U poljoprivrednoj proizvodnji značajna su makrohraniva: azot, fosfor i kalijum jer zavisno od njihovih zaliha u zemljištu unosimo ih prihranom kako bi biljke imale ujednačen rast i razvoj kao i optimalne prinose.
Biljkama za rast i razvoj neophodna su makro i mikrohraniva koje usvajaju iz prirode, a mogu biti anorganskog ili organskog porekla, u zavisnosti od toga da li potiču iz minerala zemljine kore ili su produkti razgradnje žive materije (humusa). Biljke hraniva takođe mogu nadoknaditi iz đubriva proizvedenog na gazdinstvu (stajsko đubrivo, osoka i drugo) i industrijski proizvedenih mineralnih đubriva.
U poljoprivrednoj proizvodnji značajna su makrohraniva: azot, fosfor i kalijum jer zavisno od njihovih zaliha u zemljištu unosimo ih prihranom kako bi biljke imale ujednačen rast i razvoj kao i optimalne prinose.
Azot (N) utiče na prinos biljaka pa se u ishrani biljaka najviše pažnje posvećuje ovom elementu. Osnovni izvori azota u pristupačnom obliku za biljke u zemljištu su: organska materija tla (humus), azot iz vazduha putem čvorića na korenu leguminoza kao i organska i mineralna prihrana.
Potrebe biljaka za azotom u poljoprivredi mogu se nadoknaditi upotrebom mineralnih đubriva. U azotnim mineralnim đubrivima azot je u amidnom (UREA), amonijumsko-nitratnom (AN i KAN) ili sva tri oblika amidni, amonijumski i nitratni (UAN) kao azotno sumporna đubriva, kao što su PETROKEMIJas i ASN kompanije Petrokemija.
Azot ulazi u sastav mnogih procesa neophodnih za život biljaka, kao što su: proteini, nukleinske kiseline, hlorofil i drugi procesi. Usled velike pokretljivosti i sposobnosti premeštanja u zemljištu i biljci, trebalo bi ga u tlo unositi više puta tokom vegetacije. U jesen se unose ograničene količine zavisno od tipa zemljišta i količine biljnih ostataka. Obično je to 50-60 kg N/ha i on služi za bržu mineralizaciju biljnih ostataka u zemljištu. Deo azota se unosi u tlo u vreme setve kako bi biljke u početnim fazama rasta i razvoja bile dobro ishranjene. U prihrani biljaka tokom vegetacije daje se preostali deo azota u čvrstom ili tečnom obliku. Primenom azota u više navrata kroz vegetaciju biljaka, bitno se smanjuju gubici ispiranjem, jer ga biljke veći deo usvoje.
Azot utiče na otpornost biljaka na bolesti kao i osetljivost na visoke i niske temperature. Usled nedostatka azota list biljaka je kraći, uži i bledozelen zbog smanjenog sadržaja hlorofila te same biljke brže stare i manjeg su prinosa. Biljke obilno ishranjene azotom imaju intenzivan porast vegetativnih organa, slabijeg su prinosa te dolazi do ispiranja nitrata i zagađenja podzemnih voda na lakim i propusnim zemljištima.
Fosfor (P2O5) učestvuje u prometu i skladištenju energije, u deobi stanica i prenošenju naslednih osobina te ulazi u sastav mnogih organskih procesa. Fosfor se u zemljištu i u mineralnim đubrivima nalazi u vodotopivom i citratnotopivom obliku biljkama lako pristupačni. U startnoj prihrani biljaka daje se prednost vodotopivom obliku fosfora u mineralnim đubrivima. Usvajanje fosfora od strane biljke veće je u najranijim fazama rasta i razvoja i u vreme stvaranja generativnih organa. Pristupačnost fosfora zavisi od pH reakcije, vlage i temperature zemljišta. U kiselim, hladnim, teškim i zbijenim zemljištima dolazi do vezanja fosfora u netopive oblike koji nisu pristupačni biljkama. Na teškim, kiselim zemljištima obavlja se kalcizacija kako bi nastali vodotopivi procesi fosfora i biljkama bili pristupačni.
Nedostatak fosfora izražen je smanjenim rastom biljaka, slabije je razvijen korenov sistem, cvetanje i zrenje biljaka kasni. Simptomi nedostatka zapažaju se prvo kao tamnozelena boja listova uz crvenkastu nijansu. Veće količine fosfora ubrzavaju metabolizam, što uzrokuje kraću vegetaciju, prevremeno cvetnje i starenje biljaka, a samim tim skraćuje se period stvaranja plodova ili nalivanja zrna.
Kalijum (K2O) u biljci ima značajnu ulogu u aktivaciji enzima i regulaciji propusnosti staničnih membrana. Neke biljke u svojoj ishrani zahtevaju više kalijuma od ostalih, kao što su spanać, šećerna repa, krompir, lucerka, duvan, suncokret, heljda. Biljke dobro snabdevene kalijumom otporne su na posledice suše i bolesti.
Usled nedostatka kalijuma usporen je rast biljaka, a prvi simptomi nedostatka zapažaju se na mlađim listovima koji su manji, normalne ili tamnije boje. Na starijim listovima naknadno su vidljive ivične nekroze, list se često savija prema dole i cela biljka poprima izgled uvenulosti. Do nedostatka kalijuma dolazi na lakim, peskovitim i teškim glinastim zemljištima sa izraženom mogućnošću fiksacije kalijuma kao i u zemljištima sa viškom kalcijuma i magnezijuma. Višak kalijuma retko se javlja na poljoprivrednim površinama, a moguće je na zaslanjenom zemljištu.
Biljke dobro snabdevene kalijumom otporne su na posledice suše i bolesti.
Sumpor (S) sadrže mnogi procesi neophodni za život biljaka. Veći deo potreba za sumporom biljke podmiruju iz atmosfere i primenom mineralnih đubriva koja sadrže sumpor. Više sumpora u ishrani zahteva povrće (kupus, luk, paradajz, paprika, krastavci, krompir) kao i duvan, uljana repica i vinova loza. Simptomi nedostataka sumpora vidljivi su na najmlađim listovima. Usled nedostatka usporen je rast biljaka i dolazi do promene boje listova u žuto-zelenu boju, posebno na mladim listovima.
Kalcijum (Ca) u životnim procesima biljaka učestvuje u sastavu mnogih organskih materija. Velika je uloga kalcijuma u održavanju pH reakcije zemljišta i time direktno utiče i na raspoloživost drugih hraniva u zemljištu. Ima značajnu ulogu u delovanju fitohormona, te na taj način bitno utiče na rast biljaka i pravilnu deobu stanica. Zemljišta siromašna kalcijumom često imaju nisku pH vrednost koja negativno utiče na rast i razvoj biljaka. Kod nedostatka kalcijuma biljke poprimaju grmolik izgled i zaostaju u rastu, dok se na listovima uočavaju hloroze i nekroze. Specifični simptomi nedostatka na plodovima javljaju se pri kraju faze sazrevanja, odnosno dolazi do pojave "gorkih pega" na plodovima jabuke i "truleži ploda" na plodovima paprike i paradajza. Primenom Fertine Ca mogu se uspešno suzbiti ove pojave, ako se preko lista primenjuje rastvor u koncentraciji od 1-2 odsto u više obroka od faze formiranja plodova.
Magnezijum (Mg) je sastavni element hlorofila i važan je za većinu fizioloških procesa biljaka. Simptomi nedostatka magnezijuma vezani su za razgradnju hlorofila i prvo se pojavljuju u obliku hloroza na starijim, a kasnije i na mladim listovima. Klasični simptomi nedostatka magnezijuma kod dikotiledona je bledunjavost prostora između žila listova koje se naziva i "mramorisanje", a kod monokotiledona je "linijska" bledunjavost. Manjak magnezijuma je često na laganim i peskovitim zemljištima.
Za više informacija obratite se kompaniji Petrokemija na jedan od niže navedenih kontakata.
Foto: yassineexo/pixabay.com
Tagovi
Partner
Ilije Ognjanovića 28,
21 000 Novi Sad,
Srbija
tel: +381 (0) 21 424 472,
e-mail: prodaja@petrokemija.rs
web: http://www.petrokemija.rs/