Preporod Zabiokovlja - obiteljske vile s bazenima, etno-muzejimaa nadomak mora

Stručnjaci, etnografi, institucije, ali i ljubitelji i trgovci starina, nastoje ući gotovo u svaki kutak Dalmatinske zagore ne bi li na tom području, uz pomoć tamošnjih stanovnika, prikupili te u svojim privatnim zbirkama sačuvali što više etno-predmeta, nekako ih oteti zaboravu. Na tom se prostoru sve više napuštenih sela i zaselaka, ali dobro uščuvanih kamenih kuća namjerava obnoviti i prenamijeniti u eko-etno naselja, a neka od njih koja za to imaju uvjete učiniti ih i etno-muzejima kako bi se obogatila, oplemenila ponuda seoskog turizma. Nakon što su zaradili mirovinu, mnogi su se vratili svojim korijenima, na djedovinu gdje ulažu dio ušteđevine u obnovu svojih kuća i sela, prikupljaju i čuvaju etnopedmete. U Zabiokovlju, primjerice, sve više se grade i obiteljske vile, a uz njih i bazeni, otvaraju i lovački muzeji - sve nadohvat autoceste i novoizgrađenog tunela sv. Ilija kroz Biokovo.

Obiteljske vile, bazeni te lovački i etno-muzeji ukazuju na preporod Zabiokovlja

U Grabovcu u Općini Šestanovac, tek pola kilometra od bivše Napoleonove ceste koja je još u funkciji te nešto više od nedavno izgrađene Dalmatine, dionica autoceste Šestanovac - Ravča (Vrgorac), koja se još gradi prema Pločama i Dubrovniku, javnosti je poznat privatni Lovački muzej s oko 700 zanimljivih izložaka. Vlasnik mu je povratnik iz Njemačke (Bavarska) Ante Dundić. Muzej je smješten u njegovoj rodnoj obnovljenoj obiteljskoj kući, nadomak novoizgrađenog tunela sv. Ilije, do kojega se sad u Rastovcu na sjevernoj strani Biokova može lako i brzo doći asfaltnom cestom. Riječ je o infrastrukturnom objektu koji je itekako važan i kao turistička ponuda ne samo za zagorski kraj Splitsko-dalmatinske županije, posebice Makarsku rivijeru i srednjodalmatinske otoke, nego za cijelu Hrvatsku. U sažeti zapisi u knjizi dojmova Lovačkog muzeja u Goričaju, potvrđuju gotovo svakodnevni posjet gostiju iz cijele Hrvatske i razvijenijih zapadnih zemalja, napose srednje i zapadne Europe, kao i skupine znatiželjnih turista iz cijelog svijeta.

U to smo se i mi uvjerili kad smo nedavno posjetili Dundiće i razgledali njihov zanimljiv Lovački muzej, prepoznavši izloške-preparirane dijelove mnogih životinja s gotovo svih kontinenata, najviše iz Europe, Azije, Afrike, i sve su sami rariteti. Osim obitelji, posebice djece, Dundićevim muzejom ponose se i susjedi, mještani Goričaja i Grabovca te okolnih sela u zabiokovskim općinama i gradovima, čak i oni na Makarskoj rivijeri, brojni prijatelji i poznanici. A posjetitelja je svakim danom sve više, najveći posjet očekuje se nakon što se uskoro pusti u promet tunel sv. Ilije, bez obzira na plaćanje tunelarine - prema prvotnim neslužbenim informacijama 20 kuna u jednom i još toliko novca u obrnutom smjeru.

Lovački muzej obitelji Dundić u Goričaju značajna dopuna seoskog turizma

«Lovački muzej smo otvorili prije nekoliko godina u našoj obiteljskoj kući i gotovo svaki dan nam dolaze posjetitelji. Uglavnom su inozemni turisti iz Njemačke, Češke, Italije, Poljske..., ali i iz svih krajeva Hrvatske. Razgledavanje muzejskih eksponata je besplatno, dakle ulaz ne naplaćujemo. Manje-više svi su oduševljeni prostorom i muzejskom postavom te izlošcima, kao i našim zoološkim vrtom u blizini obiteljskog Lovačkog muzeja, u kojemu držimo nekoliko vrsta plemenitih životinja», objašnjavala nam je Slavica Dundić, koju je u stopu pratila njena lijepa sedmogodišnja unuka Antonija, dodajući kako joj je suprug Ante toga dana bio na putu. Od gospođe Slavice smo doznali kako joj je muž strastveni lovac koji se sa životinjama, kaže, od djetinjstva zahvaljujući i njegovim precima.

Sve govori kako je Lovački muzej Ante Dundića po svemu jednostavan, napose izloženi trofeji različite plemenite divljači. Za njega ističu kako, kao pojedinac, ujedno ima najveću i najzanimljiviju zbirku trofeja muflona u Europi, neki kažu i u Europi. «Među njima je 26 zlatnih, 17 srebrnih i 12 brončanih priznanja. Najveći broj moj je suprug Ante stekao u Peljaškom lovištu te u lovištima Orebića i Ploča. Cijeli prostor jedne obnovljene i druge novosagrađene obiteljske kuće u Grabovcu namijenio je baš stalnoj izložbi. Kako vidite, naš je obiteljski muzej postavljen u lovačkom stilu s izrezbarenim detaljima u drvu, s prizorima odnosno likovima životinja i lovaca iz lova. U njemu je, vidite, moj muž izložio sve svoje trofeje od početka njegova bavljenja lovom na životinje, a muzej je već do sada privukao brojne posjetitelje, turiste iz svih krajeva svijeta, dakako i lovce te lovočuvare», priča Slavica Dundić.

Autocesta s tunelom, obrtnički pogoni preporađaju Zabiokovlje

Ističe kako joj je suprug Ante više od trideset godina radio u Njemačkoj, najviše u bavarskoj. U obnovu odnosno izgradnju obiteljske kuće te uređenja okoliša, namještaj Lovačkog muzeja i svoj mali zoološki vrt u šumici u Grabovcu (Goričaj) uložio je sve što je zaradio na radu u inozemstvu. Sve su nam to potvrdili Antina supruga Slavica i općinski načelnik Šestanovca Pave Čikeš. No, gospođa Slavica komentira kako joj je muž svoju ušteđevinu mogao uložiti i u izgradnju obiteljske kuće ili vikendice, ili u otvaranje nekog ugostiteljskog objekta negdje na Makarskoj rivijeri ili u okolici Omiša, ali je njegova ljubav prema rodnom kraju, korijenima predaka, bila jača od svega. Tvrdi kako nije pogriješio jer je u Grabovcu, ističe, zdravije i ljepše živjeti nego igdje. Kaže kao se na rivijeru te u obližnje primorske gradove i na šljunčane morske plaže iz Goričaja može doći tek za desetak minuta vožnje kad se uskoro i službeno u promet pusti tunel sv. Ilije od Rastovca (Zagvozd) do Basta (Baška Voda).

«Mi ovdje u Zabiokovlju, gdje stvarno kvalitetno živimo, imamo i prekrasan pogled na planinu Biokovo, autocestu i nigdje drugdje ne bismo poželjeli stanovati. Raduje nas i obnova starih kamenih kuća, sela i njihova prenamjena u etno-sela, ali i gradnja novih te otvaranje obrtničkih pogona čija je proizvodnja i djelatnost vezana za malo poduzetništvo odnosno gospodarske zone. Zahvaljujući izgradnji modernim prometnicama, prvenstveno autocesti i tunelu sv. Ilije, poduzetničkim zonama, te skorašnjoj rekonstrukciji bivše Napoleonovoj cesti, odnosno njezinoj dionici Šestanovac-Zagvozd (D-60) nedaleko od našega muzeja, u ovom zabiokovskom kraju gotovo se sve mijenja. Zabiokovski prostor se svakim danom sve više oplemenjuje novim sadržajima te se unosi dašak novog, sigurnijeg života. Ovdje se itekako osjećaju i vjetrovi kulturnog agroturizma, seoskog turizma, što potiče i naš Lovački muzej. O ruralnom razvoju i preporodu Zabiokovlju govore i nove obiteljske kuće s bazenima», ponosno će Slavica Dundić.

Zdrave hrana, smještaj u obiteljskom etnoselu Joze Dundića - raj za turiste

U zabiokovskom zaseoku Goričaj u obiteljskoj kući smo zatekli i Jozu Dundića, koji se uvelike bavi seoskim turizmom. Naime, njegova obitelj proizvodi zdravu hranu, poznata po svom autohtonom proizvodu 'šeri-brendi', likeru u Dalmaciji koji se pravi od maraske. Uz to u svojim krčevinama uzgaja vinovu lozu i voćke, proizvodi grožđe i vino te povrće. Zanimljiv je i njegova lovačka zbirka u jednoj te etno-zbirna u konobi druge kuće. Također su zanimljivi etno-predmeti i potonje etno-zbirke, kojima su se u radu, objašnjava Jozo Dundić, koristili njegovi preci. Očito, sve potvrđuje kako je njegovo obiteljsko gospodarstvo pod nazivom 'Ćoso' u punom zamahu ruralnog razvoja, dakako i seoskog turizma jer na spavanje i hranu u svojim kućama u Zabikovlju može primiti više od 30 gostiju. I svi se mogu odmoriti i uživati u njegovi obnovljenim mi sagrađenim i namještenim kamenim kućama koje objedinjuju malo eko-etnoselo. Dundić nam je potvrdio kako njegov novi razvojni program ruralnog turizma uspješno objedinjuje više srodnih projekata, što je rezultat uloženog rada i daška novog vala življenja koji te zapljuskuje te prostore dalmatinskog zabiokovskog krša. Na tom području, prema neslužbenim podacima, do sada je izgrađeno i 12 obiteljskih bazena uz obiteljske obnovljene ili izgrađene kuće što također govori i značajnim pomacima života u Zagori, posebice u Zabiokovlju gdje se više osjeća i mediteranska klina nakon proboja tunela kroz Biokovo, te proširenja i uređenja prometnica koje taj prostor spajaju s priobaljem.

Svi očekuju kako će se zacijelo još više zaštititi kompletna etno-baština u dalmatinskom zaobalju, čemu će uvelike pridonijeti baš projekti pod nazivom Dani otvorenih vrata 'Dalmatinska zagora i Etno-eko Hrvatska. To, dakako, tvrdi i jadan od njegovih glavnih inicijatora mr. Joško Stella, direktor Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije, ističući kako najveći potencijali Zagore leže baš u etno-baštini što je, dakle, temelj kulturnog i etno-turizma kroz koji se plasira domaći proizvod, suveniri, proizvodi kućne radinosti. Često se mogu vidjeti izloženi i na štandovima na dernecima i sajmovima pod otvorenim nebom, primjerice u gradovima Sinju, Trilju, Vrlici, Imotskom, Vrgorcu, Makarskoj, Splitu, Trogiru te općinskim središtima. Stella poručuje kako je riječ o neslućenim potencijalima Dalmatinske zagore kojih nisu svjesni ni sami stanovnici toga podneblja.

Studija kulturnog i ruralnog turizma Splitsko-dalmatinske županije

«Kao da mnoge stvari i ne vidimo oko sebe dok ne dođu stranci u našu zemlju, i, dok se oni ne počnu zanimati za sve ono čime su bogati ti naši prostori. A nama se to sve čini kao posve obična stvar. Svu tu ljepotu, to sve naše etno-blago odnosno kulturnu baštinu, ne vidimo dobro jer s njom živimo svaki dan. Dakako, u svemu tome je itekako značajan i Projekt otvaranja malih etno-muzeja unutar eko-etno naselja u Zagori, u priobalju i na otocima, koji se temelji na Studiji kulturnog i ruralnog turizma», podsjeća Joško Stella.

Autor: Nedjeljko Musulin