Zašto je važno češće jesti ribu?

Riba zauzima značajno mjesto u ljudskoj prehrani zbog svoje velike hranjive vrijednosti i izvora bjelančevina (od 15 do 24%). Procjenjuje se da se blizu 15 posto potreba za životinjskim proteinima, podmiruje konzumiranjem ove namirnice. Ukupna količina aminokiselina ne razlikuje se značajno od aminokiselina mesa toplokrvnih životinja. Dnevne potrebe čovjeka mogu se podmiriti sa 400 grama ovog mesa.

O njenom značaju u svakodnevnoj prehrani, razgovarali smo s prof.dr.sc. Nikolinom Novakov.

Veliki značaj u prehrani

Kada se govori o upotrebi ribe u prehrani, ona spada u jedan od najzdravijih proizvoda koji se mogu pronaći na tržištu. "Ono što je čini zdravom je kemijski sastav. Treba imati u vidu da sadrži sve esencijalne aminokiseline, odnosno, njihov veliki postotak i jednu od najznačajnijih stvari, a to su masne kiseline", navodi Novakov.

Riblje meso sadrži oko 80% nezasićenih masti, a 20% zasićenih. Ova činjenica je bitna jer te masnoće ne spadaju u nezdrave. Za razliku od njih, kako kaže, meso domaćih životinja sadrži oko 80% zasićenih, a svega 20% nezasićenih ili dobrih. Nezasićene masti imaju povoljan utjecaj na zdravlje ljudi, na kardiovaskularne bolesti, na srce, mozak, ali i na sve ostale vitalne funkcije. Prema njenim riječima, riba je generalno bogata polinezasićenim masnim kiselinama.

Jedemo premalo ribe - pokazalo istraživanje

Zemlje koje se ističu po potrošnji su Norveška, Japan i neke druge azijske države. Preporuke stručnjaka su da se na jelovniku nađe u dva do tri obroka tjedno, to je optimalna količina. Ovo se odnosi podjednako i na morske i na slatkovodne vrste među kojima su najčešće šaran, pastrva, tolstolobik i amur. Također, preporučuje kada smo u mogućnosti birati između svježe ili zamrznute, uvijek je dobar izbor uzeti onu u svježem stanju.

Kod samrznute ribe nakon nekog vremena može doći do oksigenacije masnih kiselina, što za posljedicu ima manji postotak zdravih masnoća u mesu. Riječne vrste ne treba zanemarivati u odnosu na morske jer po kvaliteti i kemijskom sastavu, uopće ne zaostaju. Naprotiv, skoro su izjednačene po sadržaju svih korisnih nutrijenata.

Okus koji podsjeća na alge

Postoje ljudi koji izbjegavaju riječnu ribu zbog njenog specifičnog mirisa. Njima smeta određeni okus koji se javlja kod vrsta iz otvorenih vodotokova. "To zapravo nije okus i miris koji je povezan s muljem nego okus na modro zelene alge", kaže ona. Ovo se može lako riješiti tako što će se riba držati dva do tri dana u bazenima s običnom, gradskom vodom. Već nakon nekoliko dana, miris više nije dominantan.

Jako je važna i termička obrada. "Najznačajniji su zoonotski paraziti. Kod morskih riba to je Anisakis Simplex a kod slatkovodnih je Eustrongylides sp. I to ne kod svih riječnih vrsta nego prije svega kod grabežljivaca. To su prvenstveno europski som, smuđ, štuka, grgeč", navodi Novakov. Ovo se riješava visokim temperaturama jer se paraziti uništavaju već pri 60 stupnjeva, u trajanju od nekoliko minuta.

U ribnjacima nema opasnosti od teških metala

Riba također sadrži dosta žive i kadmija. Ipak istraživanja koja su provele znanstvene institucije, pokazuju da domaći vodeni recipijenti nisu zagađeni teškim metalima, a pogotovo ih nema u ribnjacima. Otvorene vode uvijek su zagađenije. 

Što utječe na randman mesa šarana

Starija riba u sebi sadrži više toksičnih supstanci od mlađe. Pritom, pod starijom podrazumijeva se ona koja je stara duži niz godina, a mlađa je do dvije godine starosti. Kako kaže, uvijek je sigurnije konzumirati ribu iz ribnjaka, zato što su tu kontrolirani uvjeti uzgoja.

"I pored svih navedenih izazova, bioloških i kemijskih opasnosti, riječ je o jednom od najzdravijih proizvoda u prehrani i treba se što češće naći na jelovniku", zaključuje Novakov. I dodaje da termička obrada nema nikakav utjecaj na sadržaj teških metala, pesticida ili nekih drugih kemijskih zagađivača.