Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Lov na tune
  • 07.02.2022. 10:30
  • Primorsko-goranska, Bakar

Jata tuna u Jadranu su prošlost - od zaborava ih spašavaju tunere i straže

Danas se u Jadranskom moru može vidjeti samo poneka tuna samica. Tome su razlog veliki tunolovci koji jata ove moćne ribe love već na Otrantskim vratima.

Foto: Blanka Kufner
  • 2.282
  • 49
  • 0

Nekada su jata tuna hranila stanovništvo brojnih jadranskih naselja. Duž cijele obale postojale su straže – promatračnice, i tunere - mreže stajaćice za njihov lov.

Bakranin Franjo Vicić (70) voli se prisjetiti davnih dana. "Čim bi se mreža izvukla na obalu, na licu mjesta bi krenulo čišćenje, odnosno vađenje droba. Tune bi se vezale za rep i vješale preko štapa da se ocijede. Potom su išle u prodaju", opisuje događaje iz 60-ih godina prošloga stoljeća.

Tune su selice koje u Jadranu u skupinama ne možemo vidjeti jer ih već na Otrantskim vratima ulove veliki tunolovci. U našem moru završi tek poneka samica.

"Tira, tira!"

Bakar je oduvijek bio poznato ribolovno, trgovačko i pomorsko središte. Tunolov je bio jedna od važnijih grana privrede što dokazuje postojanje brojnih stajaćih mreža. Kroz niz stoljeća najunosnija jadranska skupina stajaćih tunolovki nalazila se u Bakarskom zaljevu.

Zadnja aktivna tunolovka, naziva Bakarac, postojala je do druge polovice 20. stoljeća. Posljednji veći ulov zabilježen je 1974. godine. Čitav prostor triju bakaračkih tunera (prve, srednje i Kavranić) zajedno sa stražom na strani (Gradcu) zaštićen je kao etnološka zona.

Nekada se, nakon ulaska jata tuna u zaljev, točno znao njihov put, kaže Vicić (Foto: Silvija Jacić)

Zanimljiv je podatak da su knezovi Zrinski i Frankopani od 16. stoljeća, vjerojatno i ranije, bili vlasnici brojnih stajaćih tunolovki sjevernog Hrvatskog primorja. Koliko je poznato, imali su dvije i u Bakarskom zaljevu.

Vicić priča kako se nekada, nakon ulaska jata u zaljev, točno znao njihov put. "Ušle bi kroz 'Vrata' i na 'Crnom' bi se jato dijelilo – jedan dio bi skretao desno prema Bakarcu, a drugi lijevo prema Bakru", opisuje. Sukladno kretanju jata bile su postavljene mreže stajaćice. One su se, nakon što bi ribe uplivale, zatvarale mrežom naziva pretek.

Kada bi ribar koji je sjedio na straži vidio da je riba ušla, bacao bi s visine kamenje da se ne bi vraćala. Istovremeno bi vikao "tira, tira" što je bio znak da mrežu treba zatvoriti pretekom.

Narastu i preko četiri metra

Tuna ima krupno i moćno tijelo. Dostiže brzinu od nevjerojatnih 70 km/h i jedna je od najbržih riba iz porodice koštunjača. Njena repna peraja odaje dojam polumjeseca. U repnom dijelu ima dodatne perajice koje joj služe za stabilnost. Prva leđna peraja, prsna i trbušna čak se mogu uvući u udubljenja u koži što joj dodatno daje na hidrodinamičnosti i olakšava duga putovanja.

Jedina je toplokrvna riba u svijetu. Rasprostranjena je u svim morima osim polarnih. Mrijesti se u toplim morima pri čemu mnogo mužjaka i ženki istovremeno ispušta ikru i mliječ. Hrani se drugom ribom i glavonošcima, a može narasti preko četiri metra.

Nutritivno je vrlo bogata namirnica, dobar je izvor proteina, minerala i vitamina. Poznata je i po izvoru esencijalnih omega-3 masnih kiselina. Proteini su lako probavljivi i odgovaraju ljudima svih dobi. Uz to, tuna ima manje masnoće od peradi, govedine ili svinjetine.

Meso je vrlo ukusno i priprema se na razne načine, najčešće se konzumira sirova. Najveći svjetski uvoznik i potrošač je Japan gdje je tuna poprimila gotovo kultni status.

Kad bi straže mogle pričati

Pitali smo Vicića kako je danas s drugom ribom u Bakarskom zaljevu. Ima je, kaže, puno manje nego prije. Primjećuje da ima istih vrsta koje ponekad iznenade svojom veličinom. No, malobrojne su.

"Prije se nije dogodilo da ideš na ribe, a ništa ne uloviš. Sada je drugačije", govori. Dodaje da se uz puno truda i strpljenja ipak može uloviti nešto za 'obed', ali ne i za prodaju.  

Jedinstveni način izlova tune na sjevernom Jadranu trajno je obilježio život lokalnog stanovništva. Ovdašnje tunere i straže svjedoci su takvog načina tunolova od doba Zrinskih i Frankopana pa sve do 1977. godine kada su posljednji puta bile u funkciji.  

S ciljem promocije baštine, unatrag nekoliko godina u Bakru se organizira Tuna Fish Fest. Radi se o turističkom proizvodu s naglaskom na prezentaciji nekadašnjeg tunolova u Bakarskom zaljevu te na gastronomski doživljaj. Dok ribar na svojoj barci demonstrira tehnike izlova, ugostitelji pred gostima pripremaju tunu stvarajući gastronomske delicije.

Fascinantnu priču najvjernije pak dočaravaju povijesne fotografije izložene u crkvi te vjerni prikaz tunolova u obliku makete koja je dio građe Muzeja Grada Bakra.

Bakarske straže svjedoci su načina tunolova od doba Zrinskih i Frankopana (Foto: Silvija Jacić, maketa u Muzeju Grada Bakra)

Pokojni Bakranin Nikola Luzer na lokalnom je narječju u stihove simpatično pretočio doživljaj starog ribara koji je na straži na trenutak usnuo. Pjesmu prenosimo u originalu:  

RIBAR VA TUNERE

Ribar je stari gledal va tuneru
Žepa je znel zdavljenu tabakeru
Napunil pipu – stavil ju v´ usta
Z rukami glavu potpuntal
I čekal...

Sunce je spod oblaka teplilo
Jadnoga starca skoro j´ smutilo
I se malo po malo se j´ nagnul
I zatanjal.
Vu snu je videl
Kako se j´ more od tun crnelo
Se j´ okolo njega vrvelo
More, kako da j´ oživelo
A to mu se je jadnomu samo prevelelo.

Sega je glasa zazijal: "Tira, tira!"
Tako j´ kad vrag čoveku ne da mira,
Sudbina je š njin našalit otela,
Pipa mu j´ z ust va more zletela.


Fotoprilog


Tagovi

Tuna Tunere Straže Bakar Bakarski zaljev Lov na tune Franjo Vicić Nikola Luzer


Autorica

Blanka Kufner

Više [+]

Završila je Upravno pravo i Menadžment u turizmu, a posebno ju zanimaju teme vezane uz ruralni i održivi turizam te sve što se tiče ekologije i očuvanja prirode. Misao vodilja: "Čovjek pripada prirodi, a ne priroda čovjeku - prirodu nismo naslijedili od predaka, nego posudili od unuka."