Čovjek i magarac

Sve govori kako je magaraca sve manje na području gdje su nekoć bili gotovo jedina životinjska snaga, primjerice na tlu Dalmacije, Istre i Hercegovine, pa i na području šireg Mediterana. Poznato je kako je magarca - plemenitu, poslušnu, izdržljivu i iznad svega pametnu životinju - svatko koristio koliko god je mogao, zlostavljao, zlorabio. Zapravo magarac je najzlorabljenija i najiskorištenija životinja koju su ljudi ne tako davno nazivali svojim domaćim blagom. Mnoge obitelji su magarca koristili ne samo u izvlačenju teškog tereta iz nepristupačnih predjela, nego i kao zapregu, a ponegdje i u oranju, te je svugdje, kažu, odradio svoj dio posla.

Dalmatinski magarac zaštićeni znak cijele regije

Poznato je kako je u Hercegovini i Dalmaciji, posebice na otocima i Zagori, dakako i u Istri, gotovo svako kućanstvo držalo magarca. Prema neslužbenim podacima u Hrvatskoj sada ima oko 2500 magaraca koji su zaštićena životinjska vrsta, i tek pokoja farma u Dalmaciji - na Trpnju, u Šestanovcu, kod Zadra...Inače, dalmatinski magarac je zaštićeni znak cijele regije pa ga je potrebno više pokazivati svijetu, posebice tijekom turističke sezone, i nikako ga toliko teretiti što su činili preci sadašnjih potomaka. Dobro upućeni ističu kako je mlijeko magarice iznimno zdravo i ljekovito, dakako i skupo (400 - 500 kuna litra).

Naime utvrđeno je kako mlijeko magarice, s obzirom na sastav, djeluje na suhu kožu i bore te da sprječava starenje. Upućeni kažu kako magarica tijekom dana može dati tek pola ili decilitar mlijeka. No zapisano je kako su za karakteristike toga mlijeka znali i Kleopatra, Hipokrat, poslije i francuske dame iz visokog društva. Dokazano je kako uzgoj magaraca ima određene prednosti u odnosno na ine domaće životinje - riječ je o iznimno sposobnim i izdržljivim životinjama koje se mogu brzo prilagoditi i najtežim, čak i ekstremnim uvjetima življenja. I naposljetku magarci trebaju toliko pozornosti i njege, uostalom kao i ine domaće životinje, a ne iziskuju velika ulaganja, te se brzo prilagođavaju novim uvjetima i pogodni su za transport. S obzirom na temperament i druželjubivost, magarci su također pogodni i za seoski turizam.

Magarac simbol ustrajnosti i izdržljivosti, blago ljudi

Prema ocjeni stručnjaka, dakako vlasnika tih životinja, dalmatinsko-istarski magarac je simbol ustrajnosti i izdržljivosti te predstavlja raritet u domaćem životinjskom svijetu. Iako su magarci zaštićeni u Hrvatskoj, čini se kako neočekivano brzo izumiru. Na cijelom istarskom području ih je nešto više od dvjesto i pedeset, ali nije poznato koliko ih točno ima u cijeloj Dalmaciji. Baš na tom prostoru magarac danas sve više gubi svoju važnost kakvu je nekoć imao, zahvaljujući modernoj prometnoj tehnologiji, poljodjelskoj mehanizaciji i suvremenim prometnicama koje zahtijevaju i moderna prometna sredstva. Naime magarac je u mnogim sredinama toga podneblja ipak ostao prepoznatljiv po oglašavanju, ali i na fotografijama i razglednicama s domaćinima ili turistima, i kao uspomena na živi turistički suvenir.

Tamo gdje su ga likovni umjetnici slikali i kiparili, vjerojatno će više ostati u memoriji onih koji su ga najviše koristili. Inače, magarac je odigrao itekako značajnu ulogu u ruralnom životu ljudi otoka, priobalja i Dalmatinske zagore, dakako i cijele Istre. No magarac je, primjerice, u Dalmaciji i Istri te u inim mediteranskim zemljama oduvijek bio prepoznatljiv turistima i svojim izgledom, ali i po nadimcima - kao 'tovar', 'kenjac', 'živinče', 'sivac'. Ljudi ga tog podneblja od milja zovu i 'magare', 'dugouško'..., dok se u jednom selu Zagore i sada čuju prigodni stihovi o toj simpatičnoj životinji: „Udat ću se majko u Katune, di no ore magare i june!“ Ne znači li i to da je svako kućanstvo u tom kraju imalo magarca prije moto-kultivatora, freza, traktora, koji je bio neraskidivi dio tamošnjih težaka?

Magarac odigrao značajnu ulogu u ruralnom životu ljudi Dalmacije i Istre

No čovjeku težaku magarac je svojim glasanjem, njakanjem oduvijek najavljivao podne, budio ga i u zoru poput pijetlova, a tijekom mrkle noći bi ga dovodio i do željenog cilja uglavnom u zajedničkim putovanjima. No koliko je magarac težacima u bivšoj Poljičkoj Kneževini koristio, svjedoči tek podatak, tek zapisani trag: „...Čoviku težaku magare je bila velika izmina i olakšanje trudbeniku“ /Poljički zbornik, 1978./. A danas se putnik namjernik rijetko gdje može susresti s magarcima, tim dragim sivcima, kao nekoć (u cijeloj Dalmaciji, Istri, Primorju, Hercegovini, Crnoj Gori...). A baš u tim sredinama, gdje je oduvijek bilo malo ili nimalo prohodnih prometnica, i gdje se moralo hodati kroz dalmatinsko-hercegovačko krš, bespuće, preko kamenja, uskim kozjim stazicama, magarac je bio najpogodnija i najizdržljivija domaća životinja, strpljivi i osvjedočeni čovjekov prijatelj, dakako noseći teški teret na sebi, prenoseći ga na leđima, primjerice u Zagori, u priobalju, na otocima...

Magarac bio i ostao najsimpatičnija i najpopularnija životinja, čak i turistička atrakcija

O magarcu su napisane mnoge pjesme, skladane kompozicije, u čemu se ističe pokojni splitski pjesnik, skladatelj i pjevač ne samo svojih stihova Toma Bebić, primjerice svojom pjesmom 'Tutu magare, vrag ti piz odnija''. Ta se Bebićeva pjesma često vrti gotovo na svim radio-postajama, napose na Radio Splitu. Međutim napisana je i zanimljiva knjiga 'Iz dnevnika jednog magarca', no o toj ljupkoj životinji napisani stihovi: „Magarci su mudri, spretni svojim kretnjom, otporni i čvrsti, a čedni u hrani. Krsti li te dakle netko magaretom od toga se nikad suviše ne brani!.“

I turističke agencije lik magarca tiskaju na razglednicama, turističkim prospektima, u monografijama, o kojima se može čitati i na web-stranicama, gotovo u svekolikim turističkim promidžbenim projektima. Stručnjaci su dokazali kako se magarac odlično snalazi i u afričkim bliskoistočnim pustinjama, koji je u mnogim iskušenjima svoju postojanost, otpornost, sposobnost i vjernost pružio čovjeku gospodaru u svakoj teškoj prigodi. Otporan je i na sve elementarne nepogode, bez obzira na tlo i elementarne uvjete podneblja. Dokazano je kako ga u tome gotovo ništa ne može iznenaditi, iako magarca svatko na svoj način tretira i zlostavlja kako, i koliko god može. Magarca i danas gotovo svatko na svoj način zlostavlja nazivajući ga i pogrdnim imenima, i goneći ga 'Ćuš magare!', makar je riječ o marljivoj i pametnoj životinji o kojoj bi se i romani mogli napisati, snimiti filmovi, izdati monografije.

Poznate izreke, napisane knjige, ispjevane pjesme i skladane kompozicije o magarcu

U narodu žive tek neke poznate izreke, uglavnom rugalice o magarcu poput ovih: 'Ako nemaš magarca, ti si magare', 'Tvrdoglav si kao magarac', 'Poslušan je kao magarac', 'Prošao je bespućem i stazom kojom se ne bi probio i magarac', 'Tko nema zeta, nema ni magareta'... Inače, magarac je najpopularnija životinja među djecom, koji dječacima u Dječjoj alci, primjerice u Brnazama u 'Vučkovića alki' u zaseoku Vučkovići te na Brnaškom derneku (sajmu), u povorci ima ulogu konja Edeka. Kad se mališani igraju negdje u Dalmaciji 'na magarca', onome tko izgubi sudi mu se 'Tovar gre, neka gre, što mu daješ osude' (neka reve, najjače kao magarac). Mnogi se, nažalost, iživljavaju na magarcu podmećući mu i konjske muhe pod rep što je toj životinji, kažu stručnjaci, bolnije od obadi.

No da je magarac zacijelo pametna životinja, osim tvrdoglavosti što bi se moglo cijeniti vrlinom s obzirom na njegovu situaciju u društvu tijekom postojanja te njegova opterećenja i maltretiranja, svjedoči i izjava jedne Sinjanke u poodmaklim godinama. Ističe kako ju je magarac, kad je imala tek dvanaest godina života, natovaren žitom, tijekom noći doveo u vodenicu na rijeci Cetini na predjelu 'Mostine' u Glavicama kod Sinja. Poslije ju je, noseći brašno na sebi, doveo kući također na udaljenosti desetak kilometara. I jedan Sinjani tvrdi da je mlijeko magarice itekako ljekovito svjedočeći kako mu se kćerka izliječila od kašlja kukurikavca, konzumirajući to mlijeko.

I neka sad netko kaže kako magarci i magarice nisu korisni ljudskom društvu ne samo kao transportne životinje, nego i 'proizvođači' nadasve dragocjene ljekovite tekućine. Drugo je pak pitanje gdje se sve, kako i koliko koristio magarac primjerice u Hercegovini, Dalmaciji i Istri, te u inim mediteranskim zemljama - prije nekoliko desetljeća dok u funkciji nisu bili moto-kultivatori, traktori, kamioni, automobili. Čovjek je na magarcu često dopremao žito u mlin, vodenicu (mlinicu), na njivu i ljetinu doma, vršio žito na gumnu, a ta je životinja u nekim nerazvijanim i neprohodnim sredinama i danas u službi 'osnovnog prijevoznog sredstva'. Uz to magarac je poznat kao radišna, skromna, strpljiva, simpatična i mudra domaća životinja koja je oduvijek bio i ostao iskreni prijatelj čovjeku, posebice ljudima u poodmaklim godinama na otocima, koje on donosi doma nakon teška posla na njivi.

Magarac najiskreniji prijatelj čovjeka, a mlijeko magarice zdravo i ljekovito

Dakako magarci su simpatični i zanimljivi za istraživače ne samo zbog društvenog, zoološkog te povijesno-sociološkog i inog značenja; dakako i izdržljivosti, u 20. i 21. st. su potvrdili i kao 'izvrni glumci' u dokumentarnim i igranim filmovima. U zadnje vrijeme su uzbudljive i tradicionalne utrke magaraca, primjerice u dalmatinskim mjestima Pirovcu, Posedarju te u središtu Tribunja tijekom ljetne turističke sezone. Ta popularna natjecanja svaki put privuku više tisuće posjetitelja ne samo mještana, nego i mnoštvo stranih turista, pa mjerodavni tog dijela Dalmacije ističu kako su te manifestacije i značajna dopuna ponude seoskog turizma. Magarci su bili i jesu nezamjenjivi ljubimci djece, ali i najpopularnije, najprivlačnije životinje snimateljima, najčešće fotoreporterima. Oni su od davnina, dakle čovjek i magarac, i dokazani prijatelji ne samo zbog ponosa.

Autor: Nedjeljko Musulin