Potražnja za bučinim uljem raste, ali proizvodnju koči nedostatak zemljišta i skladišta

Drugi znanstveni skup posvećen Varaždinskom bučinom ulju, na kojem su predstavljeni neki od izazova u njegovoj proizvodnji, održan je u gradu čije ime ulje i nosi u imenu. 

"Potrebe tržišta za bučinim uljem iz godine u godinu rastu, pa bi naši proizvođači već sada mogli bez većih problema prodati i dvostruko veće količine od sadašnjih. No, oni su suočeni s nekoliko ograničenja, u prvom redu je to nedovoljno zemljišta za uzgoj, ali i nedostatna poljoprivredna mehanizacija te adekvatni skladišni prostor, te niski investicijski potencijal proizvođača", istaknuo je dr. sc. Dragutin Vincek, pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu i zaštitu okoliša Varaždinske županije.

Kako je naveo, na području ove županije u ARKOD sustavu imaju 1.100 hektara na kojima se uzgajaju buče i proizvodi ulje, no kako mnogi, poglavito mali poljoprivredni proizvođači uzgajaju za vlastite potrebe, te su površine još i veće. Proizvodnja ovog, jedinog zaštićenog bučinog ulja u našoj zemlji, posljednjih je godina doživjela ekspanziju.

"Želja nam je da bude prepoznatljivo ne samo na domaćem, nego i na inozemnim tržištima", naglasio je navodeći da su stoga i organizirali drugi skup o njemu, a kako bi kroz znanstveni pristup ustanovili što se još može učiniti i popraviti u proizvodnji, čuvanju, marketingu i distribuciji.

Visoka kvaliteta Varaždinskog bučinog ulja   

Na skupu je o antioksidacijskoj aktivnosti bučinog ulja i pogače govorio prof. dr. sc. Srećko Valić, znanstveni savjetnik Instituta Ruđer Bošković, koji je posebno naglasio koristi konzumacije ulja i proizvoda od buče za ljudsko zdravlje.

"Zbog današnjeg načina života, užurbanog i stresnog, koji podrazumijeva i nedovoljno kretanja te nepravilnu prehranu, antioksidansi su posebno važni za zdravlje ljudskog organizma. A upravo je bučino ulje prebogato njima", naglasio je.

Na Institutu, dodao je, već godinama istražuju antioksidacijska svojstva bučinog ulja, pa su razvili i metodu koja omogućuje da mjere antioksidacijsku snagu svakog uzorka kojega mjerimo, jer ova svojstva ovise o nizu čimbenika: godine berbe buče, sastavu tla na kojem su uzgojene do primjerice, načina skladištenja.

"Uspoređivali smo tako i bučina ulja naših proizvođača s onima u Austriji, a prema antioksidacijskim svojstvima naša su se pokazala boljima", rekao je dr. sc. Valić.

Uljare - vrijedan dio industrijske baštine

Zanimljivo predavanje o uljarama bučinog ulja, koja su vrijedan dio naše industrijske baštine, je održao mr. sc. Roman Ozimec iz Društva za istraživanje i očuvanje prirodoslovne raznolikosti Hrvatske.

Industrijska baština, naglasio je, svakako je vrijedan dio naše ukupne baštine, a dio nje su i uljare. I dok su one u kojima se proizvodilo maslinovo ulje prilično dobro predstavljene, to nije slučaj s uljarama u kojima se proizvodilo bučino ulje.

"A upravo je bučino bilo prvo koje se proizvodilo u kontinentalnoj Hrvatskoj, daleko prije od ulja drugih uljarica, kakve su suncokret, uljana repica ili soja", otkrio je dodajući da je stoga važno od zaborava očuvati sjećanje na stare varaždinske uljare te na jednom mjestu predstaviti tadašnje tehnologije proizvodnje, ali i evoluciju uzgoja buče, kao i današnju, modernu proizvodnju. 

Naglasio je i kako se u Republici Hrvatskoj proizvodi čak 5 posto ukupne produkcije bučinog ulja u Europi. 

"Iznimno smo ponosni na naše proizvođače koji svoje znanje, energiju i trud ulažu u proizvodnju, a još smo ponosniji što to svoje znanje prenose na mlađe generacije. To nam je veliki zalog za budućnost", poručila je i Silvija Zagorec, zamjenica župana. 

Na skupu, kojeg su organizirali Varaždinska županija, tamošnji Zavod za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te udruga Varaždinsko bučino ulje, gostovali su i znanstvenici sa zagrebačkog Instituta Ruđer Bošković, Sveučilišta Sjever, Bioinstituta Čakovec te Društva za istraživanje i očuvanje prirodoslovne raznolikosti Hrvatske.