Čuvari tradicije: Idila uz narodne nošnje i konje obitelji Madžarević

"Sve što vidite kod nas je stil života koji se meni sviđa. Istina je da puno radimo, ali ipak to je za naš gušt. Promoviramo i sebe i Slavoniju, ali i ostale krajeve Hrvatske", riječi su ovo Luke, člana obitelji Madžarević iz Rešetara, koji žive tradicionalnim slavonskim životom na svom imanju. Dugi niz godina proizvode starinske nošnje i brojne druge rekvizite s tradicionalnim oznakama.

"Bazirani smo na tradicijsku odjeću. Međutim kako vrijeme ide morali smo ju malo prilagoditi ovom vremenu i mlađima, tako da imamo jako velik izbor odjevnih predmeta za žene, muškarce i djecu. Svega, od šlingeraja, reklji, torbi, drvenarije i šešira.

Trudimo se napraviti po narudžbi i da im je što točnije sašiveno. Također, nabaviti što više starinskog tkanja, šlinge koje se rade ručno, tako da to bude što više ono što su naši stari nekada nosili, a ipak prilagođeno suvremenijem vremenu. Baka nam šije sve što se tiče šlingeraja i slavonskih košulja“, pojašnjava Marija.

Tražene i u inozemstvu 

Gospođa Ana pokazala nam je kako se radi tradicionalna svečana bluza.

"Ima motiv slavonski vez – šlingu. Prvo moramo znati što hoćemo pa onda ide krojenje pa na šlinganje i kada mi šlinga dođe ja ju sastavljam i uređujem. Štirka se, pegla i onda gledam da to bude na vrijeme, da budu zadovoljni oni kojima radimo. Pravimo i dječja mala odjelca za krstitke i to nam najviše ide“, ističe baka Ana. 

Prema riječima članova obitelji Madžarević, tradicionalne nošnje veoma su tražene u inozemstvu. "Jako puno ljudi je otišlo van, a još uvijek im je to neki način izražavanja tamo pa ima potražnje. Vole se obući kad su nekakve hrvatske večeri. Svi vole barem detalj Slavonije imati na sebi, oni se time vraćaju bar mislima u svoj kraj."  

Najveća ljubav- konji

U objektu pokraj velike livade smješteno je šest konja. "To su naši ljubimci i partneri u treninzima i natjecanjima. Bez njih ničega od ovog svega ne bi bilo. Tu smo se ja i suprug našli u jednoj ljubavi prema njima i to malo proširili. Imamo jednu križanu kobilu Arapa i Engleza, dva lipicanca i dva mađarska nonijusa. 

Nekako je na našem području najprivrženija naša vrsta lipicanca. To je naša autohtona pasmina isto kao hrvatski hladnokrvnjak. Mi smo ih uzeli zbog druge funkcije, s njima vozimo kočiju. Nonijusi su vranci pa su teži i veći i to je ljudima pojava, a naravno lipicanci su za parade i manifestacije, bez njih nema ništa“, naglašava Marija.

U dvorištu je i nekoliko kočija, a jednu je obitelj dovezla iz Berlina. "Kočija je stara sto godina i pokušali smo je malo uvrstiti u svoju ponudu, tako da smo i svadbe vozili. Kada se nešto događa u selu, onda se provozamo“, otkrivaju. 

No ovi konji nisu samo zbog svoje ljepote na ovom gospodarstvu, jer obitelj Madžarević sudjeluje i na brojnim konjičkim natjecanjima.

"Ide se na kupove Hrvatske, službena i međunarodna natjecanja. Konjički sport je stvarno najskuplji, kako kod nas tako i u svijetu. Ako želite izaći na jedno međunarodno natjecanje morate imati bar osnovnu opremu, a ona jako puno košta“, otkriva gospođa Madžarević.

Slavonska tradicija polako nestaje?

No to se sve isplati, pogotovo jer i mladi članovi obitelji vide svoju budućnost na imanju. "Volio bih ostati ovdje, možda pokrenuti nešto svoje, neki oblik seoskog turizma, sačuvati ovo kao obrt te se, koliko god se može, u tim vodama pustiti“, rekao je Luka.

Da je više ovakvih obitelji i slavonski događaji bili bi češći kao i tradicija sela koja, ponekad nam se čini, kao da izumire.       

"Mi se pokušavamo svim silama oduprijeti tome. Želimo da se to ipak vrati i tradicija zadrži na našem području“, zaključuje Marija. 

Više o temi možete pogledati u videu: