Priča koje bi se posramila i družba Pere Kvržice

Silazak od Garešnice preko Podgarića i Jelenske u prosinačko jutro doista je prekrasno. Kao da ste negdje u Švicarskoj. Uskom zavinutom cestom kroz stoljetne šume kroz koje se probija, ove godine jako, ali i doista toplo sunce izbijate na Popovaču i onda vrlo brzo i u Veliku Ludinu.

Dakako, do toga kraja najbrže će te stići autoputom pa izlaskom u Popovači. No, puteve kroz šumu, proplanke, pašnjake, brdska jezera možete zamijeniti i drugim okolnim cestama. No, pašnjaci Moslavine i njihovo miješanje s vinogradima ono su što ovaj kraj čini privlačnim. I za živjeti, i za turiste. Blizina Zagreba svakako je odrednica i gospodarstvu kraja. Odredište nam je bila Moslavačka priča. Nismo točno ni mogli zamisliti što je to. Ali cvijetnjaci, uređeno jezero, bungalovi, lovačka kuća.

Mjesto gdje se morate bar jednom odmoriti

Podno Moslavačkog gorja u mirnom gaju, osluškujući pjev ptica i mirise okolne šume, snivajte svoje snove, uživajte u jednoj posebnoj priči, našoj Moslavačkoj priči, poziv je kojim obitelj Martinac poziva svoje goste na ovo jedinstveno imanje, izletište ili jednostavno - mjesto gdje se morate barem jednom u životu odmoriti.

"Sigurno ćete se poželjeti vratiti k nama jer ćemo Vam ponuditi ugodan smještaj, domaće specijalitete, svaki put ispričati neke nove priče, pokazati ljepote našeg kraja, prirodnu, povijesnu i kulturnu baštinu, rekreativne i sportske sadržaje, zabavu i što je najvažnije, osmijeh i dobrodošlicu", ističe ta obitelj koja je izgradila ovo imanje u prirodi.

Obiteljski vinogradi u srcu Moslavine

U unutrašnjosti kuća možete vidjeti obiteljske fotografije iz prošlog stoljeća, narodne nošnje i uporabne predmete Moslavine ili jednostavno uživati u njihovoj udobnosti. Sjedeći uz ribnjak u središtu imanja možete promatrati divlje patke koje plivaju po ribnjaku, loviti šarane u ribnjaku ili promatrati pitomi krajolik s obronaka Moslavačke gore.

Na njma su brojni obiteljski vinogradi u čijem se šumovitom srcu skrivaju ruševine starih slavnih gradova našega kraja, izvori pitke vode i brojne planinarske staze. Nas je na ovo mjesto u tom malom gaju dovela Marijana Petir. Europarlamentarka je iz ovoga kraja. Ona ga živi jer dolazi iz obližnjeg malog sela Mustafina klada i jednostavno nas je htjela ugostiti u svom zavičaju, pokazati nam nešto što još nismo vidjeli. Moslavačka priča je na rubu sela Mala Ludina. Ali taj kraj upravo i karakteriziraju takva mala naselja. Njezina Mustafina klada danas ima 180 stanovnika.

Starinske fotografije, namještaj i priče iz davnina

Gornja Vlahinićka, Grabrov Potok, Katoličko Selišće, Kompator, Ludinica, Mustafina Klada, Okoli, Ruškovica, Vidrenjak ta su mala sela u okolici. Najveće je Velika Ludina gdje je naša domaćica pohađala osnovnu školu, iako je i ona malo naselje s tek nekih 800 duša. Moslavačka priča su i vruće kiflice, gužvara, bučnica, pitka rakija i vino Škrlet. Autohtona jela i pića su također ono što u Moslavinu vuče. Objedovat ćete u ambijentu stare drvene kuće složene od hrastovih planjki davne 1927. godine. Danas je Lovački dom Moslavačka priča mjesto namješteno raznim stilovima namještaja uglavnom s prijelaza 19. na 20. stoljeće.

Domaći specijaliteti ostavili su nas bez riječi

Beli žganci, zapečeni štrukli, sir i vrhnje, kuhana govedina s hrenom, pašteta od divljači, kuhana kokoš s hrenom, krpice sa zeljem i špekom ono je što nas nikako ne može ostaviti ravnodušnim. To je ono što plemenita i ponosna Moslavina nudi na stolu, pa tako i u Maloj Ludini.

Vanjkuši sa sirom, prežgana juha, sataraš je ono što osjetimo u mirisima koji se šire iz kuhinje. U lovački dom ulazite s terase. Onako kako se i uvijek i ulazi u moslavačke kuće. Nas je u ovo doba godine naša domaćica, političarka Hrvatske seljačke stranke sa svojim ženama dočekala toplinom, i netom postavljenim borom koji smo s njom i okitili.

Agacija, Vrba i Lipa

Osim ovoga objekta na tom imanju možete biti ugošćeni, a tamo i prespavati u nekoliko moslavačkih kućica. Svaka kuća predstavlja izvornu graditeljsku baštinu ovoga kraja i prenesena je u ovaj gaj iz bliže ili dalje okolice. Od davnina se ovdje u graditeljstvu koristio hrast lužnjak, a način gradnje ovisio je o naselju, mjestu, odnosno položaju i nasljeđu starih graditelja drvenih kuća u Moslavini.

Namještaj kojim su kuće opremljene također je dio povijesti i baštine ovog kraja, a vrhunsko je stilski restauriran. Stilski namještaj i suvremeno pokućstvo kao i suvremena oprema i aparati čine boravak u ovim kućama ugodnim i posebnim jer spajaju stari i suvremeni način života. U tri kuće, simbolična naziva Agacija, Vrba i Lipa mnogo je onih kojima su one bile bijeg od urbanizacije. Domaćini njeguju kuhinju ovoga kraja i svojom ugostiteljskom ponudom upravo nas vraćaju u prošlost.

Namještaj od kruškinog drveta

Jelen u saftu sa suhim šljivama, pečena janjetina, vepar u saftu s kiselim jabukama, Moslavački kotlet u vinu, krvavice, češnjovke, buncek, pečena guska s mlincima, ali i šaran na rašljama. Mi smo se ovoga puta počastili s lovačkim gulašom. Obitelj Martinac je veliki trud dala i u uređenje spavaćh soba.

S dva odvojena kreveta, s križem iznad njih, namještena je u secesijskom stilu izrađenom od jasenovog drveta. Druga, ona s bračnim krevetom je posebna priča. Krasi ju namještaj od kruškinog drveta, stara je oko 140 godina, a izmjenjuje se bidermajer stil i onaj takozvani stari njemački. U prizemlju kuće za odmor Lipa nalazi se dnevni boravak, kuhinja s blagovaonicom, te WC s tuš kabinom.

Dnevni boravak u jednoj od kuća namješten u bidermajer stilu krasi elegancija, profinjenost glatkih i valovitih linija. I tu se radi o ručnom radu domaćih majstora koji su toplinu ovog stila izveli u hrastovom drvetu. Posebnost svakom prostoru daje kamin na drva i ugođaj topline, mira i spokoja. Upravo taj kamin i nas je na određeni način uspavao i natjerao na laganu šetnju.

Živopisan čaroban kraj gdje vladaju vinogradari

No, boravak u tom gaju, šumici nudi pravi okus prirode. Gacanje kroz travu, lagano ljepnjenje blata pomiješanog s opalim lišćem doživljaj u svakom slučaju. Oni koji to žele mogu i u okolici uživati jašući na konjima, vozeći bicikle ili jednostavno šetajući. Ili pak pecajući šarane na ribnjaku koji je uz same kućice. U unutrašnjosti šumice je također kuća za odmor.

Jelena, srnu, muflona, lopatara, možete sresti i promatrati te slušati zebin pjev ili uživati u letu vjetruša, a zaspati uz uspavanku male ušare, stoji u jednom tekstu o opisu boravka u Jelen gaju. I ako čitajući ove retke imate osjećaj da ste u nekom kraju gdje bi Mato Lovrak mogao smjestiti radnje svojih priča o Vlaku u snijegu, Družbi Pere kvržice - u pravu ste. Upravo je to takav živopisan kraj.

Moslavina je doista čarobna. Navodno i ime dolazi od naziva brdo i vino. No, uz stočarstvo, poljoprivredu, vinogradarstvo je zasigurno djelatnost koja mnogima u ovom kraju i osnovno životno opredjeljenje. Izvorna sorta bijelog vina Škrlet ugodnog je muškatnog mirisa i pomalo slatkastog uravnoteženog okusa, svijetle žućkasto-zelenkaste boje.

Kako se radi prava izvorna bučnica?

Uz škrlet tu je i sorta moslavac, dišeća ranina (belina), također izvorne sorte koje su iznikle iz vinograda koje su u Moslavini sadili Tračani, Iliri, Kelti i Rimljani. Moslavačke vinske ceste, plantaže jabuka i jagoda, povrćari i cvjećari ono su što se mora doživjeti. A sve na samo 40 do 60 kilometara od Zagreba, par kilometara sjeverno od autoputa. Bili smo toliko hrabri i da prepišemo jedan recept u skladu s ovim blagdanskim danima. Radi se o Bučnici. Nešto kao štrudli od buča.

Za nadjev treba jedna buća srednje veličine, pola kile kravljeg sira, čaša vrhnja, četiri jajeta, ulja, maslaca i soli. Za pripremu tijestu treba 30 dekagrama glatkog brašna, sol, ulje i čaša tople vode.

Od sastojaka umijesimo tijesto i pokrijemo toplom posudom da odstoji oko pola sata. Ogulimo buću i naribamo. Posolimo i ostavimo da stoji 10 min kako bi pustilo vodu. Ocijedimo svu tekućinu, pomiješamo ostale sastojke. Tijesto razvaljamo na tanko, prelijemo s maslacem i s malo ulja, na kraju stavimo nadjev i zarolamo. Režemo tijesto u duljini posude za pečenje i pečemo 40 min na 180 stupnjeva, kako kažu i pišu.