Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • OPG Boro Stojić
  • 06.08.2016. 10:30

Bolje kozariti nego besposličariti!

Stočar Boro Stojić iz Donjeg Bitelića ističe kako ima 120 koza te da će ove godine prodati 70 jarića. Ujedno poručuje kako se bolje baviti kozama i jarićima, nego biti bez posla!

  • 7.641
  • 1.588
  • 0

Stočar Boro Stojić (60) iz Donjeg Bitelića u sastavu svog OPG-a ima stado od 120 koza i jarića. Podsjeća kako je prije dvadesetak godina počeo samo s tri koze.

Ističe da će ove godine prodati više od 70 jarića, od kojih je već unovčio tridesetak. Uglavnom ih prodaje na kućnom pragu, mahom sumještanima, susjedima, poznanicima, prijateljima u povodu svadbi, krštenja, pričesti, krizme, rođendana, a kupci za svaki jarić težine 15-ak kilograma čista mesa u prosjeku plate po 100 eura. Naglašava kako mu je u svemu desna ruka supruga Dragica, a kada zatreba pomognu mu kći Milena i sin Boško.

Poskoci aktivni više nego inače

Stojića, vlasnika i voditelja OPG Boro Stojić, smo nedavno zatekli kako čuva stado koza i kozlića na ispaši u kršu ponad Hrvatačkog polja i rijeke Cetine usred iznimno vrućeg srpanjskog dana na temperaturi i iznad 30 stupnjeva Celzijevih, znojem oblivena lica.

Stojić i njegovi kozlići i koze u ispaši podno Kamešnice

Koze i jarići su mu se razišli tražeći kakav zeleni grm u inače bezvodnu, žednu ambijentu, ali izdašnom suncem spržene trave. Tu su i Stojićevi psi, hrvatski ovčari i šarplaninac, a sliku pastirskog stada upotpunjuje i magarac. Psi, inače, danonoćno čuvaju Stojićeve koze i jariće od eventualnih napada vukova koji se u zadnje vrijeme češće spuštaju iz planinskih predjela Dinare i Kamešnice te se pojavljuju i na rubovima potkamešničkih sela. U naletima odnesu po koju domaću životinju, najčešće tijekom jutarnjih sati i u predvečerje nakon što se spusti mrak. No, bitelićkom kozaru, kao i svim stočarima u njegovu kraju, dodatnu brigu zadaju i poskoci koji tijekom ovogodišnjeg ljeta ujedaju stoku, više nego proteklih godina.

Danas se u stočarstvu teško preživljava

"Nakon Domovinskog rata stalno se bavim uzgojem stoke odnosno koza i jarića, a prije toga sam radio u tvrtki Monter, kao mehaničar. Kada sam ostao bez posla, razmišljao sam čime bih se sve mogao baviti kako bih barem priskrbio nešto sredstava za sebe i svoju obitelj, jer sam bio premlad za mirovinu.

Odlučio sam se za stočarstvo odnosno uzgoj koza i jarića te sam poslije osnovao i svoj OPG Boro Stojić. Iskreno govoreći, od stočarstva se do prije dvije-tri godine moglo dobro živjeti, dok je sada puno teže, često i nemoguće. Jariće i gnoj smo mogli bolje, lakše, brže i skuplje prodati te smo imali neusporedivo više novca, nego sada kada najveći dio ljudi teško živi. Mnogi su siromašni pa i ne pomišljaju na kupnju jarećeg mesa", govori za Agroklub vrijedni stočar Boro Stojić, najavljujući:

Iako mu je 60-ta Stojić doskoči žilavim i brzim kozama i jarićima

"Unatoč tome, do jeseni ćemo prodati i preostalih 70 jarića, a nakon toga must ćemo koze, ali nećemo prodavati mlijeko, nego siriti. Kozji mrvljeni sir ćemo staviti i u mješine koji će se moći konzumirati već uoči ovogodišnjeg Božića. Osim stočarstva bavim se i uzgojem povrća za potrebe svog kućanstva, jer u dovoljnim količinama imam kozjeg gnoja koji prodajem u vrećama po simboličnim cijenama, najviše poljoprivrednicima koji ga uglavnom koriste u povrćarstvu, cvjećarstvu, voćarstvu. Inače, ovaj je kraj oduvijek bio prepoznatljiv po stočarstvu, posebice predjeli Vrdova na planini Kamešnici kamo i danas dalmatinski stočari izgone blago na ispašu, ali ne toliko kao nekada."

Ždrebad poslastica za vukove

Stočar Stojić sada ne može točno reći hoće li širiti svoje stado koza i jarića dodajući kako godine čine svoje. Kaže kako mu je nekako lakše izaći na kraj sa zmijama ljuticama odnosno poskocima kojih je ove godine, dodaje, više nego ikada prije.

"Kada poskok ugrize moju kozu ili jarića, sam ih liječim aptovinom. Tom tekućinom jednostavno namažem mjesto ujeda, zavijem i to brzo prođe. Što se tiče vukova, s njima je teže izaći na kraj: napadaju danju i noću, od kojih se ni čim ne mogu braniti. Uglavnom napadaju u čoporu, prave mi veliku štetu, nažalost kao i svim stočarima ovog kraja, a ne smiješ ga ubiti jer bih za ubijenog vuka morao platiti kaznu u iznosu od 50.000 kuna. I sada ih je u ovom kraju više nego ikada prije.

Spuštaju se iz planine do samih torova, štala u potrazi za hranom, napadaju nam blago (ovce, koze, krave, konje, magarad), ali im je ždrebad prava poslastica. Eto, prije 15 dana su udavili i odvukli dva moja jarića, a ja im još nisam otkrio trag. Stado mi najčešće napadaju u jutarnjim satima kada zalegnu iza grma ili suhozida nadomak pašnjaka čekajući koze i jariće. Iako imam snažne pse, hrvatske ovčare i šarplaninca, vukovi mi opet odnose blago", jada se Stojić.

Danonoćno zaposlen sa kozama i jarićima

Naglašava kako je položaj današnjeg stočara iznimno težak te da nikad nema odmora tvrdeći kako je i on gotovo danonoćno zaposlen, posebice za vrijeme jarenja koza. Napominje kako nema ni jedan slobodan dan u godini te da je oko stada zauzet i subotom, nedjeljom, blagdanom, a zbog koza i jarića ni na more ne može otići kako bi se barem koji sat okupao, makar su mu prve plaže udaljene nekih 40-ak kilometara. U šali kaže kako su njegove morske plaže vrleti planine Kamešnice, a katkada i sjenokoše u Hrvatačkom i Sinjskom polju.

U prirodi je teško okupiti koze i jariće bez psa ovčara

"Danas biti stočar iznimno je zahtjevan, naporan i odgovoran posao, tim više što se i ja moram čuvati od ujeda poskoka i napada vukova. Za stočara sam se opredijelio najviše da bih se tako zaposlio, a ne zbog tradicije, nekakve zarade, ljubavi. Dok sam bio mlađi ništa mi nije bilo teško raditi. U tvrtki Monter sam uglavnom sve godine proveo na terenu, gotovo na cijelom području bivše države. I nema mjesta u kojemu nisam radio kao mehaničar održavajući centralno grijanje. Držim kako bi sve naše poljoprivrednike, njihove OPG-ove trebao netko poticati - država ili lokalna zajednica. Poljoprivrednici bi trebali biti sigurni u tome tko će im otkupiti proizvod i po kojoj cijeni. Doduše meni država daje poticaj na koze, ali to je tek simbolično", upoznaje nas Boro Stojić.

Ipak poručuje: "Bolje se baviti i kozama i jarićima, te tako bar nešto raditi i zaraditi, nego biti bez posla. Mladim ljudima bi u mom kraju, iako ih nema toliko, bilo bolje da se okrenu stočarstvu, nego da besposličare. I ja sam završio za mehaničara pa sam se opredijelio za stočara. Evo godinama sam kozar, zapravo od mehaničara sam postao stočar i time bih se bavio do kraja života kada bi me zdravlje služilo. A ovčarima može biti primjerom obitelj Markulin na Panju uz Cetinu, susjednom selu, koja ima farmu od 200-300 ovaca, baš kao i oni stočari u Gornjem Biteliću koji se tradicionalno bave uzgojem ovaca, koza, volova".


Povezana stočna vrsta

Kozarstvo

Kozarstvo

Koze pripadaju među najstarije pripitomljene pasmine životinja koje su od davnina služile čovjeku i davale mu visokovrijedno proizvode poput mesa, mlijeka, kože, dlake i gnoja.... Više [+]

Fotoprilog


Tagovi

Kozarstvo OPG Boro Stojić