Inovativni razvoj ruralnih krajeva

LAG-ovi i druge udruge koje se bave ruralnim razvojem, stručne i znanstvene organizacije, predstavnici ministarstava i državnih upravnih tijela, jedinice lokalne samouprave, poduzetnici, poljoprivredni proizvođači, obrtnici i drugi dionici ruralnog razvoja - usvojili su Deklaraciju drugog Hrvatskog ruralnog parlamenta.

Posljednjih četvrt stoljeća jača spoznaja o tome da uspjeh ruralnog razvoja u velikoj mjeri ovisi o izravnoj uključenosti stanovnika ruralnih područja. Ruralne zajednice i njihovi članovi nisu samo primatelji vladinih potpora, već trebaju postati aktivni sudionici u procesima osmišljavanja, određivanja i provedbe politike ruralnog razvoja na svom području.

Jača glas i utjecaj lokalnih zajednica

Predstavnici lokalnih zajednica iz ruralnih prostora u desetak europskih zemalja koriste ruralne parlamente da ojačaju svoj glas i utjecaj na donošenje odluka koje izravno utječu na njihov život. Ruralni parlamenti su redovita godišnja ili dvogodišnja događanja u nizu europskih zemalja. Švedska je organizirala prvi ruralni parlament još 1989. godine, Estonija 1996. godine. Posljednjih su godina ruralne parlamente organizirale Slovenija, Latvija i Škotska, a od 2013. godine održava se i bijenalni Europski ruralni parlament.

Prvi hrvatski ruralni parlament održan je u Baranji 2015. godine i bio je posvećen temi zadržavanja mladih u ruralnim prostorima.

Prijenos znanja i dobre prakse

Ciljevi ruralnih parlamenata razlikuju se ovisno o državama, no svima je zajednički element susret stanovnika ruralnih područja i razmjena iskustva. Prijenos znanja i dobre prakse može biti u obliku posjeta na terenu, radionica ili seminara. Na okruglim stolovima i živim raspravama sudionici iznose svoja mišljenja o osnovnim potrebama u svojim područjima i prezentiraju viziju ruralnog razvoja. Krajem travnja, ovoga puta u Međimurju, održan je drugi hrvatski ruralni parlament koji je okupio više od tri stotine sudionika.

Deklaracija drugog Hrvatskog ruralnog parlamenta

LAG-ovi i druge udruge koje se bave ruralnim razvojem, stručne i znanstvene organizacije, predstavnici ministarstava i državnih upravnih tijela, jedinice lokalne samouprave, poduzetnici, poljoprivredni proizvođači, obrtnici i drugi dionici ruralnog razvoja - usvojili su Deklaraciju drugog Hrvatskog ruralnog parlamenta. Istraživanja, analize, izvješća i prikazi koji nisu ciljano usmjereni na ruralne prostore rijetko navode i probleme tih područja. Izazovi s kojima su suočena ruralna područja gube se u službenim statistikama.

Kada podaci kojima nedostaje takva analiza postaju podloga za donošenje odluka dolazi do daljnjeg zanemarivanja ruralnih područja u određivanju ciljeva i prioriteta djelovanja te usmjeravanja akcija. Potrebno je uvijek iznova osvješćivati kako upravo ruralni prostori zauzimaju najveći dio teritorija neke administrativne jedinice. Izazovi s kojima se suočavaju ruralni prostori u sredinama koje se po formalnim kriterijima smatraju razvijenima slični su izazovima u nerazvijenim sredinama, ali imaju veće izglede da ostanu u sjeni i zanemareni.

Kako ubrzati razvojne procese

Ozbiljnost izazova s kojima su suočena ruralna područja traži sustavan pristup u kojemu je potrebno snažnije ubrzati razvojne procese, a to neće biti moguće bez sustavnog ulaganja u obrazovanje, stjecanje novih znanja i poticanje inovacija.

U situacijama višedesetljetnog zaostajanja u razvoju pristup "puno malih koraka" prestaje davati rezultate s kojima možemo biti zadovoljni u dinamičnom okruženju u kojemu uspješne sredine grabe velikim koracima naprijed. Važno je stvoriti uvjete u kojima će svaka lokalna zajednica imati mogućnost razvijati odgojno-obrazovni sustav u skladu sa svojim uvjetima i potrebama stanovnika te u interakciji formalnog i neformalnog obrazovanja poticati inovativnost i podupirati stvarno inovativne pristupe.

Nedostupne osnovne usluge

Lokalne zajednice mogu biti pokretači promjena, ali i njih obilježavaju pojedinačni interesi, nedostatak stvarne motivacije za promjene te nedostatak spremnosti na suradnju. Inovativni pristupi potrebni su i u pitanjima organizacije lokalnih zajednica, što uključuje rješavanje problema neučinkovitosti javne uprave ali i odgovoran rad organizacija civilnog društva koje imaju značajnu ulogu u motiviranju i uključivanju šire zajednice u rješavanje zajedničkih problema.

Jedan od važnijih uzroka depopulacije ruralnih područja je pitanje (ne)dostupnosti osnovnih usluga - od infrastrukturnih usluga, do sadržaja kao što su obrazovanje i zdravstvena zaštita ali i trgovina, usluge, kultura i zabava.

Jačanje povezanosti grada i sela

Ovaj tip usluga tradicionalno su nudili mali i srednji gradovi koji su činili prostornu mrežu u ruralnom prostoru, ali i oni se danas suočavaju s brojnim izazovima, gube privlačnost za gospodarske aktivnosti i gube svoje tradicionalne funkcije. Problem prometne izolacije, osobito u obliku nedostatka kvalitetnog javnog prijevoza u ruralnom području, odražava se na dostupnost osnovnih usluga za ruralno stanovništvo, osobito za ranjive skupine kao što su siromašni i stariji stanovnici.

Uz razvoj osnovne tehničke infrastrukture u ruralnim područjima potrebno je više raditi na jačanju urbano-ruralnih veza i paralelno s razvojem sadržaja u malim razvojnim centrima raditi i na razvoju javnog prijevoza koji osigurava dostupnost takvih usluga.

Razvoj turizma i očuvanje identiteta

Privlačnost ruralnih prostora proizlazi i iz očuvane prirodne i kulturne baštine te skladnog i očuvanog okoliša. Elementi prirodne i kulturne baštine mogu postati važan pokretač gospodarskog razvoja kroz razvoj turizma, a važni su i za očuvanje lokalnog identiteta. Promjene u ruralnim krajolicima dovode do degradacije vrijednosti izgrađenih krajolika i nestajanja vrijednih prirodnih predjela.

Osim formalno zaštićenih područja i elemenata prirodne i kulturne baštine za lokalni identitet važna je i baština lokalnog značaja koju je potrebno čuvati i razvijati. Posebnu pažnju treba posvetiti trajnoj edukaciji i podizanju svijesti stanovnika o važnosti zaštite baštine, ali i o potencijalima koje takva baština ima za budući razvoj određenog područja. Takva vrsta osviještenosti postaje učinkoviti mehanizam zaštite postojećih kvaliteta lokalne sredine i garancija budućeg skladnog razvoja.

Iako je šumarstvo kao gospodarska grana izuzetno bitno u razvoju ruralnih krajeva, šira rasprava o njegovoj ulozi do sada se pomalo zaobilazila. Ove godine taj trend je promijenjen, po prvi puta na ruralnom parlamentu bili su predstavnici Šumarskog fakulteta iz Zagreba, doc. dr. sc. Hrvoje Nevečerel te dr. sc. Kruno Lepoglavec. Sudjelovanjem u poster - sekciji pod nazivom "Primjena ulaganja u izgradnju višenamjenskih šumskih cesta iz sredstava programa ruralnog razvoja", prikazali su na koji način interdisciplinarna suradnja može dovesti do bolje kvalitete života u ruralnim prostorima.

Mjera 4.3. za izgradnju cesta

Njihovim stručnim radom prikazana je izrada projekta prijavljenog na fondove ruralnog razvoja pod mjerom 4.3. kojim su odobrena sredstva za izgradnju višenamjenskih šumskih cesta na području parka prirode Papuk. Uz gospodarsku komponentu tih cesta, važno je napomenuti i njihove općekorisne funkcije u zaštićenom području, prvenstveno protupožarnu zaštitu, ulogu kod saniranja prilikom erozijskih procesa i sociološku komponentu u vidu rekreacije i turizma.

U neformalnom druženju prisutnih šumara jednoglasno je zaključeno kako se većina ruralnih krajeva oslanja na poljoprivredu, ali i šumarstvo, kao drugu najvažniju granu privrede, dok se u strategijama razvoja i jačanja ruralnih krajeva spominje gotovo rubno. U raspravama na održanim tematskim radionicama šumarstvo je bilo van fokusa sudionika, uz iznimku jedne radionice na kojoj su sudjelovali šumari te su sudjelovanjem u raspravama približili važnost šumarstva za razvoj ruralnih područja.

Tekst: Irena Devčić, Ruralni parlament