Čovjek koji čuva povijest Cvelferije

Županja, pa ravnom cestom u Bošnjake. Onda nas put u cetrnu sela zavije prema jugu. Tamo prema Cvelferiji. Prema Gunji, Đurićima, Vrbanji, Soljanima, Posavskim Podgajcima, Strošincima, Račinovcima, Drenovcima, Rajevu Selu. Tih devet sela su Cvelferija. Sam jug Vukovarsko-srijemske županije. Jug Srijema. Jug Šokadije. Kako god hoćete.

Zaustavljamo se u Vrbanji, a razlog je uvijek posjet Ivanu Ćosiću Bukvinu. Čovjeku koji bilježi povijest, sadašnjost, a i budućnost Cvelferije.

Cvelferija je i danas baš kao i nekada izrazito poljoprivredni kraj. Razumljivo uz određena odstupanja u prošlosti u pojedinim mjestima kao što su Gunja i Vrbanja, donekle Drenovci, gdje je bilo dosta radničkog sloja. U Gunji zbog blizine Brčkog, a u Vrbanji zbog šumarstva i poljoprivrednog dobra.

Cvelferija postala ratarski kraj

U prijašnjim vremenima to se ogledalo kroz stočarstvo i ratarstvo, dok se danas većinom stanovnici bave ratarstvom. U stočarstvu je govedarstvo svedeno na minimum zbog propadanja farm, te uz njih također i nekoliko svinjogojskih. Postoji još dobar dio radništva, ali u manjem broju nego nekad te i jedan znatan broj sezonskih radnika i onih otišlih izvan zemlje. Nadam se samo privremeno, kaže Bukvin primajući nas u svom domu. Svojoj tradicijski uređenoj kući.

Mora se olakšati život i rad poljoprivrednicima i rasteretiti ih nameta!

Uz rakijicu, kruh, kulenovu seku i slaninu, onako bijelu, sapunjaru sjedimo u hladovini stare vrbanjske dnevne sobe s početka prošlog stoljeća. I divanimo.

Društveni žiovt Vrbanje i okolice

Kakav je danas društveni život Vrbanje i okolnih sela, prvo je što ga pitam čim smo sjeli.

"Društveni život sela u cvelferiji tako i u Vrbanji ogleda se kroz nogomet, zatim mjesne KUD-ove te nekoliko udruga građana, a to su prije svega ribolovna, lovačka i vatrogasna društva koja su veoma aktivna te nekoliko raznih sportskih i kulturnih. Primjerice udruga vezilja, pjevačkih i tradicijskih skupina. Ističem i postojeće tri konjogojske udruge. Također kroz aktivnosti knjižnice (Narodne) u Drenovcima i novo oformljenog muzeja Cvelferije. Ali ne podjednako u svakome mjestu. U pojedinim mjestima je i jedan broj individualnih pokretača nekih društvenih događanja", priča Ivan Ćosić Bukvin a koji se jako brine i zbog učestalosti odlaska iz ljudi iz tih sela.

Stanje je nazvao veoma kompleksnim.

Treba ponovno pokrenuti stočarstvo

Prelazak na kapitalistički način privređivanja na svim razinama izveden je brzo i s velikom željom za promjenama u tom pravcu od 1991. S toga je određen dio ljudi i firmi zbog neprilagođenosti tom načinu rada propao u velikoj želji za stvaranjem kapitala i bogatstva koje ne dolazi preko noći.

Niz istih je dizanjem raznih kredita i nemogućnosti vraćanja istih ili nepoznavanja te vrste privređivanja propao. Dio je zaista i oštećen raznim makinacijama koje graniče s kriminalnim radnjama. Nezgodno je što su ljudi usred takvih događanja gubili radna mjesta te moraju otići iz sela. A dio ih odlazi i zbog malograđanštine i pomodarstva napuštajući radno mjesto gdje su bili zaposleni, ističe naš domaćin.

A što se može učiniti uvijek je pitanje koje visi nad glavama. Što poduzeti. Bukvin nam odgovara kako je jedini izlaz da se pokrene poljoprivreda odnosno svaki vid te proizvodnje i to olakšicama, a posebno u stočarstvu i davanjem pozitivnih mogućnosti malim poduzetnicima. Odnosno, kako je rekao, rasteretiti ih davanja raznih, prije svega državi.

Zadružna kuća Bukvin

Soba u kojoj sidimo, kako kaže naš domaćin, a i kuća je zadružna kuća Bukvin izgrađena godine 1885., nakon potpune diobe nekad velike zadruge kbr. 48. u Vrbanji. Ovdje u selu samo je on još od Bukvinih. Bukvina velika ili "pridnja soba" postavljena je tako kako je uglavnom izgledala 1903. i 1925. s orginalnim namještajem.

"Siguran sam uz moje dobro poznavanje Cvelferije da je kao takova u orginalu i jedina na širem prostoru ovdje, a ne samo u Cvelferiji. U istoj je do sada o meni, selu, povijesti i etnologiji tj. baštini našoj snimljeno mislim oko 15-17 televizijskih emisija od onih 20-minutnih i priloga od pet do šest minuta, pa sve do onih u nekoliko nastavaka od strane raznih TV kuća, među njima i Češke i BiH koje su radile i međunarodne priloge.

Fotografije iz 19. stoljeća

Soba je zaista bogata raznim namještajem te i naknadnim prilozima postavitim u njoj od kojih bi istaknuo i drveni stočić/tronožac iz vremena 1849.-1850. godine. O svakome predmetu znam priču njegovog postojanja i čemu je služio. Nije pretrpana i posebna čar su stare fotografije od kojih je najstarija iz 1885. godine, ne samo obitelji već i sela Vrbanja i šire koje sam prikupio mojim višegodišnjim bavljenjem baštinom i poviješću sela Slavonije i Srema.

Ja se izjašnjavam kao Sremac, a tako se izjašnjava i jedan dio ljudi s kojima kontaktiram na našoj županiji", kaže Ivan koji se inače kao i svi Vrbanjci bavi i poljoprivredom. Posjeduje zemlju koju je dao u arendu, pa ima svinje koje su mu prioritet. No, ne miruje i u stvaralačkom smislu. Unazad nekoliko mjeseci završava tri knjige s kojima će se broj njegovih ukoričenih radova popeti na 30. Radi s pojedincima i raznim ustanovama te ponekim i na državnoj razini nekoliko projekata.

"Iduća je knjiga koju mislim početi a u pripremi je naslovom Kirija i kirijaši u Spačvanskim šumama čemu se iskreno veselim. Dosadno mi nije nikada te često odlazim do Beča i Zagreba na razne izložbe dok naše ovdje u županiji rjetko da koja protekne bez mog učešća tj. mojih eksponata . Razumije se iz povijesti i etnologije i etnografije", ispričao nam je na kraju Ivan Ćosić, Bukvin.