Baranja - majka vina i tradicije

Baranja se smjestila između dvije rijeke, Drave i Dunava, te u blizini državnih granica s Mađarskom i Srbijom. Sve ovo jamči odličan geografski položaj i prometnu povezanost, ali i miješanje različitih kultura. Na području Baranje svaki narod njeguje svoju kulturu i trudi se održati tradiciju svojih predaka. Zbog toga ne čudi postojanje različitih kulturnih društava koja na jedinstven način pokušavaju očuvati sjećanje na prošla vremena i pokazati novim generacijama, ali i strancima i putnicima namjernicima da su Baranjci ponosni na svoju tradiciju.

Nemoguće je nabrojati i opisati sve baranjske običaje jer se oni razlikuju od mjesta do mjesta i od naroda do naroda. Najlakši način je putovati od sela do sela i popričati sa starim stanovnicima koji se još uvijek svega sjećaju i uživaju u prepričavanju starih običaja uz čašicu rakije i pokoji špricer. Tako ćete čuti koliko su ustvari začuđeni svim tim "modernim mesnicama" i brigom "tamo nekakvih udruga" da je svinjokolja zlostavljanje životinja. Ma kakvo zlostavljanje, odmahnut će rukom i početi pričati kako se to nekad radilo. Najprije se trebao odabrati datum svinjokolje i o tome obavijestiti rodbinu, susjede i prijatelje, kako bi se svi mogli uskladiti i jedni drugima pomoći. Jutro bi počelo čašicom rakije, a onda bi zaklali svinju i pravili kobasice, krvavice, slaninu, čvarke, topili mast.

Sve to bi začinili zanimljivim pošalicama o ženama, zemlji, i hvaljenjem čiji urod je ove godine bio najbolji. Međusobno druženje je bilo najbitnije u cijelom danu, jer ako nisi imao s kim, nisi mogao raditi taj posao. Jednako tako, nisi mogao brati kukuruz ako ti nije imao tko pomoći svojim srpom. Isti taj kukuruz se ručno okopavao, a dobra motika i dobro i vrijedno društvo olakšavali su posao.

Žene se najviše vesele Bijelim pokladama. Danima unaprijed provjeravaju ima li neka nova mladenka u selu i koliko ih se točno udalo od prošlih poklada, kako ne bi neku slučajno preskočile, jer za poklade se mladenkama nose bombonjere i naranče, poneki keks ili bomboni. Što više bombonjera mladenka dobije, znači da je poštovanija u selu. Jutro nakon što se netko uda ili oženi, roditelji po selu šalju mladiće s bocama rakije, ukrašenim ružmarinom, da pronesu sretnu vijest i da cijelo selo nazdravi mladencima pijući "slatku rakiju".

Od Kulinijade do Vinske ceste

Dvanaestu godinu zaredom, održava se Kulinijada u Jagodnjaku. Umjesto početnih desetak natjecatelja, koliko ih je bilo 2001. godine, ove godine je bilo više od 100 prijavljenih uzoraka kulina i više od 1200 gostiju i posjetitelja što pokazuje kakvu važnost predstavlja ova manifestacija na turističkoj karti Baranje. Organizatori manifestacije su Općina Jagodnjak, PZ Naše selo, uz pokroviteljstvo Ministarstva poljoprivrede, TZ Baranje, Udruge Baranjski kulen, Belje, ali i EU, kroz IPA-projekt prekogranične suradnje Hrvatska-Mađarska. Goste svake godine posebno oduševi defile konjanika i konjskih zaprega. Posjetitelji Kulinijade imaju priliku posjetiti i etno izložbu u prostorijama Općine Jagodnjak.

Upravo ta tradicija predstavlja temelj razvoja seoskog turizma u Baranji. Najpoznatiji primjer baranjskog turizma je etno selo Karanac, smješteno 20-ak kilometara od Osijeka. Tu ćete naći mnoga obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja se bave etno turizmom i ugostiteljstvom. U Karancu se jedu prava gurmanska jela, spava u autentičnim starim kućama, a ujutro vas bude pijetlovi. Večeri se provode u krčmama s dobrom hranom i odličnom romskom glazbom. Zimi se održava Čvarak fest, gdje posjetitelji mogu kupiti autohtone baranjske proizvode.

Uz dobru hranu ide i kvalitetno vino. Ljubitelji dobre kapljice svakako se trebaju provozati Vinskim cestama Baranje, uživati u dobrim restoranima, probati odlična vina baranjskih podruma ili rakiju u Kneževim Vinogradima. Destilerija udruge Upriv u Kneževim Vinogradima jedina je u Hrvatskoj koja proizvodi vrhunske voćne rakije na tradicionalan način, a Kneževa rakija je osvojila već nekoliko zlatnih medalja.

Baranjski vinogradi smjestili su se na sjeveru Baranje, na Banovom Brdu. Naziv vinogorja dolazi od mađarske riječi Bor Anya što znači majka vina. Posebnost vinogorja su vinski podrumi-gatori, izdubljeni u prapornim naslagama. Mjesto Zmajevac prednjači po broju uređenih gatora, iako ih ima i u drugim dijelovima vinogorja.

Etno turizam u zamahu

Ljepotu i značaj Baranje davno su otkrili mnogi velikani povijesti pa ne čudi da su upravo tu željeli provoditi svoje vrijeme. Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće sagrađen je Dvorac Esterhazy u Dardi. Princ Eugen Savojski , dao je u 18. stoljeću sagraditi lovački dvorac u Bilju. Dvorac u Kneževu sagrađen je 1828. godine s namjenom da bude gospodarsko sjedište Beljskog vlastelinstva. Dvorac Tikveš je kompleks građevina i uslužnih objekata s manjim, takozvanim lovačkim i glavnim dvorcem na području Parka prirode Kopački rit.

Kopački rit je poplavno područje nastalo djelovanjem dviju velikih rijeka, Dunava i Drave. Sjeverno, južno i zapadno od Parka prirode nalaze se značajne poplavne površine koje se protežu do Batine na sjeveru, Bijelog Brda na jugu i Donjeg Miholjca na zapadu. Zbog iznimne prirodne vrijednosti Kopački rit je 1993. godine uvršten na Popis Ramsarskih područja. Turisti ga rado posjećuju zbog šarolikog biljnog i životinjskog svijeta.

Etno turizam u Baranji je još uvijek u razvoju. Baranjci se trude svojim gostima omogućiti da obiđu Baranju automobilima, autobusima, biciklima, čamcima, ali i na konjima, sve kako bi ih namamili da se ponovno vrate. Turistički potencijal je veliki, ali su ulaganja mala, zbog čega je napredak spor, no ono što najviše vrijedi je - trud.