Nema polaganja ribičkih ispita - srami li se tko?

Ako ovih dana odlučite položiti ribički ispit da biste si mogli jednom nabaviti dozvolu za pecanje na našim slatkim vodama, naići ćete na još jednu hrvatsku stvarnost. Iz Hrvatskog športsko-ribolovnog saveza (HŠRS) će vas obavijestiti da do daljnjega nema polaganja ispita. Prokopate li malo dublje, doći ćete i do povoda nastajanju problema.

Evo osnovnih činjenica:

• Da bi osoba mogla pecati na našim slatkim vodama mora imati položen ribički ispit.
• HŠRS nositelj je javnih ovlasti koje uz ostalo uključuju organizaciju i provođenje ribičkih ispita prema Programu za polaganje ribičkih ispita.
• Prema izjavi iz Ministarstva poljoprivrede (MPS): "Utvrđene su nepravilnosti prilikom provođenja upravnog nadzora nad samim Savezom, a tiču se namjenskog korištenja sredstava uplaćenih na ime naknada za dozvole za športski ribolov." U nadzor su uključene Državna revizija i Porezna uprava. U MPS-u raspolažu podacima o godišnjim prihodima HŠRS-a od prodaje ribičkih dozvola u iznosu od 1,6 milijuna kuna. Nadalje, iz MPS-a su utvrdili da je HŠRS u 2014. godini ostvario dodatne prihode od ribičkih i ribočuvarskih ispita u iznosu od 576.600,00 kuna.

Izmjena Pravilnika o športskom ribolovu

Iz MPS-a kažu:

Kako bi se spriječila daljnja eventualna zloupotreba korištenja sredstava državnog proračuna, a u koju i spadaju naknade od državnih dozvola koje su prihod Hrvatsko športsko ribolovnog saveza, ovlaštenika ribolovnog prava i Republike Hrvatske, izmijenjen je u siječnju 2015. godine Pravilnik o športskom ribolovu koji sada na transparentniji način definira namjensko korištenje sredstava od naknada za provođenje javnih ovlasti HŠRS-a.

I to je bio jedan od razloga za donošenje izmjena i dopuna na Pravilnik o športskom ribolovu u slatkovodnom ribarstvu (Narodne novine, broj 82/2005, 1/2006, 139/2006, 52/2010 i 4/2015) koje su stupile na snagu prije mjesec dana. Iz MPS-a su, također najavili i izradu novog Zakona o slatkovodnom ribarstvu.

U HŠRS-u tvrde:

Sve je počelo s davanjem naših primjedbi na zakonitost Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o gospodarskom ribolovu u slatkovodnom ribarstvu od 12.09.2013. godine, i urgencije na isto od 16.11.2013. godine. U cilju zastupanja interesa svojih članica, HŠRS je urgencijom zatražio primanje svojih članova kod ministra Jakovine, kako bi ukazali na napravljene propuste i na neodrživost obavljanja gospodarskog ribolova bez ograničavanja ribolovnih alata (broja alata, dužine mreža i dr.) i na nekontrolirano uništavanje ribljeg fonda kao državnog bogatstva.

Evo nekih od izmjena i dopune Pravilnika o slatkovodnom ribarstvu koje su uzrokovale najviše prijepora:

Zloupotreba korištenja sredstava?

HŠRS traži da se MPS izjasni o tome je li bilo zloupotrebe korištenja sredstava ili nije. Čini se da je ovo razuman zahtjev. Ako je bilo zloupotrebe, javnost treba biti obaviještena i javne ovlasti se trebaju oduzeti po hitnom postupku. Ako malverzacije nisu dokazane, MPS nanosi štetu HŠRS-u svojim objavama.

HŠRS zamjera MPS-u da su izmjene Pravilnika donesene na brzinu i u tajnosti. Istina je da postoje još problemi netransparentnosti kod donošenja pravnih akata, te jako kratki rokovi na koje se zainteresirana javnost može javiti zbog javne rasprave. Je li nositelju javnih ovlasti (HŠRS) poslan nacrt novog Pravilnika u vrijeme javne rasprave? Vjerojatno nije.

Zahtjev u suprotnosti sa Zakonom o slatkovodnom ribarstvu

Novi Pravilnik zahtijeva da HŠRS plati troškove ispitnog povjerenstva te ostale administrativne troškove ispita iz prihoda od dozvola - na stranu to što ja mislim, ali činjenica je da je ovaj zahtjev u suprotnosti sa trenutno važećim Zakonom o slatkovodnom ribarstvu gdje čl. 21, st. 2 kaže: Troškove provođenja ribičkog ispita snosi kandidat. To znači, da MPS treba prvo mijenjati Zakon, a tek onda Pravilnik koji se naslanja na Zakon.

Ja kao građanin pojedinac sam zadovoljna što su naknade za ispit smanjene i što ne trebam platiti Priručnik. Prema Zakonu, Ministar određuje cijenu ispita i HŠRS tu može samo obavljati javnu ovlast ili će to raditi netko drugi. Kako često i na kojim lokacijama će biti organizirani ispiti, to će ovisiti o HŠRS-u i prihodima kojima raspolaže. Kako Zakon nalaže da troškove ispita snosi kandidat, a prema Pravilniku te troškove isplaćuje HŠRS za povjerenstvo (dnevnice, prostor, administrativne troškove), onda bi bilo logično da kandidat novac za ispit uplaćuje direktno HŠRS-u na račun. Radi transparentnosti, taj račun treba biti podložan MPS kontroli. I na kraju, HŠRS-u treba pružiti prijelazni period za prilagodbu već donesenog godišnjeg proračuna.

Treba li se HŠRS prilagoditi?

Po novome, Priručnik je besplatan za kandidate. HŠRS se ne slaže jer smatra da sadašnji ribiči (prihodi od dozvola) ne bi trebali financirati Priručnike za one koji možda nikad neće postati ribiči. Prema Zakonu, prihodi od dozvola se mogu koristiti za unaprjeđivanje športskog ribolova, a trošak izdavanja/tiska Priručnika se može smatrati unaprjeđivanjem športskog ribolova u RH, zar ne? Dodatno, zašto bi se trebalo trošiti novce na tisak kada se može omogućiti svakom zainteresiranom da si downloada Priručnik s Interneta? Definitivno sam protiv toga da se kandidata još više financijski opterećuje kada glavni prihod od njega državi i HŠRS-u tek treba uslijediti od prodaje dozvola.

Kandidati za ispit po novome se pismeno prijavljuju HŠRS-u i takav način rada može pomoći transparentnosti obavljanja javnih ovlasti, pa je red da se HŠRS prilagodi novim uvjetima rada. Ako će se ispiti moći prijaviti putem elektronske pošte na redovito čitanu jedinstvenu e-mail adresu HŠRS-a, ovaj postupak će kandidatima olakšati prijavu. Smatram da je ova izmjena u interesu građana.

I na kraju, nisu li npr. sasvim dovoljne kompromisne dvije godine za čuvanje odrezaka od prodanih dozvola u HŠRS-u? Čak i hrvatske inspekcije/nadzori/kontrole u dvije godine imaju dovoljno vremena da utvrde činjenično stanje.

Iz perspektive običnog građanina - prepustite posao drugima!

Troškovi ispita trebaju biti minimalni za kandidata i Priručnici besplatno dostupni. Država i udruge nek prihoduju od prodanih dozvola. Društvu je u interesu da se znanje širi. No zašto stati tu sa smanjenjem troškova?

Zašto uopće tiskati priručnike i za to trošiti dragocjena sredstva? Zašto za ribički ispit MPS imenuje povjerenstvo od 3 člana kada se kolegij iz Ribarstva (koji se priznaje kao ribički ispit) polaže pred jednom osobom?

Što se prihoda tiče, radije bih da se novci slijevaju u ruke udruge građana entuzijasta i zaljubljenika u ribolov nego u državnu blagajnu gdje birokratski lanci pojedu novce, ali kontrola za trošenje tih sredstava mora biti rigorozna, a svi troškovi transparentni i dostupni svakom građaninu RH u svakom trenutku (Internet). S druge strane, bila bih još sretnija da MPS objavljuje na Internetu gdje i kako se troši njihov kolač uprihodovan od prodaje ribičkih dozvola (monitoring ribljeg fonda). Ono što treba poručiti i jednima i drugima jest da državna institucija i savez udruga s javnim ovlastima djeluju u korist svih građana RH i kao takvi snose odgovornost za nefunkcioniranje usluga koje su preuzeli na sebe. Ako niste sposobni iznaći rješenje, prepustite posao drugima.