Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Stanje ribarstva
  • 11.01.2022. 15:00
  • Šibensko-kninska, Šibenik

Baranović: Oni koji su napravili najveću štetu danas su sukreatori ribarske politike

Gdje odlazi novac iz ribarskog fonda, tko drži monopol nad otkupom domaće ribe i koliko će brodova završiti u rezalištu, bile su teme razgovora s Petrom Baranovićem.

Foto: Boris Stanić
  • 2.983
  • 346
  • 1

Vrijednost ribarstva u 2020. u odnosu na godinu prije, kao i ukupan ulov i uzgoj morske ribe i drugih organizama, porasli su za 10,7 posto, kaže službena statistika, a nadležno tijelo razlog dobrim brojkama nalazi i u digitalizaciji.

O rezultatima ribarskog sektora, problemima naših ribara i mjerama koje bi im mogle pomoći, razgovarali smo s Petrom Baranovićem, dugogodišnjim borcem za ribarska prava.

"Tezu da je digitalizacija podigla vrijednost ribarstva, iz mjere dobrog ukusa i pristojnosti neću komentirati“, bila je prva rečenica koju je izgovorio.

Ne radi se, kaže on, o povećanju ulova količinski, nego o povećanom prometu odnosno prihodu u sektoru ribarstva. To ima svoje razloge u plasmanu zbog bolje turističke sezone, manjem razdoblju apstinencije od ribolova kočara i plivaričara, koji su 2020. godine imali puno više covid-lovostaja, a koje je pomoglo ribarima u trenutku blokiranog tržišta da opstanu.

Drugi razlog porasta vrijednosti vidi i u blagom porastu cijene ribe, a treći u porastu kvote za izlov plavorepe tune, odnosno vraćanje na davne vrijednosti iz 2005. godine zbog obnove stoka. Tuna u ukupnom prihodu hrvatskog ribarstva ima dominantnu ulogu, kaže ovaj bivši saborski zastupnik.

"To se kod nas na ukupni bruto proizvod ribarstva snažno reflektira jer tunu lovimo radi farminga, ne dajemo je za sitne novce, nego je dohranjujemo u kavezima i prodajemo u najpovoljnijim tržišnim trenucima na Tokijskoj burzi kao visoko traženu robu“, kaže Petar Baranović.

Smatra da ne možemo rezultate izvlačiti iz 2020. godine jer korona, lovostaj i blokada tržišta su privezali veći dio flote za rivu, pa nije realno ostvaren ulov ni plasman koji je inače uobičajen za domaći ribarski sektor.

Eventualni porast ulova svih kategorija ribe iz izlova može biti uvjetovan povećanjem broja elektronskih očevidnika i proširenjem digitalne kontrole koju je Uprava ribarstva uspjela nametnuti zadnjih 10-tak godina, kaže ovaj ribar.

Talijani imaju monopol nad otkupom ribe u Dalmaciji

Digitalizacija je dobrodošla mjera, smatra, ali bi volio da se ona osjeti kod svih aktera u sektoru, ne samo kod nadzora i kontrole. Nama bi bilo sjajno da možemo navigacijske uređaje financirati uz potpore od 60 do 80 posto, ne misleći pritom na uređaje za traženje ribe, kaže.

U Italiji brodogradilišta rade nove brodove punom parom, škverovi su ispunjeni narudžbama, imaju tržište rabljenih brodova, a flota se obnavlja, modernizira, tvrdi Baranović. Talijani puno kvalitetnije plasiraju svoju ribu na tržište i za potpuno istu vrstu i kvalitetu ribe dobivaju dvostruko veći iznos nego ribari u Hrvatskoj, smatra.

"Žalosno je da s kvalitetom ribe koju ulovimo, za kilogram oslića prve klase u sustavu veleprodaje tržimo zadnjih tri godine prosječno 4 Eura/kg. U Italiji je taj isti oslić iznad 20 Eura/kg, kozice 25 Eura/kg, a mi ne možemo dobiti više od 3 Eura/kg", navodi.

To je zato što nije zaživio direktan plasman u EU. Hladnjače koje su iz Hrvatske pokušale dolaziti ribu direktno u Italiju, znale su ostati bez kotača, tvrdi on. Kaže i da je tvrtka Friulpesca iz Marana, svoje bogatstvo, moć i dominaciju u veletrgovini ribom, stekla na "kolonijalnom odnosu prema hrvatskim ribarima", te da su zaradili enormno od naše ribe zadnjih 30 godina, a da im je hrvatska politika dopustila da imaju monopol nad otkupom ribe u Dalmaciji.

O ribarstvenoj politici odlučuju oni koji ne znaju zakrpati mrežu, kaže Petar Baranović

"Neku ribu koju ne smijemo izlovljavati i za koju dobivamo kazne od inspekcije, u Italiji zovu drugim imenom i slobodno je prodaju. Uredbe su sjajno napisane, a neke zemlje u njihovoj provedbi ne žele biti veći katolici od Pape, za razliku od nas koji se to silno trudimo“, kaže Baranović.

Jadran ne može izdržati ovoliku flotu

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, od ukupnog ulova plave ribe najveći udio odnosi se na ulov srdele, točnije 77,1 posto.

Sudeći prema ponudi na ribarnicama, srdela nikad nije bila manja, po 70 komada zna biti u jednom kilogramu što je i triput više nego nekoć, kada je pecatura bila oko 25 komada. Prema EU pravilima dozvoljena veličina srdele je 11 cm, pa smo ga pitali krše li naši ribari to pravilo.

To je indikator poremećaja u moru, kaže on. Smanjenje srednje veličine jedinki u stoku i smanjenje duljine prve spolne zrelosti je znak je da se sa stokom nešto događa.

"Nije tajna da mi u sektoru plave ribe imamo veću flotu i kapacitete od onih koje biologija Jadrana može dugoročno izdržati“ kaže ovaj koćar te da su takve okolnosti nastale prije 10-tak godina kroz modernizaciju flote. Dobru ideju da se određeni broj starijih brodova povuče iz upotrebe, a da na njihovo mjesto dođu moderni brodovi, pojedini igrači su uspjeli deformirati, tvrdi on.

Međutim, tako je samo povećan broj brodova u floti, a uz državne potpore dozvolio se značajni uvoz brodova iz Amerike, pa smo danas, prema njegovim riječima, došli u situaciju da imamo flotu za izlov sitne plave ribe koja ne korespondira s biologijom Jadrana.

"Srdela ne pada na peškariju s neba i onaj tko je u toj veličini izlovljava, definitivno krši propise, ali morate shvatiti i ljude koji su lošom ribarstvenom politikom dovedeni u tu situaciju“, kaže naš sugovornik.

U apsurdnoj smo situaciji, ribu koja u Napulju košta 22 eura, mi plasiramo u izvoz dajući je otkupnim stanicama za 3 eura.

Na susretima ribara u Komiži 1999. godine, Baranović je tražio proglašenje Gospodarskog pojasa RH i ograničenje licenci za profesionalni ribolov, što je prihvaćeno tek devet 9 godina kasnije.

"U tih 9 godina smo flotu udvostručili, a u pojedinim segmentima i utrostručili. Netko je doveo ljude  u zabludu da investiraju, da dignu kredite, založe vlastitu imovinu i kupe brod“, smatra ovaj ribar.

Sada nadležno tijelo za ribarstvo na Mediteranu (GFCM) snažno pritišće Europsku komisiju da smanji ribolovni napor i ukupni ulov sitne plave ribe u Jadranu, ali i koćarenje također pa se sad to obija o glavu vlasnicima ribarskih plovila koji su dužni bankama za te brodove, navodi on. Već sad je uvedena kvota toliko rigidna da u postojećim tržišnim okolnostima ljudi dolaze u vrlo uski prostor opstanka, upozorava.

Ribar je zadnja rupa na sviralu u raspodjeli EU novca

Nedavno je Ministarstvo poljoprivrede priopćilo da je kroz Operativni program za pomorstvo i ribarstvo dodijeljeno 2,4 milijarde kuna, a dodatno za Covid-19 mjere pomoći u hrvatsko ribarstvo isplaćeno je 250 milijuna kuna.

Naš sugovornik kaže da je taj novac katastrofalno raspoređen i da bi na pijedestalu ribarstvene politike trebao biti prvenstveno ribar, a onda ostali, ali da je kod nas ribar zadnja rupa na sviralu.

"Ukupni rezultati provedbe tog programa mogu se svesti na to da na sastancima ribarskog sektora u Ministarstvu poljoprivrede za stolom nema nikoga tko zna zakrpati ribarsku mrežu, a veliki dio njih nikada nije svjedočio kako mreža ulazi u more“, karikira.

Veliki igrači imaju sjajne okolnosti u kojima im poslovanje iz godine u godinu raste. Stvarni ribari, koji odlaze na more i imaju mokre hlaće, sve teže se nose, dobivaju minimalne potpore i obeštećenja za lovostaj i to ih drži na životu, kao aparati bolesnika, tvrdi on.

"Mi smo zemlja koja ima ribarske brodove u prosjeku duplo starije od kapetana koji ih vozi, ali jedina EU zemlja čija Uprava za ribarstvo i inspekcija ima zrakoplovne snage i to dronova vojne namjene izraelske proizvodnje“, ogorčeno će Baranović.

Da može, svaki drugi vlasnik dao bi brod u rezalište jer im se rad ne isplati, kaže Baranović.

Kroz Operativni program u zadnjih šest godina smo za zamjenu brodskih motora, prosječno starih kao i traktori oko 40-tak godina, potrošili sredstava da s njima ne bi mogli kupiti niti nove glave za moj brodski motor, navodi ovaj ribar.

U hladnjačama je strana riba za domaću turističku sezonu

Bilo bi normalno, dodaje, da nas za neke investicije država podupre kao kao proizvođače hrane, kroz operativni program, a ne da ih ribari sami moraju financirati. Primjerice, imamo mjeru koja ima za cilj podizanje sigurnosti posade na brodovima, a kroz nju ne možemo financirati obnovu trupa broda.

"Daju nam se novci za pneumatsku splav kada brod počne tonuti, a ne daju novci za trup koji je osnova sigurnosti posade na moru, da obnovimo što je vrlo skupo", kaže Baranović.

S druge strane, firme koje se bave uvozom smo nagradili poticajima i to onim koji su trebali ojačati poziciju hrvatskih ribara, a ne ojačati poziciju trgovaca, nastavlja on. Svi otkupljivači ribe, koji su ujedno i uvoznici ribe, koji preuzimaju ulov po mizernim cijenama dolaze sa kamionima-hladnjačama na kojima je naljepnica "Sufinancirano sredstvima EU". Takvi rashladni uređaji i komore za duboko smrzavanje kupljeni su u najvećem dijelu novcem iz EU fondova.

"Ne smrzava se jadranska riba da bi se izvozila, nego se u komorama nalazi uvezena smrznuta riba kako bi se mogla plasirati tijekom sezone na domaćem tržištu. Opremljena su skladišta iz EU fondova, za razliku od kabina ribarskih brodova, pa ljudi nemaju gdje leći i to je sramota onih koji su kreirali ribarstvenu politiku, zadnjih godina u Hrvatskoj“, proziva Petar Baranović.

U rezanje će ići onoliko brodova za koliko država odriješi kesu

Nova šestogodišnja omotnica za Operativni program za pomorstvo i ribarstvo dobro će doći u smislu mjere scrapinga – potpore za rezanje plovila, smatra on. Moramo uskladiti ribolovne kapacitete s onim što Jadran može objektivno dati, a s druge strane ne napraviti socijalnu dramu i da ljudima isplatimo ono što su uložili u brodove, da ne dožive financijski i osobni bankrot, kaže sugovornik.

Scraping je legitimna mjera, ali vrlo indikativna, tvrdi. Do sad smo izrezali nekoliko desetaka brodova, od ukupne flote (koćara i plivaričara) od oko 450 do 500 aktivnih plovila, navodi dalje i tvrdi da će u rezanje ići onoliko brodova za koliko država odriješi kesu.

Za rezanje broda prosječne veličine, poput njegovog Sokola, može se dobiti od 90 tisuća eura.

"Bit će velika gužva na novom natječaju za scraping, a po mojim spoznajama, kada bi udovoljavali svim kriterijima, svaki drugi vlasnik ribarskog broda bi svoj brod dao izrezati“, tvrdi.

Hrvatska politika treba shvatiti da bez OPG-ova u kojem čovjek s obitelji može raditi i biti zadovoljan rezultatom, te bez ribara obrtnika koji žive more u svojim žilama – mi ne možemo ići naprijed

On osobno ne bi dao svoj brod u rezalište, jer kaže da još uvijek ima snage da se zauzme za vlastite emocije. Uz silni rad i trud i činjenicu da ne ovisi samo o prihodima svog broda, na pozitivnoj je nuli i ne može to nazvati zaradom ni profitom, kaže ovaj ribar.

"Ako ljudi koji svoje brodove vole kao članove familije, koji su na njima život ostavili, donose odluku da idu pilati brodove umjesto da rade i zarađuju, jasno je da im se rad ne isplati. Nitko nije lud ispilati brod ako će moći u idućih nekoliko godina zaraditi 90 tisuća eura. Donositelji politika bi trebali izaći iz ljušture vlastite samodopadnosti i zapitati se koji su rezultati njihova rada", rezolutan je.

U mandatu resorne ministrice su se napravile neke stvari da se ljudima malo pomogne, ali rezultati sektora bi mogli biti puno veći i ne bi ovisili samo o tome koliko ćemo tune u kavezima uzgojiti i plasirati u Japan, kaže ovaj koćar.

Novi operativni program ribari nisu vidjeli

Osim uskog kruga ljudi u Ministarstvu poljoprivrede, nitko nije vidio novi operativni program za ribarstvo. Kao član saborskog odbora za poljoprivredu i ribarstvo, Baranović je lani zatražio održavanje tematske sjednice na tu temu, što je Odbor prihvatio, nakon čega je predsjednica Marijana Petir pozvala nadležne, ali se Ministarstvo nije odazvalo.

"Trebali bismo dobiti nacrte dokumenata prije nego što ih odnesu u Brisel, jer ovako nas se dovodi pred politiku svršenog čina, umjesto da se stvari prokomentiraju na mjerodavnim tijelima“, napominje.

Smatra da u novom programnskom razdoblju sredstva za ribarstvo trebaju biti usmjerena na jačanje tržišne pozicije i sufinanciranje tehničke ispravnosti, te unapređenje stvarne sigurnosti ribarskih plovila kroz modernizaciju i rekonstrukciju.

Kaže da ribari ne traže da se daju potpore za podizanje ribolovnog kapaciteta broda, ali ne prihvaća da se oslabljenom sektoru ribarstva uvjetuje predfinanciranje, primjerice nabave novog motora, jer "da ribari imaju toliki prihod potpora im ne bi ni trebala".

Brodski motori domaće ribarske flote stari su u prosjeku 40 godina.

Treba osigurati maksimalno liberalnu politiku sufinanciranja kada je u pitanju plovnost, maritimna sposobnost i ispravnost plovila u postojećem kapacitetu, navodi on.

"Radimo k'o beštije, a flota je sve starija i lošija. Ne trebamo veće brodove ni jače motore, ali nam treba pomoć dok se bolje ne organiziramo i ne počnemo kvalitetom plasmana i boljom cijenom osiguravati financijski opstanak“, kaže Baranović.

Veliki gazde jedva čekaju lovostaj

Sad smo, dodaje, u apsurdnoj situaciji, izlovljavamo enormne količine, da bi uspjeli zadovoljiti matematiku, a ribu koja u Napulju košta 22 eura, mi plasiramo u izvoz dajući je otkupnim stanicama za 3 eura.

Nenormalno je, kaže, da je od iznosa od 300 milijuna eura ribarske omotnice potrošene u 6 godina, postotak koji je stvarno završio u rukama ribara sramotno mali.

Nemojmo se referirati za obeštećenje za lovostaj, dodaje, ali i tu onaj koji ima nešto manje ribarsko plovilo dobiva višestruko niži iznos, a veliki gazde koji imaju brodove koji po logici uopće ni nisu trebali ući u Jadran, jedva čekaju lovostaj i zadovoljno trljaju ruke jer je najava da će biti dva lovostaja za koče.

Vladajući ne žele čuti istinu, a oni koji su napravili najveće štete, danas su sukreatori ribarske politike, kaže ovaj ribar.

"Hrvatska politika treba shvatiti da bez OPG-ova u kojem čovjek s obitelji može raditi i biti zadovoljan rezultatom, te bez ribara obrtnika koji žive more u svojim žilama – mi ne možemo ići naprijed“, zaključio je Petar Baranović.  


Fotoprilog


Tagovi

Petar Baranović Uprava ribarstva Operativni program za pomorstvo i ribarstvo Ministarstvo poljoprivrede Ulov ribe Scraping


Autorica

Leticija Hrenković

Više [+]

Magistra politologije s dugogodišnjim iskustvom rada u institucijama državne i javne uprave vezanim za poljoprivredu, ribarstvo i ruralni razvoj.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Predsjednik Zoran Milanović i ministrica poljoprivrede Marija Vučković na ovogodišnjem su Noćnjaku obišli izlagače i kušali njihove proizvode. Pogledajte više u našoj galeriji: https://www.agroklub.com/agrogalerija/nocnjak-2024-sadnja-masli... Više [+]