Dominik Zeko: Vukovi su ozbiljan problem, država mora reagirati

Svojedobno je Mile Rupčić, hrvatski poduzetnik, glumac i glazbenik rodom iz Ričica kod Gračaca, izjavio kako Ličani imaju tri pisme, tri jila i tako tristo godina. Možda je takva izjava simpatična, duhovita i autoironična vrijedila nekoć, ali ne i danas kada Lika nudi mnogo više. Nije to više gastronomski siromašna regija već prava kulinarska meka u kojoj se nekadašnja blagdanska jela nalaze na dnevnim jelovnicima svakog tamošnjeg domačinstva, a ona raritetnija na tragu prošlosti sjedinjena s tradicijom, možete kušati u većini restorana s one strane Velebita.

Tome je pridonijela i obitelj Zeko iz Medaka. Svoj san u stvarnost proveli su Milana i Dominik Zeko koji su na istoimenoj lokaciji u zaseoku Brezik, podno Vaganskog vrha prije desetak godina započeli svoju "informatičko-stočarsku", pa i lovačku priču od čipova i divljači do muzilišta i sirenja.

Tako bi se u par rečenica mogao opisati životni put informatičara, stočara i lovca Dominika i njegove Milane, mladog bračnog para koji je odlučio zamijeniti njemačke urede s tvrdim velebitskim kamenom i njegovim zelenim pašnjacima.

Ljubav prema životinjama naslijedio od bake i djeda 

"Imao sam suvlasnički dio u firmi za softverski razvoj sa sjedištem u Franfurktu. Ispod sebe smo imali preko četrdeset inženjera i ostalog osoblja. Međutim, kada vas nešto ne ispunjava, tražite nešto drugo, novo. Pošto mi supruga vuče ličke korijene, a i sam sam oduvijek volio životinje posebno krave, odlučili smo se za ovaj tada riskantan pothvat, pod parolom tko ne riskira, taj ne profitira", sjeća se Dominik svog "informatičkog sumraka i stočarskog svitanja" kada se odvažio na životnu "reformaciju“ i kaže, nije požalio. Po majci Bračanin, a po ocu Bosanac iz Uskoplja, iako rođen u Njemačkoj često je dolazio u Srednju Bosnu kod bake i djeda. Tu je i zavolio krave. Kao dijete je znao ispred djedove staje satima čekati kada bi mu rekli da će se koja oteliti. Onda uzmi drveni stolac, prekriži ruke i čekaj ne bi li svjedočio tom reprodukcijskom činu.

Odmah po dolasku u Hrvatsku, kupili su oko dva hektara zemljišta, izgradili staju i nabavili stotinjak muznih krava pasmine Jersey vodeći se činjenicom da u svakom poslu posebno onom u kojem, ajmo kazati, nisu bili toliko vični, pretrpite i nekakvi gubitak. Dogodilo se upravo suprotno. Umjesto deficita, pretekao ga je suficit. Vjetar u leđa im je dao zakup tristotinjak hektara zemljišta gdje paralelno siju djetelinu i raž. Preostali dio služi za napasivanje stoke. "Uopće nismo imali nikakvih gubitaka, dapače. Krave pasmine Jersey, cijenjene su zbog kakvoće mlijeka i lakoćom kojom se uzgajaju", ističu. 

Međutim, kažu, prvotni im je plan bio prodaja mlijeka što se u nekom periodu pokazalo isplativo. Poskupljenjem energenata gotovo za duplo, a samim time i hrane proizvodnja mlijeka postala je totalni minus, ali je njegova prerada imala budućnost.

"Stoga je moja šogorica nakon završenog tečaja, u kuhinji od petnaestak kvadrata i u limenom loncu od dvadeset litara počela sa sirenjem prvog škripavca. Bio je to čin samoobrane na rapidno poskupljenje i nemogućnost isplative proizvodnje samog mlijeka. Ali dobro, opet je sve krenulo u pozitivnom smjeru", priča Dominik.

Uložili u obiteljsku siranu 

Potražnja za njihovim proizvodima bila je sve veća, pa se tako baš u vrijeme korone i zatvaranja, krenulo s izgradnjom "Vedrine“ male obiteljske sirane. Danas njihovih šezdesetak muznih krava daje oko četiristo litara dnevne količine mlijeka i uglavnom se sve prerađuje u paletu proizvoda. "Od svježeg mlijeka radimo izniman lički škripavac, kisel'nu, našu ličku basu, kuhane sireve, tekuće i čvrste jogurte i čak osamnaest vrsta voćnih jogurta", dodaje on.

Sada u sirani glavnu riječ vodi njegova četrdesetdvogodišnja supruga Milana. Uz četiri zaposlenika, ona je glavni "ekonom“. Sve što se u sirani proizvede prođe kroz njene ruke.

"Paralelno s proizvodnjom, otvorili smo svoja dva dućana u Zagrebu i Samoboru. Naši proizvodi rađeni našim trudom, poštivanjem tradicije i kvalitetom pronašli su put i do trgovina diljem Hrvatske, pa i u Splitu, a sve više ih možete susresti u većini hotela sa pet zvijezdica. U pregovorima smo i s još nekim visoko kategoriziranim hotelima pa ćemo vidjeti", upućena je Milana u poslovanje obiteljske mljekare i sirane prisnaživši kako je vrijedna obitelj nu sklopu festivala "Jesen u Lici" dobila zlatno priznanje Agronomskog fakulteta iz Zagreba i Ličko-senjske županije na XVI. Smotri u ocjenjivanju sira za najbolji voćni jogurt od šljiva i poznatu ličku basu.

Oznaka prepoznatljivosti brenda "Vedrine“ i njihovih proizvoda je logotip s njihovom kćeri Sofijom, odjevenom u tradicionalnu narodnu nošnju tog kraja. Upravo je Sofija najzaslužnija što svaka njihova krava ima ime. Milka im je najdraža. Pitoma, draga, krupnih očiju…, a mljekarica kao nijedna u staji. Pravi spremnik.

"Ono što je možda najvažnije za istaknuti je da se sve proizvedeno radi na starinski način s prirodnim sirilom i kulturama, bez aditiva! Toga ne bi bilo da nismo prepoznati po najkvalitetnijem mlijeku s najviše mliječne masti i bjelančevina. Stoga smo iznimno sretni i ponosni na posao koji radimo", napominje Dominik dodajući da je bilo turbulencija i pada entuzijazma pogotovo kada dođu računi za struju. Nažalost, oni su se gotovo utrostručili, ako ne i više od toga.

"Do prije poskupljenja plaćali smo od šest do osam tisuća kuna mjesečno, a sada osamnaest, devetnaest. To nije normalno, pa smo morali reducirati uporabu nekih aparata pogotovo onih najvećih potrošača", žalostan je stanjem oko električne energije pa će aplicirati na EU natječaje za solarne panele.

Vučjim orgijanjima stati na rep 

Time bi koliko toliko smanjio potrošnju, ali nedvojbeno je, tvrdi, kako će morati smanjivati brojno stanje britanskih "manekenki“. Vukovi su također "pogurali“ ovu njihovu odluku. U zadnje vrijeme stoka u Lici, švedski je stol za predatore. Brojni stočari muku muče zbog predatora čije je brojno stanje, upozoravaju, daleko premašilo famoznu brojku od dvjesto jedinki u cijeloj Hrvatskoj. Nema dana, a da u Lici ne nastrada koja životinja.

Promašeni natječaj za zaštitu od vuka mogao bi se ponoviti

Naš sugovornik je i član Lovačkog društva Diana i kaže da je broj ovih zvijeri u ozbiljnom porastu što je osjetio i na "vlastitoj“ koži. Znalo se dogoditi da mu napadaju goveda i smatra da bi država napokon trebala stati na "rep“ njihovim orgijanjima po lovištu i pašnjacima. 

Na tom tragu Zeke već smanjuju troškove. U zraku se osjeća i recesija pa su od prvotna četiri zatvorili dva dućana.

Uz sve, kažu da će preživjeti. Radi krava su došli i s njima će i ostati. Jer ipak se radi o odlučnim ljudima koji znaju da se samo predan rad na duge staze isplati odnosno da nema uspjeha u poljoprivredi, posebice u stočarstvu, preko noći.