Začarani krug neracionalne eksploatacije ribe

Kako slomiti začarani krug i izaći iz njega, te obnoviti riblji fond u moru hrvatskog Jadrana, enormno smanjen neracionalnom eksploatacijom ribe, pitanje je koje i dalje najviše zaokuplja i muči ne samo ribare u primorskom dijelu Dalmacije i Istre, čiji je život oduvijek bio težak i kruh nesiguran, vezan za more kao plodnu 'njivu' zdrave hrane. Manje-više svi o toj temi imaju svoje viđenje, no mnogi ribari komentiraju kako je veliku ulogu u neracionalnoj eksploataciji ribe iz europskih mora, a time i Jadrana koji je njihov sastavni dio, imala baš iznimno loša ribarstvena politika Europske unije, dakako i naše zemlje.

Ribari tvrde kako je Unija poticala industrijski ribolov gdje su jaki lobiji kreirali zakone koji su išli isključivo njima u korist, ne poštujući pritom prirodne zakone mora i održivog razvoja, niti mišljenja struke i mjerodavnih instituta koji su se u načelu zanemarivali. Navode i podatak kojim se procjenjuje kako sadašnja europska ribarska flota posjeduje kapacitet kojim bi se moglo čak triput preloviti postojeći riblji fond. Podsjećaju i na činjenicu kako primjerice, Italija u samom Jadranu posjeduje jaku flotu koja praktično dominira na svojoj polovici toga mora i u cijelom ZERP-u. Kažu kako talijanski ribari, love ribu na dvije trećine Jadrana pa bi velikim dijelom trebali biti i odgovorni za postojeće loše stanje ribljih resursa.

Talijanski ribari velikim dijelom odgovorni za postojeće loše stanje ribljih resursa

„Uzevši u obzir veličinu i starost naših plovila može se zaključiti kako nemamo takvu flotu kojom bismo mogli ozbiljnije ribariti izvan teritorijalnih voda. To je u biti razlog zašto je hrvatski dio Jadrana ipak još uvijek relativno dobro očuvan i bogatiji ribljim fondom. To bi trebala biti naša prednost u Europskoj uniji nakon što je ona priznala kako je do sada vodila krivu ribarstvenu politiku te da će se od sada okrenuti prema državnom ribolovu. Kad govorimo o neracionalnoj eksploataciji ribe, samo iz našeg dijela Jadrana, svakako treba naglasiti veliki problem nedostatka inspekcije na moru, uglavnom uslijed malog broja mjerodavnih plovila i osoblja.

Dosad smo imali veliki postotak prodaje ribe na crno, koja nije bila nigdje evidentirana, ali se tome i ne treba toliko čuditi jer je većina pravilnika i zakona napisano nejasno, što ostavlja mnogo prostora za manipulacije. Čest je slučaj kako osoba, zatečena u morskom krivolovu, uz dobrog odvjetnika prođe nekažnjeno. Problem je i u tome što kod nas također postoje jaki lobiji koji uspijevaju mijenjati pravilnike u svoju korist, iako su pri tom upitne koristi. U današnje vrijeme opće krize i besparice te potpunog izostanka morala, u prvom redu među političarima a onda i u širem krugu ljudi, teško je očekivati kako će se na moru poštivati zakoni te misliti na ribarstvo kao održivu privrednu djelatnost koja mora sama sebi osigurati opstojnost. No, unatoč tome nije sve tako crno, jer stvari ipak polako idu nabolje te su već učinjeni i prvi značajni koraci“, ocjenjuje trenutačno stanje u morskom ribarstvu Kristijan Zović, ribar iz Pule, iz Ceha rebara Istarske županije.

Kaže kako je ribarstvena politika EU-a, kao i naš novi Zakon o morskom ribarstvu, okrenut prema održivu ribolovu. Ujedno podsjeća na činjenicu kako se u EU, čija je članica i Hrvatska od 1. srpnja ove godine, uvode strogi planovi upravljanja koji baš i nisu popularni među ribarima, ali sigurno vode prema obnovi i očuvanju ribljeg fonda u Jadranu. „Sve govori kako je fiskalizacija, prema kojoj je bilo puno otpora, do sada značajno smanjila sivo tržište ribe. Uz navedeno još ostaje da se naši i europski pravilnici, koji bi trebali biti jasniji, napokon s papira prenesu na djelo, odnosno da se kvalitetnije i strože sprovodi zakon u morskom ribarstvu, kako bi se krivolov i zloupotrebe smanjile na minimum. Jer, potrebno je među svim sudionicima u ribolovu stvoriti svijest kako more ima svoje granice te da će i sutra imati što loviti, samo ako ih poštujemo. Vezano za morsko ribarstvo Hrvatske imam osjećaj da, iako smo pregovarali 5 godina, nikad nismo bili u poziciji kako postavljati svoje uvjete, nego smo prihvatiti samo pravila EU, ili smo mi samo govorili, a EU nije slušala. Međutim kada se bolje prouče naši zakoni i pravilnici o morskom ribarstvu te se usporede s europskim uredbama, možemo zaključiti kako su u većini slučajeva identični, čak su naši pravilnici još i stroži“, tvrdi Kristijan Zović, komentirajući:

Strogi planovi upravljanja vode prema očuvanju ribljeg fonda u Jadranu

„Iako su napravljene cijele studije i opisani alati na osnovu kojih su se branili pred EU, na naplatu su o našem morskom ribarstvu došla loše ispunjena izvješća i očevidnici, jer su se upisivali tek minimalni ili nikakvi ulovi. Tako je bila velika dilema o tome hoće li rezultate ulova prezentirati EU ili ne. Kako mjerodavni EU-a ne žele slušati priče, nego ih zanimaju samo konkretni podaci, uslijed čega su velikim dijelom odgovorni i ribari, riskiramo kako ćemo većinu tradicionalnih ribolovnih alata trajno izgubiti. Naime, ulaskom Hrvatske u EU postali smo obveznici provođenja zajedničke ribarstvene politike EU.

U samom početku je učinjena velika greška kada se išlo na pisanje zajedničkih propisa o načinu ribolova u cijeloj EU, a pritom se nisu poštivale velike bitne razlike u ribljim resursima i dubinama raznih mora. Samo u Hrvatskoj postoje velike razlike, uspoređujući južni i sjeverni Jadran, te se traži regionalno upravljanje, a zamislite što se događa kad se cijela EU stavi u jedan koš. Nadam se kako će se ribarstvena politika EU što prije okrenuti prema regionalnom upravljanju s tim da ćemo imati zajednički cilj, a to je održivi ribolov. Kako ne bi ispalo da EU donosi samo negativne propise, njezina je pozitivna strana što će valjda, napokon, uvesti reda i veću kontrolu u naše morsko ribarstvo. Prednost vidim i u kreiranju zajedničke ribarstvene politike za cijeli Jadran u kojoj će sudjelovati sve zemlje korisnice, u prvom redu zato što riba ne poznaje granice, ona se mrijesti u jednoj zemlji, raste u drugoj, a lovi se u trećoj.“

Zović napominje da je kočarski ribolov značajan u cjelokupnom morskom ribarstvu, dodajući kako je kapacitet ulova ribe sigurno dovoljan za opskrbljivanje domaćeg tržišta pa čak i za izvoz. Smatra kako je hrvatska ribarska flota sasvim dovoljna za pravljenje strategije održivog ribolova RH što je u skladu sa strategijom ribarstvene politike EU, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da se treba smanjivati ribolovni napor.

Kristijan Zović, kao iskusni ribar, također objašnjava: „Koliko je meni poznato, teritorijalne vode RH su zaštićene odlukom članica EU kojom je dogovoreno da, radi kvalitetnijeg nadzora i upravljanja, pravo na ribolov u teritorijalnim vodama imaju isključivo domaći ribari odnosno ribari zemlje u čijem je vlasništvu teritorijalno more. Prilikom donošenja nove ribarstvene politike te su odluke podložne izmjenama, međutim realno je očekivati da se ona neće mijenjati, jer nikome od članica EU nije u interesu da ribari susjednih država dolaze ribariti 'pred njihova vrata'. Inače, nacionalni strateški plan morskog ribarstva pisan je „politički“ i jako opširno, gdje je pozitivno samo ono što je bazirano na održivu ribolovu. Što se tiče ribolovnih alata u trenutačnoj situaciji, jako je teško govoriti o bilo kojem alatu zato što su danom ulaska RH u Europsku uniju prihvaćene njezine uredbe.

Tako su ostali na snazi dijelovi naših pravilnika, koji dobrim dijelom nisu usklađeni s uredbama EU, pa je trenutno na terenu kaos među alatima. Tako će vjerojatno biti dok se ne izda kompletno novi pravilnik, a bilo koji drugi komentar o tome bio bi doista suvišan. Nova ribarstvena politika EU je napokon priznala veliku pogrešku što je u dosadašnjoj politici poticala neodrživi industrijski ribolov, jer i naznake govore da se ide u smjeru poticanja održivog ribolova.“

Optimističan tračak nade o racionalnom upravljanju Jadrana i njegovim resursima

„Naši resursi, u odnosu na europske, još su relativno dobro sačuvani. Ali je, kako se vidi iz niza naših postupaka primjerice potpuno neshvatljivog prihvaćanja plana zajedničkog upravljanja resursima malom plavom ribom, napravljenog isključivo radi zaštite talijanskih interesa, vidljivo da mi nemamo nikakav smisleni plan kako bismo zaštitili naše resurse i ribarsku industriju. EU je zacrtala mnoge planove koji su u svojoj osnovi i dobri, ali su na kraju i propali. Obzirom da je mnogo ostalo do isteka roka, teško je prognozirati kako će se sve na kraju završiti, pa nama običnim građanima, ostaje samo promatrati. Trenutačno, na osnovu dugogodišnjeg iskustva s administracijama, mogu reći da sam pesimist, ali u meni ipak tinja neki optimistični zračak nade kako će se u ovoj državi početi uvažavati stručnost te da će se na odgovoran i racionalan način početi upravljati Jadranom i njegovim resursima, te cjelokupnom ribarskom industrijom“, poručuje prof. dr. Alen Soldo, ujedno dijeleći i mišljenje ribara.

Foto: Nedjeljko Musulin