Dolina Cetine europska destinacija izvornosti

Nije slučajno što se dolina rijeke Cetine našla među deset hrvatskih odredišta za nagradu «Europska destinacija izvornosti» još prije dvije godine na temu Turizam uz vode uz vode u odabiru Ministarstva turizma i Povjerenstva Hrvatske turističke zajednice. Stručnjaci s pravom ističu njen hidro-energetski potencijal iz pet hidroelektrana - 'Peruča', 'Đale', 'Zakučac', 'Kraljevac', 'Orlovac', ukupne snage oko 870,6 MW. Dakako rijeka je ključna i za vodoopskrbu cijele Splitsko-dalmatinske županije.

Naime važnost Cetine zacijelo se ogleda u bogatstvu i kvaliteti njene vode koja se koristi za vodoopskrbu gradova - Vrlike, Sinja, Trilja, Omiša, Makarske, zatim otoka Brača, Hvara, Šolte, a uskoro i Visa, te Dugopolja i naselja u kaštelansko-trogirskoj zagori. Ta se izdašna rijeka od davnina koristi u poljoprivrednoj proizvodnji zdrave hrane, za rafting, regate na Peručkom jezeru, uz to i ribolov, a njena pitoma dolina je pogodna i za golfske terene što je također bitno za razvoj seoskog turizma.

Cetina nudi ljudima zdravo življenje

U svom cijelom toku Cetina nudi ljudima zdravo življenje, krajobraznu ljepotu i raskošan miris polja - Cetinskog, Paškog, Vrličkog, Hrvatačkog, Sinjskog. Zanimljivi su i kameni mostovi na toj ukroćenoj ljepotici, njih dvadesetak, posebice prvi od izvora u mjestu Cetina, složen od megalita. U tom je ambijentu, pak, najprivlačnija crkva Sv. Spasa u gornjem iz devetog stoljeća sa svojom arhitekturom, posebice zvonikom i najstarijim grobljem, u gornjem toku rijeke. Za turiste su u donjem toku Cetine, na njezinoj lijevoj obali, zanimljive i Radmanove mlinice, baš kao i stoljetne Samardžićeve vodenice na rijeci Grab. Privlačne su i obnovljene srednjovjekovne utvrde u toku Cetine poput Glavaš-Dinarića, Prozora u Vrlici, Potravnika u Potravlju, sinjskoga Starog grada odnosno Gospina brda; Čačvine i Nutjaka na triljskom području, te Zadvarja, Visuča ponad Radmanovih mlinica, Mirabele ili Peovica na zapadnim visovima (rubu) Omiške Dinare, ponad stare jezgre grada na ušću rijeke.

«Cetina sa svojim slivom, površine oko 4000 kilometara četvornih, spada među najveće tokove dalmatinskoga krša. Gradnjom akumulacija Peruča, Prenčevići, HE 'Đale' na Cetini te Buško blato odnosno HE 'Orlovac' znatno je smanjena štetnost poplava u cetinskoj dolini gdje su stvorene i nove mogućnosti natapanja i u okolnome kršu. Gradnjom akumulacije 'Peruča' izravnan je tok Cetine», objašnjava dr. Nives Štambuk-Giljanović, voditeljica laboratorija za ispitivanje voda u splitskom Zavodu za zaštitu zdravlja.

Sve govori kako se seoski turizam ne samo u Cetinskom kraju isključivo temelji na prirodnim resursima, poglavito na zdravoj vodi Cetine i njenih pritoka Rumina, Malina, Vojskave, Kosinca, Rude, Graba..., čija je budućnost i proizvodnja zdrave hrane - povrća, mesa, ribe, mlijeka i mliječnih proizvoda, zahvaljujući obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. No u blizini Cetine zadnjih se godina sve više sade i novi voćnjaci i vinogradi; ujedno se grade novi te šire postojeći ugostiteljski objekti kako bi se osvježila i obogatila turistička ponuda. To nam ovih dana potvrdio i direktor TZ-a Grada Trilja Ante Latinac, komentirajući kako turizam uz vode Cetine zauzima sve više maha te da na tom području ima i sve više obiteljskih gospodarstava s certifikatom koji proizvode zdravu hranu za potrebe tržišta.

Seoski turizam na prirodnim resursima

«Međutim Cetina je najdulja i vodom najizdašnija srednjodalmatinska rijeka koja svoj put od 105 kilometara počinje u Duvanjskom polju, u ponoru Kovačima. Nastavlja ga kroz planine i izvire na južnoj strani u podnožju Dinare baš u mjestu Cetina nadomak Grada Vrlike, teče kroz zaravni, polja i kanjone sve do Grada Omiša gdje se sljubljuje s morem. Dokazano je kako je cijeli njezin tok povezan s poljima u jugozapadnoj Bosni. Od svog izvora u mjestu Cetina dalje teče Cetinskim poljem i utječe u akumulaciju 'Peruča'. Potom nizvodno protječe kroz Hrvatačko polje i dalje Sinjskim poljem do Trilja gdje se malo niže od glavnog mosta ulijeva u akumulaciju HE 'Đale', nastavljajući teći nizvodno u akumulaciju 'Prančevići'. Od Prančevića brane je dio vode Cetine skrenut dovodnim tunelom kroz Mosor do HE 'Zakučac', a dio je kao biološki minimum od osam metara prostornih u sekundi nastavio prirodnim kanjonskim koritom do Zadvarja gdje rijeka mijenja smjer toka prema jugozapadu do Omiša», objašnjava doc. dr. sc. Nives Štambuk-Giljević.

Podsjeća i na činjenicu kako proučavanje krša, zbog njegove velike rasprostranjenosti u Hrvatskoj, ima iznimnu važnost. Kako bi se kraški krajevi gospodarski unaprijedili i na najpovoljniji način iskoristila njihova prirodna bogatstva, u koje spada i Dalmatinska zagora. Kaže kako treba dobro poznavati kraški reljef i protok voda u tom ambijentu što uvelike pridonosi znanstvenom objašnjenju takvog područja. Tvrdi kako je zanimanje za korištenje Cetine osobito poraslo nakon što je 1897. godine tvrtka Schubert izradila osnovni projekt za korištenje poznatoga i za ondašnje prilike znatnoga prirodnog pada kraj Zadvarja. Takav je projekt iz 1899. koji su izradili Dešković i Wagner, navodi dr. Nives Štambuk-Giljević, bio odbačen jer je uvjetovao zadržavanje kolebanje poplavljivanja svih polja u užemu i širemu slivu rijeke Cetine. Dorađen je za manju količinu vode - do 25 prostornih metara u sekundi, ali na padu Male i Velike Gubavice kraj Zadvarja, od oko 87 metara, što čini mali dio ukupne visine od 292 metra od Trilja do mora.

Tok Cetine povezan s poljima u jugozapadnoj Bosni

Inače, na izdašnoj rijeci Cetini je tijekom posljednjih osamdesetak sagrađeno čak šest hidroelektrana, «Kraljevac» (1912.), mala hidroelektrana, «Garjak» 1959. (demontirana nakon što je izgrađena i u funkciju puštena «Peruča»), HE «Peruča» 1960., «Orlovac» u Rudi 1973., «Đale» 1979. i «Zaklučac» 1980. godine. Stručnjaci HEP-a tvrde kako je hidroenergetski potencijal rijeke Cetine jedan od najizdašnijih u Hrvatskoj, a hidroelektrane predstavljaju instaliranu snagu od oko 877,6 MW. Hidroenergetičari ocjenjuju kako su najbitniji resursi vodnih potencijala ipak prilično iskorišteni u slivu Cetine iako bi se na tom prostoru moglo izgraditi još nekoliko malih hidroelektrana, primjerice «Vinalić», «Prančevići», «Stine».

Stručnjaci podsjećaju kako je HE «Kraljevac» na Cetini u Zadvarju najmanja, a ujedno i najstarija elektrana, podignuta još u doba Austrije. Iznimno je zanimljive gradnje, kao i njezina vodosprema smještena gotovo na samoj litici poviše strmog kanjona. Više ne ugrožava plodne njive i naselja u nizvodnom toku Cetine, no tu bi rijeku u prvotnom izgledu najviše željeli raftingaši. HE «Peruča» je izgrađena za potrebe nizvodnih hidroelektrana, regulaciju vodostaja u nizvodnom toku Cetine kroz Hrvatačko i Sinjsko polje. Staru branu su 28. siječnja 1993. godine razorili srpski zločinci, četnici zločincem Ratkom Mladićem, a njena sanacija, dogradnja i oprema stajala je hrvatsku državu oko 32,5 milijuna DEM.

Kraljevac u Zadvarju najmanja, a ujedno i najstarija HE na Cetini

Stručnjaci su također ocijenili kako je Peručka brana najvrjedniji gospodarski objekt u Cetinskom kraju i Splitsdko-dalmatinskoj županiji. HE «Orlovac» je izgrađena u podnožju planine Kamešnice, snage 237 megavata. Na njezine turbine padaju vode koje dotječu najprije tunelom iz Buškog blata, a potom se ruše cjevovodom niz padine Kamešnice u Rudi gdje su joj je i postrojenje. HE «Đale» je izgrađena na Cetini nizvodno te rijeke od velikog Triljskog mosta, s branom i akumulacijom, snage 40 megavata. U izgradnju akumulacije hidroelektrane pretvoren je najljepši i najslikovitiji kanjon Cetine nad kojim je drevni Nutjak, spomenik rijetke kulturno-povijesne vrijednosti, koji je sada nedostupan i turistima.

Na postrojenja HE «Zakučac» u istoimenom mjestu kod Omiša puca prekrasan pogled, baš kao i na grad na ušću rijeke, od spomenika Mile Gojsalića. Naime Cetina je od akumulacije Prančevići skrenuta prokopanim tunelom kroz planinu Mosor, dugim devet kilometara, te pada na turbine HE «Zakučac» u blizini Gata i Omiša. Riječ je o elektroenergetskom objektu koja je dugo bila najveća hidrelektrana u tom dijelu Europe.

Autor: Nedjeljko Musulin