Kontinentalni turizam na Josin način

Danas Vam donosimo priču iz susjedne županije - Primorsko Goranske, iz Ogulina podno Kleka. Tamo nas je ugostio Joso Vučetić, pukovnik HV-a u mirovini. Vani je prohladan, ali sunčan jesenski dan koji smo iskoristili za posjet našem domaćinu u njegovoj brvnari, koju je uglavnom napravio sam. Uz vanjski izgled brvnare ugodno nas je iznenadila i unutrašnjost iste. Sjedamo ispred ogromnog otvorenog kamina koji isijava toplinu i oslobađa čarobni miris drva.

Dok nam Joso na roštilju sprema domaće kobasice, priča nam o njegovim planovima u turizmu. Želja mu je na ovim prostorima napraviti pravi mali centar pustolovnog turizma koji je u svijetu već nešto najnormalnije. Otvorio je obrt u Ogulinu i tu su nastali problemi po njega. Jer da bi se bavio pustolovnim turizmom treba mu hrpa dozvola i licenci, no te licence ne može ostvariti ili položiti u Hrvatskoj. Da paradoks bude veći ne priznaju se ni licence od drugih susjednih država, osim od BiH. Iznova se iznenađujemo našim birokratskim aparatom, jer teško je shatvljivo da BiH ima riješenje dok Hrvatska kao poznata turistička destinacija to isto nema.

Birokracija na RH način

Kao istraživaču Ličkih prirodnih ljepota, putopiscu i pustolovu poznato mi je koliko ljepota kriju naše planine i jednostavno vape za dobrom pustolovinom. Znam i to, da je Joso profesionalni vojnik, iako u mirovini i ne sumnjam da bi svaki segment svojeg plana, u pustolovnom turizmu odradio krajnje profesionalno i sigurno. Na žalost naša birokracija za to nema sluha, a ni potrebnog znanja. Ti koji trebaju Josi iz moje priče pomoći, sjede u svojim uredima, ispijaju svoje kavice te primaju sigurne plaće i ljute se na njega što im nudi jednu sasvim drugačiju ponudu u kontinentalnom turizmu.

Ma tko je taj Joso da remeti njihov ustajali mir, koji im tako odgovara, jer kako se kaže, ne možeš me toliko malo platiti, koliko ja mogu malo raditi. Po tim istim uredima sjede rođaci i rodice od načelnika ili nekog saborskog zastupnika, koji nemaju pojma o značenju riječi kontinentalni kao ni bilo koji drugi vid turizma. Na našu veliku žalost to je tako u većini Hrvatskih općina.

No Joso se nije dao zbuniti jer brvnaru je predvidio za turizam, a i sredstva koja je u nju uložio nisu mala pa bi bilo suludo da takav objekt, u prekrasnom prirodnom okruženju zjapi prazan i vez funkcije. Stoga Joso u svoju brvnaru ima namjeru primati goste, voditi ih na izlete i pričati im legende iz okruženja Kleka i Ogulina. Obišli smo ovaj kraj i mogu Vam samo reći da tu postoje ogromni potencijali za turizam, od povijesti do prirodnih ljepota. No nažalost, oni koji bi te turističke potencijale trebali prezentirati u javnost, sjede u svojim toplim uredima bez volje za poduzimanje aktivnosti i elementarnih znanja iz struke.

Jer da u tim turističkim zajednicama sjede ljudi sa samo pola Josinog znanja i volje, kontinentalni turizam u Ogulinu i okolici bi cvjetao. Pogotovo što se sve to događa kakvih par kilometara do poznate nam Bijelolasice. Upoznavši Josu i njegovu širinu u domaćinskoj duši, shvatio sam da Josina brvnara sigurno neće zjapiti prazna. No kad će se ostvariti njegovi snovi, o nekom novom turizmu punom sadržaja, na ovim prostorima, teško je reći.

Joso nas je lijepo ugostio, uz domaće kobasice sa ogulinskim kiselim zeljem ili kupusom nam je ispričao par legendi Ogulinskog kraja. Saznali smo i o okupljanjima vještica podno Kleka i još poneku priču koja kod slušatelja razbuđuje maštu. Srdačno smo se pozdravili sa domaćinom sa željom da nam ovo nije posljednji susret u ovoj raskošnoj brvnari podno planine Klek.


PS. Ukoliko imate sličnih problema ili želite pokazati svoje imanje koje ste prilagodili kontinentalnom turizmu, javite se, ja sam tu radi Vas - Mijo Jaić - 095 5642 997