Nude samo domaće: sve što proizvedu na OPG-u Halapir, stiže gostima na stol "Kod Đurđe"

"Naš OPG tipično je tradicionalno zagorsko gospodarstvo koje se bavi svaštarenjem: uzgojem vinove loze i proizvodnjom vina, ratarskom i povrtlarskom proizvodnjiom, sitnim stočarstvom, uglavnom uzgojem peradi. Sve to prerađeno plasiramo kroz naše izletište "Kod Đurđe" koje je sastavni dio gospodarstva", ističe Ivan Halapir nositelj usješnog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva iz Krapinskih toplica.

Na svojim površinama siju pšenicu, kukuruz, ječam, grah, krumpir i drugo povrće. Sve to sade i siju za bogatu ponudu domaće hrane u svom izletištu, ali i da zaokruže hranidbeni ciklus uzgoja domaćih životinja od kojih nude tradicionalne specijalitete.   

Vinarstvo oplemenili ugostiteljstvom

"Krenuli smo s vinogradarstvom. Posadili smo ga na jednoj lokaciji Kućica gdje su ih naši pradjedovi imali još 1903. godine kada su u našim klijetima imali i dvije preše, što govori koliko se tada držalo do vinograda i koliko ih je bilo. Kasnije su te parcele bile zapuštene, a mi smo ih počeli vraćati u život 1996. godine pa smo prije dvadesetak godina posadili 4 tisuće čokota vinove loze. Za ovo naše područje s usitnjenim parcelama to je prilična površina. Kada je počeo rađati pojavio se problem plasmana jer to je za potrebe gospodarstva bilo previše. Sadili smo dobre sorte: rajnski rizling, graševina, sauvignon, zeleni silvanac...", priča nam. 

Vino su počeli proizvoditi po pravilima struke, pratili moderne trendove, ali bez korištenja mnogo kemikalija. "Počeli smo dobivati medalje za sortna vina i za mješavine, pa smo našli nekoliko ugostelja u Zagrebu kojima smo ih plasirali. Nažalost, oni nisu bili spremni plaćati kvalitetu. Budući da se klasičnom prodajom vina s te površine nije moglo nešto više zaraditi odlučili smo ga plasirati na svom kućnom pragu. Kuću supruge Đurđice u kojoj je godinama bila trgovina renovirali smo u ugostiteljski objekt. Izletište smo nazvali "Kod Đurđe“, jer je supruga vrsna kuharica tradicionalnih zagorskih jela", opisuje nam naš sugovornik.

Prepoznatljivi i po jelovnicima zaboravljenog vremena

I bez veće reklame brzo se po Zagorju i šire pročulo da se ovdje dobro jede uz domaću kapljicu. Sve ono što su do sada postigli bila je, kažu, reklama "od usta do usta“. Sada imaju goste od Dubrovnika do Pule, od Zagreba do stranih, koji im se redovito  vraćaju. Na društvenim mrežama trenutačno imaju najbolje ocjene od svih ugostiteljskih objekata koji služe hranu u Zagorju.

"Sve više ljudi nas prepoznaje, jednostavno su znatiželjni i željni tog domaćeg štiha, domaće hrane, spremljene po tradiciji i receptima naših djedova i baka, imamo čak i jelovnike zaboravljenog vremena. Primjerice, danas smo na jelovniku imali pačja jetra na mladom luku s domaćim jajima i žgancima od domaćeg bijelog kukuruznog brašna. Nudimo i različita tradicionalna variva prilagođena godišnjim dobima. Zimi imamo dane kolinja, tada nudimo sva tradicionalna jela od kojih su neka već i zaboravljena koja su se nekada ovdje radila, primjerice lokoti u zelju. To je dio krmenadle obrađene na starinski način koja se kuha u zelju", nabraja bogatu ponudu. 

Pripremaju i hladetinu, krvavice, pečenice, domaće kobasice i karakterističan i jako fini specijalitet koštalci, to je smjesa za kobasice pečena na masti u tavi. Na razne načine pripremaju domaću janjetinu, piletinu, pačetinu, puretinu…

Uzgajaju ovce, patke, kokoši, pure, povrće, voće

Tih dana kada sam posjetio OPG Halapir na površinama njihova gospodarstva žene su okopavale domaći kukuruz uz koji je posađen domaći grah. Baš onako kako su se te poljoprivredne kulture uzgajale i prije sto i više godina, bez prskanja i uporabe pesticida.

"Nema ništa bez motike. Teško je, nema više radne snage, ali ipak dođe nam nekoliko žena, pomognu, platimo ih i zadovoljne su, jer teško je sada doći do kune. Za našu obitelj i goste želimo proizvesti i pripremiti što prirodniju i zdraviju hranu. Trud nam se isplatio jer oni to prepoznaju", kaže Ivan.

Od životinja uzgajaju ovce, kokoši hrvatice koja nesu vrlo kvalitetna jaja, imaju i druge domaće nesilice, piliće za klanje, guske koje su kod njih poseban specijalitet za Martinje, a uzgajaju i ruanske patke. To je tip pataka u Hrvatskoj koje izgledaju poput divlje, ali imaju puno slađe meso od tovnih bijelih, a uzgajaju se dugo u tom dijelu Zagorja.

Žele urediti sobe i apartman za goste

Obitelj Halapir ima i voćnjak u kojemu uzgajaju kruške viljamovke i neke stare sorte, jabuke, šljive, kažu za svoju dušu. Ipak voće koriste i za preradu u pekmeze, džemove, kompote i sokove koje pripremaju i od bazge. Iako već pomalo ulaze u godine, supružnici Đurđica i Ivan Halapir imaju dosta planova. Nadaju se da bi se u obiteljski posao mogla uključiti barem jedna od dvije kćeri koje su završile turističko-hotelijerske fakultete, međutim sada trenutno imaju svoje poslove.

Do sada se ovaj OPG kandidirao na tri natječaja za sredstva za proširenje djelatnosti, prošli su na dva - novac su dobili od Krapinsko-zagorske županije i Ministarstva turizma.

Ivan kaže da se pripremaju za još jedan natječaj za novac Europske unije, jer žele završiti i objekt na lokaciji Kućica u sklopu vinograda površine 350 četvornih metara. U njemu se sada nalaze jedinica za proizvodnju vina, podrum i kušaonica vina kapaciteta tridesetak posjetitelja.   

"U potkrovlju tog objekta planiramo urediti četiri sobe i jedan apartmana za smještaj gostiju. Time bismo proširili turističko-ugostiteljsku ponudu u jednom prekrasnom kutku našeg pravog Zagorja, okruženog prekrasnom prirodom i mirom, za kojim teže gosti iz većih urbanih sredina", kaže domaćin.

Mogu poslužiti kao primjer drugima

Od problema ističe da ih kao obrtnike koji su istovremeno i poljoprivredni poduzetnici ne prate dovoljno mjerodavne institucije i da su prilično prepušteni sami sebi.  

"Mislim da je ideja o osnivanju LAG-ova bila dobro zamišljena međutim, barem kako ja shvaćam, oni bi trebali biti više prisutni u našim OPG-ima, obilaziti nas, usmjeravati, pokazivati i ukazivati na mjesta gdje se može novac povući, da bi se te naše djelatnosti još više razvijale", kaže Ivan i dodaje da sa suprugom Đurđom i dvoje zaposlenih podnosi velik teret privatnog poduzetništva. No, zadovoljni su jer su upornim radom, idejama o oživljavanju starih jelovnika i običaja, dobrim spojem poljoprivrede, ugostiteljstva i turizma postali prepoznatljivi.. A mogu poslužiti i kao primjer drugima kako iskoristiti domaće i lokalne potencijale – zemlju i tradiciju.