Važnost gnojidbe mineralnim gnojivima

Za osiguranje visokih i stabilnih prinosa uzgajanih kultura neophodna je gnojidba. Načela dobre poljoprivredne prakse, zahtjevi Nitratne direktive također su važni u zadovoljenju pravilne ishrane poljoprivrednih kultura, a temelj pravilne preporuke gnojidbe su fizičke i kemijske osobine tla o kojima ovisi usvajanje pojedinih biljnih hranjiva. Uz to, važni su ekološki uvjeti područja čija količina oborina uvjetuje moguća ispiranja u područjima s više oborina na pjeskovitijem tlu, dok u sušnim područjima može doći do prestanka usvajanja hranjiva iz tla uslijed nedostatka vode.

Samo nepravilna primjena mineralnih gnojiva može eventualno uzrokovati štetne utjecaje na okoliš. Zadatak čovjeka je sačuvati tlo od zagađenja i proizvesti zdravstveno ispravnu hranu. Pri tome se treba pridržavati četiri gnojidbena pravila i izabrati pravi izvor hranjiva, pravu količinu hranjiva, pravo vrijeme upotrebe i pravi način primjene. Stoga je potrebno analizom utvrditi sadržaj biljnih hranjiva u tlu. Na temelju analize i prema zahtjevima kulture za određeni prinos, odredi se vrsta i količina gnojiva. Pri tome treba znati da u najboljim uvjetima u tlu biljke mogu usvojiti do 80% dušika, do 40% fosfora, do 60% kalija i 40% magnezija.

Nepovoljna pH vrijednost također može izazvati blokiranje hranjiva u tlu pa ih biljke ne mogu usvojiti. Posebni uvjeti u tlu, nedostatak hranjiva, nedovoljno unošenje hranjiva, mogu biti razlozi nedostatka koji se na biljkama pokazuju posebnim znakovima. Utvrđeni nedostatci saniraju se pravilnom gnojidbom s potrebnim količinama i vrstama mineralnih gnojiva. Najvažnije faze gnojidbe mineralnim gnojivima su osnovna gnojidba, predsjetvena ili startna gnojidba i prihranjivanje u vegetaciji.

Osnovna gnojidba se ovisno o tipu tla i vremenskim prilikama obavlja u jesen ili proljeće, a biljna hranjiva se unose na dubinu oranja na kojoj se razvija glavna masa korijena. Biljke dobro razvijenog korijena bolje se ukorjenjuju i bolje podnose sušu. Pri unošenju gnojiva u tlo oranjem unose se dvije trećine ili ukupna količina fosfora i kalija i manja količina dušika. Fosfor i kalij su hranjiva koja se slabo pokreću u tlu (≈2 cm godišnje) pa nema opasnosti od ispiranja tijekom zime. Ako se ova hranjiva unesu u tlo suviše plitko iz istog razloga neće se premjestiti u dublje slojeve. Samo na izrazito laganim i pjeskovitim tlima može doći do ispiranja oborinama pa osnovnu gnojidbu treba obavljati u proljeće.

Za višegodišnje kulture osnovna je u stvari melijoracijska gnojidba koja se obavlja pred podizanje nasada (voćnjak ili vinograd). Njome se unose u tlo rigolanjem do 70 cm veće količine hranjiva, a obavlja se samo jednom za cijelo vrijeme trajanja nasada. Osnovna gnojidba obavlja se formulacijama s nižim sadržajem ili bez dušika i naglašenim sadržajem fosfora i kalija, PK 20 - 30, NPK 5 - 15 - 30, NPK 7 - 20 - 30 ili NPK 8 - 26 - 26. U gnojidbi pred sjetvu ili sadnju u sjetveni sloj unose podjednake količine hranjiva neophodnih za početni rast i razvoj biljke. Gnojivo se obično unosi tanjuranjem i to NPK 15 - 15 - 15. Ako se osnovnoj gnojidbi unesu ukupne količine fosfora i kalija, predsjetveno se primjenjuje samo dušično gnojivo Urea ili UAN.

U područjima s manje oborina dodane količine dušika u ovoj gnojidbi mogu biti dovoljne i nije potrebno prihranjivanje tijekom vegetacije. Smanjenje troškova primjene moguće je zajedničkom primjenom UAN-a i herbicida. Kod nekih kultura (npr. kukuruz), može se obavljati gnojidba deponatorom za gnojivo u sjetvi. Nikad se ne miješa gnojivo sa sjemenom u samoj sijačici jer može doći do oštećenja sjemena i klice. U sjetvi se također unose gnojiva podjednakog odnosa hranjiva kao što je NPK 15 - 15 - 15. Prihranjivanje u vegetaciji treba obaviti na laganijim tlima i u područjima s većom količinom oborina. Uglavnom se obavlja pojedinačnim dušičnim gnojivima, ali se može obaviti i kompleksnim NPK gnojivima s povišenim sadržajem dušika.

U područjima s manje oborina dodane količine dušika u ovoj gnojidbi mogu biti dovoljne i nije potrebno prihranjivanje tijekom vegetacije. Smanjenje troškova primjene moguće je zajedničkom primjenom UAN-a i herbicida. Kod nekih kultura (npr. kukuruz), može se obavljati gnojidba deponatorom za gnojivo u sjetvi. Nikad se ne miješa gnojivo sa sjemenom u samoj sijačici jer može doći do oštećenja sjemena i klice. U sjetvi se također unose gnojiva podjednakog odnosa hranjiva kao što je NPK 15 - 15 - 15. Prihranjivanje u vegetaciji treba obaviti na laganijim tlima i u područjima s većom količinom oborina. Uglavnom se obavlja pojedinačnim dušičnim gnojivima, ali se može obaviti i kompleksnim NPK gnojivima s povišenim sadržajem dušika.

Foto: www.bogballe.com