Loša kupoprodaja na tradicionalnom Triljskom derneku

U povodu blagdana Sv. Mihovila u Trilju je u petak i subotu (28. i 29. rujna) održan dvodnevni robno-stočni sajam, gospodarsko-turistička priredba koja je okupila više stotina proizvođača i privukla pozornost više tisuća posjetitelja ne samo iz Dalmacije i cijele Hrvatske, nego i iz susjedne Bosne i Hercegovine. Svima je pogodovalo iznimno lijepo vrijeme na izmaku rujna i pragu listopada. Riječ je o tradicionalnom Triljskom derneku, kakav je poznat širem puku, koji se više od stoljeće i pol priređuje u Trilju, a zadnjih godina i na ledini Gubavice na lijevoj obali rijeke Rude. Mnogi tvrde, osobito turistički znalci, kako je ta priredba i dopuna seoskog turizma potičući razvoj obiteljskog poduzetništva, malog obrta, svih poljoprivrednih djelatnosti.

Zahvaljujući prvotnom nazivu taj je dernek oduvijek bio prepoznatljiv u Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj, dakako i u Bosni i Hercegovkini, te znatno šire, i kao značajna gospodarska i kulturna manifestacija koja je okupljala obiteljske obrtnike, poljodjelce, stočare, voćare, trgovce, dakako i folklorne skupine, kulturne djelatnike te bi svatko od njih pronašao svoje mjesto na toj priredbi. Tako bi, osim što bi nudili proizvode na jednom mjestu, razmjenjivali stečena iskustva dogovarajući se i za projekte koji bi slijedili, ostvarivali se u godinama koje doalze. Gotovo slično bilo je i na ovogodišnjem Triljskom derneku iako neki posjetitelji kažu kako je u nekim segmentima izgubio svoju prepoznatljivost - pučku izvornost, živopisnost, dekor, a time i privlačnost.

Triljski robno-stočni sajam dopuna seoskog turizma

Sve govori kako je riječ o iznimno lošoj ovogodišnjoj ponudi stoke jer kupci, primjerice 28. rujna na predjelu Gubavice, nisu vidjeli niti kupiti nijednu kozu, ovcu, kravu, vola, konja, magarca...Zainteresirani su na ledini toga prostora Sinjskog polja mogli kupiti tek poneku ponuđenu kokoš ili pijetla, ili goluba u krletki, dok je nešto više ponuđeno svinja iz hrvatske slavonske ravnice (Slavonski Brod, Bjelovar...), kao i etno-predmeta koji su bili u uporabi predaka sadašnjih izlagača. I potražnja je bila vrlo loša što je znak siromaštva sloja hrvatskog stanovništva odnosno obitelji na području ne samo dalmatinskog zaobalja odnosno posljedica recesije.

Doduše, težačke obitelji su najviše nudili bijelog luka prema cijeni od 50 kuna po reštu odnosno kilogram za 100 kuna što je prilično skupo, ponešto krumpira, kapule, ljutike, rasada, različitih sjemenja, kukuruzna brašna, ali na sajmu nije viđeno niti graha. Poljodjelci su to pripisali dugotrajnom ekstremnom sušnom razdoblju tijekom ovogodišnjeg ljeta. Kažu kako su posijali dosta graha, čak i više nego ikad prije te ga i zalijevali, te njegovali, ali tvrde kako je suša bila jača od njih. Malo je viđeno i dalmatinske pancete, pršuta, baš kao i dalmatinskog kozjeg, ovčjeg sira, no zato je bila nešto izdašnija ponuda drvenih badnjeva, bačava iz Like za novi masti vino, badnjeva, vinotoka, smrekovih bukara. Iako je prodajna cijena mnogih predmeta bila gotovo umjerena, dostupna, ali nije bila pristupačna kupcima praznog džepa uslijed gospodarske krize odnosno kupovne nemoći kućanstava. Kažu kako je jesenski Triljski dernek oduvijek bio prepoznatljiv po izdašnoj, raznovrsnoj ponudi stoke i drvenih bačava, badnjeva, no ujedno upozoravaju kako bačvare sve više ugrožavaju plastični badnjevi i bačve od rosfraja. Svi su zaključili kako stoke nije bilo, dok su bačve ipak bile na cijeni.

Zadovoljna oračica Marija Gudelj

Na predjelu Gubavice zatekli smo i prodavačicu Mariju (Maru) Gudelj (70) iz imotskih Zmijavaca, jaku, zdravu, vrijednu, komunikativnu i vitalnu ženu za svoju životnu dob, koja se nedavno (15. rujna ove godine) na Prvom državnom natjecanju Hrvatske nadmetala u oranju konjskom zapregom u sklopu 59. svjetskog natjecanja, što je izazvalo neočekivano veliko zanimanje posjetitelja. Ističe kako je u natjecanju sudjelovalo 9 zaprega iz 5 županija Hrvatske te da je baš ona, kao vremešna žena, u sastavu Splitsko-dalmatinske županije, zahvaljujući svom konju teškom 820 kilograma dakako i svojoj vještini upravljanja plugom u oranju, izborila treće mjesto. Drugo mjesto je pripalo Bjelovarsko-bilogorskoj, a prvo Krapisnko-zagorskoj županiji.

«Vidite kako ledini nudim isključivo svoje proizvode - svega pomalo: bijelog luka, kapule, ljutike, raštike, krumpira, domaćeg grožđa, vina, rakije, sokova, salate, raznih sjemenja (špinat, blitva, raštika, bob, blitva...), ljekovitih trava. Cijena je prikladna, ali kupci nemaju novca kako bi kupili ono što im je potrebno. Nigdje nisam zapazila graha za što vlada velik interes kupaca, a ovdje nema ni mliječnih proizvoda. Ove godine bila je veća potražnja za pancetom čija je ponuda također bila manja nego lani, loša je kupoprodaja, ni izbliza u odnosu na prošlogodišnje. Unatoč sušnom ljetu moja je obitelj ove godine ubrala oko vagon i pol grožđa, proizvela 8 tona bijelog žita, pa još vagon kukuruza, a hranim i 15-ak svinja pa ću dogodine imati više pancete i pršuta, masti. Ubrali smo i nešto jabuka, oraha, bajama, trešanja, šljiva, a uzgajam i povrće. Držim i konja, tri bika, a imamo i svu poljoprivrednu mehanizaciju, samo valja raditi. A mi radimo puno, imamo svega, hvala Bogu, ne bojimo se gladi. Toliko i ne osjećamo gospodarsku krizu», ističe optimistična Marija Gudelj.

Načičkani štandovi s obje strane državnih cesta kroz Trilj

Na glavnom prostoru Triljskog robno-stočnog sajma, također na lijevoj obali Cetine usred naselja uz rijeku, s obje strane državnih cesta koje iz Trilja vode prema Imotskom i Kamenskom, i ove godine su načičkani štandovi, više od kilometra duljine. Tu su izloženi predmeti kućne radinosti, poput željeznih (saćevi i sačure, odnosno metalne peke, sjekire, kosiri, motike, kose, različito posuđe...), što su ih zimus iskovali marljivi kovači posebice u kovačnici Nogalo u zabiokovskom imotskom selu Slivnu; glinenih posuda (peke, bakre, vaze...) iz Potravlja. Među odijevnim predmetima, koji su uglavnom iznijeti iz gradskih prodavaonica, nisu se mogli prepoznati oni koje su istkale Vrličanke, Cetinjanke, Imoćanke... na krosnama kakvih je bilo nekoć; kućanskih i električnih aparata, te mnoštvo drvenih vila, grabalja, držala, igračaka..., ali se i tu posve malo prodavalo i kupovalo. Činilo se kako ni ugostiteljski djelatnici tih dana nisu bili toliko zaposleni, jer kafići, gostionice, restorani nisu imali toliko gostiju kao prijašnjih godina tijekom predblagdanskih dana niti na sam blagdan Svetog Mihovila te u nedjelju. Nije izostala ponuda pečenih odojaka i janjaca s ražnja na otvorenome, ali ni u tome cijena nije bila pristupačna siromašnim kupcima, pogotovo onima praznog džepa koji su se mogli zadovoljiti tek pogledom.

Mnogi poručuju kako se ove godine na dvodnevnom Triljskom derneku i nije tako osjetio miris ovojesenskih domaćih proizvoda ne samo iz podneblja Zagore i Dalmacije, nego i Lijepe naše, tvrdeći kako to nije posljedica samo ekstremne ljetne dugotrajne suše, nego i teške gospodarske recesije koja godinama muči hrvatsko seljaštvo i radništvo, koja je najžešće pogodila proizvođače hrane, nezaposlene mlade ljude i umirovljenike kojih je najviše.

Ono što je ipak privlačilo najveću pozornost posjetitelja - to su grotulje, niske od suhih oraha s ljuskom izložene gotovo na svakom koraku. Vezane su isključivo za triljski kraj, a Triljani se grotuljama diče kao svojim turističkim suvenirom. Rado ističu i legendu koja živi u tom kraju te se prenosi sa starijih na mlađe, čiji je smisao: dopadne li se momku djevojka, on joj kupi grotulju na dar te joj istu stavi oko vrata. Ako djevojka prihvati grotulju, ujedno je prihvatili i momkovu ljubav. Tako je grotulja vezana i za seoski turizam triljskog kraja, a prvi ju je takvom službeno predstavio hotel Sveti Mihovil, vlasništvo obitelji Klarić. Njegov direktor Šime Klarić se ponosi na taj suvenir dijeleći radost svoje obitelji koja često priređuje svečane ručkove i večere u povodu vjenčanja mladenki i mladenaca, dakako i Valentinova.

Popularne grotulje turistički suvenir triljskog kraja

Triljani, a uz njih i svi oni koji tvrde kako je Triljski dernek gotovo idealan spoj povijesnih i kulturoloških vrijednosti koji u razvitku gospodarstva na obalama Cetine ujedno pridonosi realizaciji projekta vezanih za robno-stočni sajam, jedini takav u dalmatinskom zaobalju. Ocjenjuju kako ima značajno mjesto u gospodarstvu ne samo toga kraja, te da ima prednost glede i neposrednog kontakta s hrvatskim pukom dakako i sa izvorima zdrave hrane koja se nudi na toj priredbi. Poručuju kako takav oblik okupljanja, uglavnom malih seoskih proizvođača, predstavlja čvrsto obiteljsko gospodarstvo ne samo s područja Zagore čiji se proizvodi stoljećima predstavljaju na tom popularnom derneku-sajmu. Ocjenjuju kako je i novac, utržen od izlagača, također značajan izvor prihoda za grad Trilj, iako simboličan kakav je vjerojatno bio ove godine. Ipak se svi nadaju kako će iduća godina biti rodnija, berićetnija, a vjerojatno neće biti ni tako sušna niti siromašna kao ova. Toplo se nadaju kako ni gospodarska kriza neće vječno trajati niti će biti toliko biti nezaposlenih i siromašnih obitelji u Hrvatskoj, koliko ih je danas.

Autor: Nedjeljko Musulin