, kako pri porodu tako i kroz period sisanja, jer majčino mlijeko je jedina namirnica koja sadrži sve, baš sve hranjive tvari potrebne mladom organizmu.

Zašto u periodu bremenitosti? Zato što se posljednja dva mjeseca fetus najintenzivnije razvija i majka troši najviše minerala za okoštavanje, a budući se minerali ne deponiraju u organizmu, ne stvaraju se zalihe pa ako ih majka ne unese hranom crpit će ih na uštrb vlastitog organizma, iz koštanih tvorevina.

"Nekada se starost grla procjenjivala na osnovu broja kolutova na rogovima, a to je upravo bio znak da u vrijeme bremenitosti nije bilo dovoljno minerala", pojasnila je Ana Grgas.

Strahuje da će ostati bez hrane za blago

Dobro je sve znati. Nakon što provedu pet dana s janjcima ovce idu na pašu, a mali ostaju u toru. Zašto ih ne puste s ovcama, kako to inače radi većina ovčara u Ravnim kotarima, odgovara: “Lako je onima kojima su pašnjaci blizu torova. A moje do trave moraju proći tri kilometra i to kroz kamenjar. Kad bi pustio janjce s njima svi bi se pogubili. Nastradali", pojašnjava. Ovako, u toru čekaju da se majke pridvečer vrate, pocicaju i noć provedu zajedno, a ujutro opet svak' na svoju stranu i tako iz dana u dan.

Dobro je dok ima hrane. Marko je član Udruge hrvatskih branitelja Agro Lišane koja ima koncesiju na veliko Žažvićko polje. Prije rata 460 hektara koristilo je poljodobro Vrana za proizvodnju povrća. On na 10 hektara posije djetelinu, žito, zob i kukuruz tako da ima dovoljno hrane za svoje blago.

“Ima, ima ali dokle? Sve me strah da je Zadarska županija ovo namijenila nekom velikom proizvođaču povrća. Ako mi zabrane sijati lucernu i žitarice, što ću od svoga blaga. Sve ću morati smesti”, strahuje.

Kako i komu prodati janjce?

Neće valjda, a valja vjerovati da će i ovaj “lockdown” prestati i staro normalno se vrati. Druženja, obiteljska slavlja, krštenja, pričesti, krizme, vjenčanja… Da će proraditi restorani i biti normalna turistička sezona. “Ako ne bude, nema prodaje janjaca”, kaže vlasnik stada koji dosad nije tražio nikakvu pomoć od nikoga pa ni od države.

Sada razmišlja da se javi na natječaj za mala gospodarstva, popravi štalu, možda otvori i prodaju mesa na kućnom pragu ili gostionicu u Benkovcu. Ima planova, ima i volje, malo pomalo se daleko stigne, ako se radi sve po redu. Ono što je najvažnije. Na njegovom OPG-u sada je to janjenje pa dok ne završi nastavlja prikupljanje novoojanjenih na pašnjacima i u kantama ih prenosi do ovčarnika u Lišanima Ostrovačkim. Nije lako ali, tješi se, što se mora nije teško!