Od seoske "birtije" do gastronomske i etno atrakcije popularne i za vrijeme korone

Iako su brojni baranjski ugostitelji morali staviti ključ u bravu, a otkazane su i manifestacije koje u taj kraj privlače posjetitelje, Stanko Škrobo ne skida osmijeh s lica. 

"Koliko nam je god s turističke i ugostiteljske strane korona donijela financijsku štetu, s druge smo usporili i posvetili se nekim stvarima kojima se stvarno želimo baviti, ali od ovog prioritetnog ne stignemo", kaže Stanko koji je preuzeo obiteljski posao od svoga oca Vladimira, poznatog po nadimku Bajo, pokretača gastronomske atrakcije Baranjska kuća.

Seoski doživljaj na otvorenom

Znanje o turizmu kojega je studirao u Opatiji te dugogodišnje iskustvo rada u agencijama pomoglo mu je da i za vrijeme lockdowna osmisli načine kako privući goste u, kako kaže i sam, ovaj pomalo zaboravljeni kraj. Izradili su paket kojim nude smještaj i hranu u restoranu. Ali ne samo to. 

"Bitno je da naši gosti provode što više vremena na otvorenom, a u Baranji imaju što vidjeti. U paket je uključena i ulaznica za Kopački rit, s vinarima smo dogovorili obilazak podruma, kušanje i kupovinu vina. Dodatno im predlažemo kako aktivno provesti odmor, kao što je šetnja po Banovom brdu koje je dosta nepoznato i domaćim ljudima“, pojašnjava naš sugovornik dodajući kako paze na to što gosti preferiraju, ali i propisane epidemiološke mjere. Nisu se morali puno ni reklamirati jer, naglašava: "Usmena predaja najbolji je marketing."

Komentirajući posjećenost, kaže kako su do prošle godine imali jako puno turističkih grupa iz Slovenije, Austrije, nešto iz Mađarske te goste s kruzera s obzirom na to da je u blizini luka u Batini. Zanimljivo je da im dolaze gosti i s kruzera koji pristanu u mađarskom Mohaču, a onda autobusima dođu na izlet u hrvatsku Baranju. 

Primijetili su kao i brojni drugi ugostitelji da je Covid-19 i zatvaranje kod mnogih potaknulo želju za boravkom u prirodi, ruralnim prostorima i općenito mjestima koja nisu urbanizirana i prenapučena. "Bili su nam gosti iz Dalmacije koji inače u listopadu putuju u Španjolsku, Tursku i druge europske zemlje. Kako je sve bilo zatvoreno, odlučili su doći kod nas i ostali očarani“, kaže dodajući da voli na ljudima vidjeti oduševljenje nakon posjeta ovakvim mjestima jer većinom svi, otkriva, dolaze s niskim očekivanjima. Trenutno imaju najviše individualnih gostiju iz okolice, a preko vikenda dolaze na noćenje posjetitelji iz Slavonskog Broda, Zagreba, Rijeke i Dalmacije.

Ipak, osjete se posljedice koronakrize, a najveći pokazatelj je pad prometa od nekih 50-60 posto u odnosu na 2019. godinu. "Slušajući iskustva ostalih zapravo smo i dobro prošli. Naravno, prednost nam je što imamo smještaj, aktivnosti na otvorenom i domaće proizvode. Nije bilo lako sve organizirati, ali znaš da ti nema druge“, naglašava.

Tradicionalni recepti i lokalne namirnice

Stanko nam je otkrio odakle ideja oko pokretanja restorana, ali i ostalih atrakcija koje su nastajale godinama.

Tijekom Domovinskog rata bili su prognani iz Karanca. No, imali su veliku želju vratiti se pa su to i učinili. Kupili su kuću, gdje je smješten današnji restoran, od obitelji Sekeleš. 

"Tata, po struci poljoprivrednik, prvotno je htio otvoriti poljoprivrednu ljekarnu. Međutim, kako je sve bilo nepredvidivo, odlučio se za, kako mi to kažemo, birtiju gdje će se nuditi seoska jela poput pečenih jaja i kobasice“, prisjeća se početaka mladi Škrobo. 

Posao je išao, ali ne toliko dobro te su shvatili da moraju nešto promijeniti. U to se vrijeme u Karancu nije mogao kupiti kruh već se morao dan ranije naručiti, a prva pekara bila je udaljena sedam kilometara. Priča nam kako se nije isplatilo svaki puta ići tako daleko kada vam zatreba bazična namirnica poput kruha. Stoga su ga odlučili sami peći. No, pojavio se problem jer su profesionalne peći bile vrlo skupe i njima nedostižne. "Tata je odlučio napraviti krušnu peć kakvu su imale sve kuće u Baranji. Iako ju je radio po prvi puta, začudo, uspjela mu je“, kaže kroz smijeh Stanko. Gosti su se time oduševili, a oni od onda prave svoj kruh.

Sadašnji restoran otvoren je još 2003. godine. Njegova je ponuda bazirana na lokalnim namirnicama i tradicionalnim receptima, od puževa u umaku od kopriva, što se priprema jedino u Baranji, preko šarana na rašljama, nezaobilaznog fiš paprikaša, teletine iz krušne peći do rezanaca s makom za desert.

Također, nude i domaće suhomesnate proizvode. Svaki tjedan izrađuju svježe čvarke, a kobasice, kulen i šunka ako nisu njihovi, nabavljaju od provjerenih proizvođača. Važno je naglasiti kako su samodostatni u izradi začinske crvene paprike koju sami uzgajaju. Rakiju nabavljaju također od kooperanata, a nude i vina poznatih vinara kao što su Josić, Kalazić, Kolak i drugi.  

Što se tiče kapaciteta smještaja, imaju 20 soba od kojih je 15 "neslužbeno" s četiri zvjezdice jer eto, nemaju telefon i minibar. Maksimalno mogu smjestiti 55 osoba koji mogu uživati i jednoj posebnosti. Naime, na raspolaganju im je vrt prilagođen gostima. "Gosti koji se probude ranije mogu prošetati vrtom, ubrati voće i povrće koje žele za doručak te sakupiti jaja. Osiguran im je sav komfor jer iako ljudi vole biti na selu također žele toplu sobu, udoban krevet i vlastitu kupaonicu", objašnjava Škrobo.

Ulica zaboravljenog vremena

Tu je i još jedna atrakcija. Naime, u slučaju da se želite vratiti više desetljeća unatrag, u sklopu gospodarstva imaju i muzej Ulica zaboravljenog vremena. Sugovornik nam je ispričao i odakle ideja za to.

"Muzej je otvoren 2005. godine, također slučajno. Kako je tata ljubitelj antikviteta i toliko je toga godinama kupovao da više nije znao gdje i što s tim predmetima, a bilo je stvarno svega, došli smo na ovu ideju. Najviše su ga potaknuli slavonski ambari, a prvi smo kupili od gosta koji je jeo kod nas", objašnjava. Imaju ih sveukupno devet, a predstavljaju ili neki od seoskih perioda u godini ili zanat i sl. Tako možete zagaziti u prošlost i otkriti kako je izgledala brijačnica prije više od 50 godina, a uz nju su i lončara, klompara, stolarska, bačvarska i tkalačka radionica, potom ljetna kuhinja, zemljana kuća i ledara koji odišu nekim drugim vremenom.

"Na licu mjesta se možete okušati u nekim zanatima. Tako su, na primjer, gosti mogli naručiti brijanje ili šišanje kod majstora Milija, našeg starosjedioca što ih je oduševilo“, naglašava.

Tijekom ljeta na ovom se prostoru organizira tradicionalna manifestacija – Akademija blata. Riječ je, pojašnjava, o primjenjivoj ekološkoj radionici koja podrazumijeva izradu cigle od ilovače, vode i pljeve koje se suše na suncu. Upravo su se od takvog materijala izrađivale slavonske i baranjske kuće, a one su ugrađene i u njihov restoran.

Također, u selu imaju dva poznata događanja, Čvarak fest i Proljetni vašar na kojem se odabire "princeza pušnice", odnosno najveća tabla slanine, a po novom, otkriva sugovornik, birat će se i najukusnija. Nažalost, sve su te manifestacije ili otkazane prošle i ove godine ili su održane pod visokim epidemiološkim mjerama koje su na neki način "ubile" svo veselje i raskoš koje one kao takve nose. Ipak, nada se kako će se ove godine barem neka od njih održati.

"To su događanja koja privlače velik broj posjetitelja. Svi smještaji i restorani budu popunjeni. Mali poljoprivredni proizvođači isto profitiraju jer se tako predstave tržištu“, zaključuje mladi ugostitelj.