Sve veća opasnost od invazivnih vrsta ribe

Kakva opasnost vreba slatkovodno ribarstvo, koji su se sve invazivni organizmi udomaćili u kopnenim (slatkim) vodama, i do kuda može dovesti puštanje kućnih ljubimaca (zlatna ribica) u rijeke, razgovarali smo s izvanrednom profesoricom Marinom Piria s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Situacija nije bezazlena jer u Dravi su svojedobno pronađene pirane, za koje se pretpostavlja, da su u rijeku unesene izlijevanjem iz akvarija u otvorene vode. U drugom slučaju, kaže naša sugovornica, potok u blizini Krapinskih toplica koji iz njih prima toplu vodu, također je potencijalno pogodan lokalitet za egzotične vrste - kao i zagrebačko jezero Savica, koje prima toplu vodu iz zagrebačke toplane.

Invazivna riba gambuzija u jezeru Savica, tilapija oko Čateža

U njemu se udomaćila invazivna vrsta riba gambuzija (Gambusia holbrooki), dok je u okolici Čateža, pokazalo se, pogodan dom tilapiji. Ipak, neće se sve vrste udomaćiti i opstati, kaže prof. dr. Piria, ali za "neke za koje smo sigurni da ne mogu živjeti u kontinentalnim uvjetima, ako dospiju u termalne vode, mogu se u njima usprkos svemu i udomaćiti".

Što se opasnosti od njihovog utjecaja tiče, dodaje, oni mogu biti različiti jer neke vrste poput babuške, mogu itekako utjecati na vodeni ekosustav u području gdje obitavaju. Druge, poput zlatne ribice nisu takvog karaktera. Babuška doznajemo svojim načinom ishrane (bentofag) povećava zamućenost (turbiditet) vodenog biotopa, što može onemogućiti reprodukciju autohtonih vrsta i tako dovesti do promjena u strukturi ihtiofaune (Dunav). Babuška, indirektno može svojom povećanom predacijom na zooplankton, uzrokovati cvjetanje fitoplanktona odnosno biti domaćin (carrier) i prijenosnik različitih bolesti ili parazita koji nisu prisutni u tom okruženju.

Međunarodni kongres o slatkovodnim invazivnim vrstama riba i drugim organizmima

O potonjem će najavljuje prof. dr. Piria biti riječi i na međunarodnom Kongresu Slatkovodne invazivne vrste - Umrežavanje za strategiju (FINSII) koji će se održati od 11. do 14. srpnja na Agronomskom fakultetu Sveučilišta Zagrebu. Suorganizatori su mu Hrvatsko biološko društvo (HBD) i Europska savjetodavna komisija za slatkovodno ribarstvo i akvakulturu (EIFAAC/FAO).

Kongres će, procjenjuje se okupiti oko 70 sudionika iz cijeloga svijeta, a tema mu, kaže naša sugovornica, obrađuje kopnene vode i unešene slatkovodne akvatične vrste. Pored riba, riječi će biti i o unešenim rakovima, školjkašima, makrofitama te drugim patogenima. Unešeno je dosad kod nas doznajemo 26 vrsta riba iz različitih dijelova svijeta, uključujući i nekoliko vrsta slatkovodnih rakova iz roda Dekapoda, te veći broj vodenih beskralješaka i dr.

Pet shopovi i neodgovorni vlasnici put prijenosa novih vrsta u otvorene vode

Upravo su, kaže naša sugovornica, "pet shopovi i nesavjesni ili needucirani vlasnici jedan od glavnih načina na koji nove vrste vodenih organizama dospijevaju u otvorene vode". Smatra i da su spomenute pirane tako dospjele u rijeku Dravu, a dobro je što se one u njoj (ipak) ne mogu udomaćiti, jer im je zimi voda prehladna pa se pretpostavlja da ipak nisu preživjele zimu.

Prof. dr. Piria ističe kako je veliki broj riba iz dunavskog prenesen i u jadranski sliv. To se kaže uglavnom dogodilo zbog pokušaja razvijanja akvakulture ili sportskog ribolova. Utjecaj koji primjerice ima šaran u tim vodama uglavnom se povezuje sa zamućenjem ekosustava, što je opasno za endemske vrste koje žive u čistim i bistrim vodama tog sliva. U takvim translokacijama odnosno procesu nasađivanja novih vrsta, često dolazi do slučajnog poribljavanja onim nepoželjnim.

Primjer je za to riba sunčanica i američki patuljasti somić. Prilikom translokacija o tome treba voditi brigu, upozorava ona jer praksa kazuje kako se to - ne čini. Čovjek je, kaže glavni razlog unošenja novih vrsta a tako je i neposredno djelovao na narušavanje kvalitete slatkovodnih ekosustava. Načinio je novo stanište za neke vrste vodenih organizama koji se samostalno šire i osvajaju nove prostore, a jedan od načina širenja je i preko tzv. balastnih voda iz brodova. Tako su slatkovodni glavoči dospjeli u područje Velikih jezera u SAD-u, na lokalitete Kanade odnosno Euroazije.

Kod nas danas, slatkovodni uzgoj riba u Jadranskom slivu svodi se uglavnom na unešenu kalifornijsku pastrvu - a bilo je pokušaja uzgoja šarana i soma, no oni su propali iako su ribe (ipak) uspješno prenesene u nova područja.

Invazivne vrste su kalifornijska pastrva, crni somić, gambuzija, babuška, bijeli amur, bezribica

U slučaju invazivnih vrsta riba, Državni zavod za zaštitu prirode obznanio je kako su sunčanica, kalifornijska pastrva, crni somić i gambuzija iz sjeverne Amerike te babuška, bijeli amur, bezribica, bijeli i sivi glavaš iz Azije, samo dio od više od 20 do sada zabilježenih stranih vrsta slatkovodnih riba u kopnenim vodama Hrvatske.

Unesene su kod nas nenamjerno odnosno namjerno kada mogu (po)služiti u svrhu biokontrole. Ona se provodi s ciljem poribljavanja vrstama atraktivnim za lov a može ističe se, biti legalno, ilegalno i slučajno kao što je bio slučaj s riječnim glavočićem, glavočićem i Keslerovim glavočićem. Potonje tri vrste tzv. ponto-kaspijskih glavoča, svoja ljepljiva jajašca polažu na oplate brodova koji su ih tako proširili iz Crnog mora, uzvodno Dunavom.

U slučajno unesene vrste ubrajaju se i one koje su za prelazak barijere između dva riječna sliva (is)koristile umjetno izgrađene kanale ili tunele za transport vode. Babuška, sunčanica i crni somić u mnoge dijelove Hrvatske uneseni su uslijed poribljavanja šaranom. Strane vrste su u nekim dijelovima zemlje i štuka, smuđ, som, linjak i dr. koji su u jadranski pristigle iz zavičajnog dunavskog sliva. Kao zamjetni primjer negativnog utjecaja invazivnih stranih vrsta na zavičajnu hrvatsku faunu riba, jest i svojedobni unos kalifornijske pastrve u rijeku Ljutu u Konavoskom polju.

Izumiranje gatačke gaovice u Hrvatskoj rezultat unosa kalifornijske pastrve

Posljedica toga bilo je izumiranje gatačke gaovice u Hrvatskoj, koja je osim u nekim vodama BiH živjela još u rijeci Ljutoj. Jedna od invazivnih jest i riba gambuzija, zavičajna vrsta sjevernoameričkog kontinenta koja je 1921. godine unesena u Europu odnosno Španjolsku zbog biokontrole komaraca koji su prenosili malariju. U Hrvatskoj je iz istog razloga, ta riba zaživjela 1924. (iz Italije je dospjela u Istru) a kasnije je tijekom godina prispjela na velik broj lokaliteta duž obale.

Danas je gambuzija posvuda (jadranski sliv), a ima je i u dijelovima dunavskog sliva, gdje uz termalna vrela ili ispustne termalne vode, korištene za hlađenje industrijskih postrojenja (zagrebačka savica) uspijeva preživjeti zimu. Ukopava se u mulj, voli stajaće ili sporo tekuće vode s razvijenom vegetacijom, a dobro podnosi niske količine kisika i onečišćenja. Hrani se malim beskralješnjacima koji žive tik ispod površine (ličinke komaraca).

Razmnožava se od travnja do listopada pa u jednoj godini može imati i tri mrijesta. Njen utjecaj na zavičajne vrste riba i vodozemaca je negativan i u mnogim vodama Europe, jer umnogome ugrožava endemske vrste. Napada mlađ drugih riba i ličinke vodozemaca, grizući ih, što kod njih dovodi do infekcije i ugibanja. Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) uvrstila je gambuziju na popis stotinu stranih itekako invazivnih vrsta.