Žuta patuljavost ječma, virus koji napada i pšenicu, zob, raž, kukuruz

Žuta patuljavost ječma je najrasprostranjenija virusna bolest biljaka što se tiče porodice Poaceae. Otkrivena je prije 70 godina u SAD, ali je već bila proširena i u Europi, Aziji te Australiji. U nekim državama Europe zabilježeno je smanjenje prinosa ječma i do 100%, kao što je Mađarska. Virus pogoršava kvalitetu zrna, što je jako loše za proizvodnju piva u toj industriji.

Koji su to simptomi?

Na ječmu, pšenici i zobi virus izaziva dva glavna simptoma bolesti u vidu kloroze lišća i patuljavosti biljaka. U proljeće se javlja kloroza lišća, kada lišće postaje zlatnožuto. Takva kloroza se može pojaviti na 80% difuzno raspoređenih biljaka. Javlja se na obodu listova, širi se prema osnovi i zahvaća čitavu biljku. Napadnuto mlado lišće ječma je uspravno, punije i čvršće. U provodnim tkivima biljaka se javlja i nekroza stanica, koja se širi u okolna tkiva. Oboljele biljke zaostaju u porastu, kržljavog su izgleda, klasanje izostaje također. Kod mnogih biljaka koje su zaražene slabije je busanje, ali se busenja kod nekih sorti ječma može povećavati. Zbog slabijeg ožiljavanja zaraženih biljaka dolazi do poremećaja u apsorpciji vode i hranjivih tvari. Prema ovom virusu je najosjetljivija pšenica, posebice ako je zaražena u stadiju klijanja. Vanjsko lišće postaje tamno, a na novijem lišću javlja se kloroza i biljke su kržljave. Na lišću nekih sorti nastaje crvenilo. Lišće je krhko i lomljivo.

Kod zobi ovaj virus izaziva crvenu boju na njenom lišću. U početku se javljaju nejasno oivičene žutozelene pjege na vrhu listova. Pjege zatim postaju crvenkaste ili crvenotamne i zahvaćaju cijele listove. Ponekad na zaraženoj zobi može nastati djelomično ili potpuno sušenje cvasti.

Kod proizvodnje raži nisu zabilježene veće štete napadom ovog virusa na njene usjeve.

Ovaj virus napada i kukuruz. Uzrokuje na mladom lišću pojavu žutih pjega i pruga, a kod nekih sorti i crvenilo donjeg lišća. Napadnute biljke zaostaju u porastu i smanjen im je prinos.

Termalna točka inaktivacije ovog virusa je 65-70 stupnjeva Celzijusa, a krajnja točka razrijeđena je oko 0,001. U biljci se nalazi u maloj koncentraciji te ima dobru imunogenu aktivnost. Ovaj virus ima oko stotinu različitih domaćina, koji su uglavnom iz porodice trava (Poaceae). Osnovni prirodni domaćini su: pšenica, ječam, zob, raž, tritikale kao i  kukuruz. Virus se može detektirati poznatim ELISA testom, a do sada je otkriveno pet sojeva ovog virusa.

Osobine virusa i njegov razvoj

On se održava na različitim domaćinima, od kojih su najznačajnije trave te neke korovske i samonikle biljke. Tijekom jeseni vektori prenose virus iz spontane flore na ozime usjeve strnih žitarica (ječam i pšenica). Intenzitet zaraze ozimih usjeva ovisi od aktivnosti insekata vektora. U prirodi je poznato više od dvadeset vrsta lisnih ušiju koje prenose ovaj virus. Uši unose u svoj organizam virus za jedan do dva dana, a za toliko dana mogu obaviti zarazu usjeva. Virus se u prenosiocima zadržava 2-3 tjedna. Najintenzivnije prenošenje virusa na zdrave biljke je pri temperaturi 10-18 stupnjeva Celzijusa. Krajem jeseni, zbog naglog pada temperature, uši masovno ugibaju, zaustavlja se epidemija bolesti. Simptomi bolesti na zaraženim biljkama javljaju se pri temperaturi i od oko 20 stupnjeva Celzijusa za dva tjedna, dok se pri temperaturi od 30 stupnjeva Celzijusa ne javljaju. Virus se prenosi mehanički.

Mjere zaštite od virusa žute patuljavosti ječma

U intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji je dokazano da se manji izvor zaraze postiže kasnijom zimskom ili ranijom proljetnom sjetvom, čime se postižu nepovoljni vremenski uvjeti za razvoj i aktivnosti ušiju. Uništavanje vektora može se uspješno postići i insekticidima. Zbog moguće migracije ušiju na druge parcele ili lokacije, potrebno je koristiti insekticide visoke inicijalne toksičnosti. Najefikasnija mjera u suzbijanju ovog virusa je uzgoj otpornih ili tolerantnih sorti.