Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Hrvatsko ribarstvo
  • 30.09.2013. 15:10

Ribanje i ribarsko prigovaranje

Karikirano se može reći kako je u Hrvatskoj trenutno dozvoljena samo udica i mrežica. Hoće li hrvatsko ribarstvo ostati samo na udičarenju?

  • 2.854
  • 272
  • 0

Kočarski ribolov značajan je u cjelokupnom morskom ribarstvu. Iako su uvedeni strogi planovi upravljanja za pojedine alate koji se provode kroz dopuštene kvote ulova tuna, ili što je češći slučaj, kroz dozvoljene dane ribolova uz još neka dodatna ograničenja pojedinih alata, upozoravaju ribari kako se i u tome učinila velika pogreška jer se u rješavanju problema nije pristupilo regionalno, nego samo globalno. Plan se radio na osnovu jakih ribarskih flota i automatski se primijenio na sve zemlje članice EU-a pa se tako dobar dio naših ribara našao u ozbiljnim problemima. Podsjećaju kako Hrvatska ima relativno malu ribarsku flotu, u odnosu na druge zemlje članice, pa je samim time naš ribolovni napor znatno manji od ribolovnog napora jakih flota. „Zato je nelogično što moramo smanjiti ribolovni napor kao i druge mnogo jače zemlje članice. Ali je nelogično što se našim ribarima kočarima nameće radni tjedan od ponedjeljka do četvrtka ili petka kad znamo kako imamo relativno male brodove koji ovise isključivo o vremenskim uvjetima pa je upitno mogu li toliko raditi, dok je flota EU-a jaka da joj vrijeme uopće nije bitno“, primjećuje Kristijan Zović iz Ceha rebara Istarske županije.

Mali obalni ribari

Sve govori kako je on dobar poznavatelj aktualnog stanja u hrvatskom morskom ribarstvu iznoseći i slučaj kako je našim ribarima određena godišnja kvota izlova tune smanjena zbog njene zaštite. No, Zović tvrdi kako se ona u Jadranu namnožila te da čini velike štete drugim alatima, pogotovo plivaricama. „Problem je u tome što je nemoguće dobiti dozvolu za dodatnim povećanjem godišnje kvote izlova tune, niti odštetu za štetu koju ona počini na alatima. Uz sve to pojavio se i problem tehničke konstrukcije pojedinih alata koji je, kao cjelina u našim pravilnicima i zakonima, imao logični smisao i bio u skladu s uredbama EU, samo što ih je regulirao na drugi način. Kako nismo mogli zadržati naše pravilnike u cjelini, a u pregovorima se nismo na vrijeme izborili da se prihvati naš način ribolova, sada smo se našli u situaciji da moramo raditi po pravilima EU-a, što iziskuje velika dodatna ulaganja, ili čak nemogućnost ribolova, ili čekati dok se naša delegacija ne izbori u EU da nam se odobri naš način ribolova, što je također upitno“, zabrinut je Kristijan Zović.

Ribarstvo posebna gospodarska djelatnost - značajna i za hrvatski turizam

Ocjenjuje kako budućnost morskog ribarstva uvelike ovisi o tome kada i hoće li se uopće promijeniti način razmišljanja većine sudionika u ribolovu osvrćući se na problematiku u toj gospodarskoj djelatnosti koja ima značajno mjesto i u hrvatskom turizmu. Zović nas uvjerava kako je danas, doba krize i općeg nemorala, ljudima teško objasniti kako je ribarstvo posebna gospodarska djelatnost koja je usko vezana s prirodom te da samo racionalno iskorištavanje morskog bogatstva može dovesti do njene opstojnosti. Ujedno poručuje kako je prirodno što svatko teži većem i boljem, no ribolov ima svoje granice i treba ih poštivati.

Koče ribari na makarskoj rivi

Nažalost, još uvijek vrijedi uvjerenje kako je ono što je svačije, u biti ničije, i ako ribu ne ulovim ja, onda će ju uloviti netko drugi, pa je bolje da ju ipak ulovim ja. Većina sudionika u ribolovu je u posljednjih 20 godina - počevši od sportskog, rekreacijskog, malog pa do gospodarskog ribolova - doživljavala zakone i ograničenja kao mrtvo slovo na papiru, jer mjerodavne institucije nisu kvalitetno (iz)vršile kontrolu na moru. Sve je to dovelo do situacije u kojoj smo vidno opustošili naše more. Međutim ipak se pojavio i jedan pozitivan protuefekt, uglavnom kod ljudi koji istinski žive od mora, a to je što su shvatili kako mi, sami ribari, moramo čuvati more, jer bi bilo koji oblik krivolova bio udar na našu egzistenciju. Raduje činjenica što se razvija i svijest kako sami i dodatno moramo ograničiti ribolovne alate te uvesti više reda na moru. Znači, polako prihvaćamo činjenicu da se, ako želimo ribariti i živjeti od ribolova, u budućnosti moramo pomiriti s time da već sada moramo početi loviti manje. Uzevši u obzir novu ribarstvenu politiku EU-a koja je također, baš kao i naš Zakon o morskom ribarstvu, okrenuta prema održivu ribolovu te sve većoj osvješćenosti ribara, za sada još uvijek nedovoljnu, smatram da će budućnost morskog ribarstva RH biti sigurnija, ako ne i bolja. Kako novac ima veliku moć te je jači od logike i zdravog razuma, nama ipak ostaje samo nada u bolje sutra, i čekanje da vrijeme učini svoje“, poručuje Kristijan Zović.

Nova ribarska politika EU i Zakon o ribarstvu - okrenuti prema održivu ribolovu

Lošinjski ribar Stjepan Nedoklan, iz Ceha ribarstva Primorsko-goranske županije, ocjenjuje kako je sadašnje stanje u morskom ribarstvu naše zemlje, i ono prije ulaska u EU, gotovo nepromijenjeno. Tvrdi kako se do sada ništa nije promijenilo, osim što su ribari ostali bez poticaja, a dobivši novi Zakon o morskom ribarstvu koji se još u velikom dijelu ne sprovodi. I on nas upoznaje kako znanstvenici tvrde da se neke riblje vrste mrijeste u Jabučkoj kotlini te da nema razloga da im se ne vjeruje, i ne pokuša zaštititi takve dijelove hrvatskog mora. Poručuje kako spas ribolovne flote najviše ovisi o resornom ministarstvu RH i sredstvima iz fondova EU-a, dakako ako se racionalno rasporede. Nedoklan kaže kako je Nacionalni strateški plan na snazi do kraja 2013.god., a novi još nije donesen za iduće razdoblje.

I mali ribari moraju ući u ribolovnu flotu

Politika ribarstva u Europskoj uniji se promijenila u smislu poticanja malog ribarstva jer, kako oni tvrde, mala ribarstva bolje i rentabilnije funkcioniraju s manjim prelovom ribe. Planovi naših vodećih ribara se ne slažu s time, a mi još ništa točno ne znamo o tome, jer nemamo strateški plan o kojem ovisi puno ribara. Jedan od velikih problema za naše ribare je i administracija koje imamo previše. Moje kolege govore kako smo mi samo za loviti ribu, a ne ispunjavati razne obrasce uslijed čega gubimo dragocjeno vrijeme. To nije samo moje mišljenje nego i mojih kolega, ali to ne znači da tako razmišljaju svi naši ribari. Stoga je teško govoriti o zajedničkom stavu. Ipak je jedan od najvećih problema u tome kako što prije smanjiti ribolovni napor i troškove (nafta, repromaterijal), a zaustaviti nesvjesno ugrožavanje ribljeg fonda, dakako i držati se pravila na moru. Znači, poštivati postojeće zakone, a ako neki propisi nisu dobri pokušati ih zajednički promijeniti“, kategoričan je Stjepan Nedoklan, iznoseći svoje stajalište i o budućnosti morskog ribarstva.

Ako se ovakvo stanje nastavi u hrvatskom ribarstvu, a svjedoci smo kako se još gotovo ništa ne mijenja nabolje, od te djelatnosti se u nekoliko idućih godina više neće moći preživjeti. To će najviše pogoditi naše profesionalne ribare, kojima je ribolov jedini izvor prihoda. Za tešku situaciju u morskom ribarstvu i eksploataciji ribe iz Jadrana nisu krivi samo ribari. Imamo puno sportaša i rekreativaca koji su češće na moru te love čak više od profesionalnih ribara, što itekako smanjuje riblji stok, puneći tržište s manjom cijenom, i to još uvijek uz svu fiskalizaciju.“

Pokušati zajednički promijeniti postojeće zakone i propise ako nisu dobri

Međutim, zanimljivo je i viđenje našeg uglednog stručnjaka za ribarstvo prof. dr. sc. Alena Solde, „Samostalnošću Hrvatske naslijedili smo ribarske propise stare države koji su bili poprilično stručno napravljeni i utemeljeni na specifičnostima našeg raznolikog ribarstva. Ali se ne možemo pohvaliti da smo tako i nastavili, te su se propisi počeli mijenjati onako kako je odgovaralo kojoj uskoj grupici, interesno povezanih osoba. Stoga je do ulaska u EU vladala prava kakofonija propisa koji su predstavljali sve, samo ne racionalno gospodarenje resursima. Takvo se stanje nije moglo održavati stalno, jer resursi imaju svoja ograničenja, te smo ulaskom u EU na svojevrsnoj prekretnici u smislu hoće li će se ribarstvo početi razvijati na pravi i održivi način, ili će kao industrijska grana prestati postojati. Inače, Hrvatska je odavno proglasila jadransku orijentaciju, ali to je od početka ostalo samo mrtvo slovo na papiru. Uvijek sam govorio, i govorim, kako kod naše administracije postoji „sindrom turiste“ koji ukazuje da se političari Jadranom i resursima bave samo ljeti kada ih, kao turiste, zanima samo kakvu ribu će za večeru imati, a čim završe s odmorom, isti tren Jadran i zaborave.“

Do ulaska Hrvatske u EU vladala kakofonija propisa u gospodarenju resursima

Dr. Alen Soldo ističe kako se naša država napokon mora posvetiti Jadranu i njegovim resursima, te početi s upravljanjem zasnovanom na stručnim postavkama. Kaže kako je to jedini način da se očuva Jadran. „Bez ikakve sumnje naša ribarska industrija je u najgoroj situaciji posljednjih desetljeća, ako ne i duže. Iako kažemo da smo se na ulazak u EU pripremali desetak godina, našu administraciju je ulazak u EU zatekao potpuno nespremnu. Radi nesposobnosti administracije trenutno većina ribara radi ilegalno, jer primjerice ni jedna plivarica za malu plavu ribu ne zadovoljava europske propise, nijedna mreža potegača ne smije raditi na svojim uobičajenim lovištima, a isto je i s drugim mrežama plivaricama. Karikirano se može reći kako je u Hrvatskoj trenutno dozvoljena samo udica i mrežica. Nažalost ti alati, koji su sada upitni, love 95% ulova. Ako se Ministarstvo poljoprivrede ne probudi i ne počne raditi potrebne planove upravljanja koje zahtjeva EU, bojim se da će veliki dio ribarske flote i ribara jednostavno nestati."

Jabučka kotlina - najveće jadransko mrjestilište pridnenih riba

Pozornost prema Jabučkoj kotlini postoji samo kod stručnjaka, dok ju hrvatski političari izbjegavaju u širokom luku. "Naime, Jabučka kotlina je najveće jadransko mrjestilište pridnenih riba i drugih morskih organizama koje mi uopće ne štitimo. Najveći dio se nalazi u našem ZERP-u gdje talijanska flota nemilice, bez ikakva nadzora, uništava nedorasle organizme i tako priječi nesmetano obnavljanje resursa. Kako nismo proglasili gospodarski pojas, što je vjerojatno najveći politički promašaj mirnodopske Hrvatske, posljedica takve odluke je devastacija Jadrana te kolaps naše kočarske flote. Nažalost, to i nije najgore, jer evo kad nam sama EU komisija govori kako bi bilo pametno proglasiti gospodarski pojas čija površina čini skoro polovicu našeg kopna, naši političari i dalje odbijaju tu pomisao, što samo dokazuje potpuni autizam hrvatskih političara u zaštiti hrvatskih državnih interesa. Gotovo je nevjerojatno da se nekakav „lex Perković“ proglašava državnim interesom, a da za 24 tisuće kvadratnih kilometara nitko ne mari“, upozorava prof. dr. Alen Soldo.

Upoznaje nas kako se hrvatska flota sastoji od oko 4100 plovila, od kojih najveći broj čine brodice, odnosno plovila ispod 12 m dužine i 15 BRT-a. Iako će se takva struktura flote, dodaje, nekima činiti kao mana, to je zapravo u ovom trenutku naša najveća prednost. Naime, manja plovila se mogu brzo preorijentirati s jedne vrste ribolova na drugu, što je u našem ribolovu, koji je karakteriziran sezonskim fluktuacijama različitih resursa, definitivno prednost. Veći brodovi za tako što nemaju mogućnost, jer primjerice plivaričar od 30-ak metara dužine može obavljati samo plivaričarski ribolov. Time je njegova ekonomičnost u direktnoj vezi s razinom fluktuacija samo jednog resursa, za razliku od manjih plovila koji imaju puno veći izbor. Nažalost, ni to naša ribarska administracija opet ne prepoznaje te je sve što čini - zapravo otežavanje rada malim plovilima koji su, ekonomski gledano, najvitalniji i uglavnom neovisni o bilo kakvoj pomoći od strane države.

Ni teritorijalne vode Hrvatske nisu dovoljno zaštićene. Europska unija stalno potiče što jači nadzor direktno na moru od strane ribarske inspekcije, a naša administracija je nedavno izašla u javnost s planom da ribarska inspekcijska plovila, napravljena novcem iz europskih fondova, preda policiji zato što su im preskupa za održavanje!? To samo pokazuje razinu našeg nepoznavanja postulata i ciljeva Zajedničke ribarske politike EU. Pročitavši rečeni plan jedini komentar mi je bio kako papir trpi svašta pa, eto, i nešto tako što bi trebalo predstavljati nacionalni plan razvoja ribarske industrije. Riječju, to je puko birokratsko nabacivanje podataka, od koji su mnogi pogrešni, samo radi toga što postojanje plana zahtijeva EU. Uglavnom, birokracija je zadovoljena, a od suvislog plana razvoja ništa. Što se pak tiče reforme ribarstva EU se zasigurno ne vodi radi toga, kako bi bili sačuvani naši resursi, nego radi činjenice da Unija prizna kako u ovom trenutku postoje dvije trećine flote viška u odnosu na ono što je moguće iskorištavati“, tvrdi prof. dr. Alen Soldo.


Tagovi

Ribarstvo Kočarski ribolov Kristijan Zović Ribarska politika EU Zakon o ribarstvu Održivi ribolov Alen Soldo Jadranska orijentacija Jabučka kotlina Hrvatska flota

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Tisuće španjolskih poljoprivrednika prosvjedovalo u Madridu: Guše nas pravila ZPP-a

Tisuće španjolskih poljoprivrednika i jučer su, 17. ožujka, prosvjedovali u središtu Madrida.  Kako piše dw.com, u centar glavnog grada stigli su sa stotinama traktora, z...

Više [+]