Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Značaj plodoreda
  • 19.07.2021. 15:00

Usevi zasejani posle soje ostvaruju povećanje prinosa i do 30 odsto

Pravilnim uključivanjem soje u plodosmenu sa strnim žitima, kukuruzom i ostalim usevima moguće je postići dugoročnu održivost, samodovoljnost i profitabilnost.

Foto: Depositphotos/Allexxandar
  • 859
  • 375
  • 1

Soja kao gajena biljna vrsta veoma je značajna u ljudskoj ishrani zbog povoljnog hemijskog sastava zrna koje u sebi ima oko 40 odsto proteina i 20 procenata ulja, odnosno zbog svoje visoke nutritivne vrednosti. Dosta je zastupljena i u ishrani životinja kao visokoproteinska koncentrovana stočna hrana.

Njeni proteini bogati su esencijalnim aminokiselinama, a zrno sadrži veće količine vitamina B - kompleksa, beta karotena, različitih minerala kalcijuma, gvožđa i kalijuma. Proizvodnja ove uljarice nije preterano zahtevna i njenu tehologiju veoma lako mogu da savladaju i uzgajivači bez iskustva i da je uklope u postojeći plodored.

Zbog povoljnog bilansa azota u žetvenim ostacima, prema rečima stručnjaka za ratarstvo, Nade Lazović Đoković, ima poseban značaj pri gajenju u plodoredu, a za zaštitu njenog zrna ne koriste se fungicidi, što značajno utiče i na isplativost uzgoja i na zaštitu životne sredine. Ni finansijski aspekt proizvodnje soje nije zanemarljiv pošto joj je granica rentabilnosti oko jedne tone po hektaru, a značajna ekonomska dobit može se ostvariti primenom odgovarajuće agrotehnike i pažljivom kontrolom troškova. Pravilnim uključivanjem soje u plodosmenu sa strnim žitima, kukuruzom i ostalim usevima moguće je postići dugoročnu održivost, samodovoljnost i profitabilnost.

Značajno uvećava prinos narednog useva

Reč o je leguminozi koja ima pozitivan uticaj na plodnost zemljišta, vezuje azot iz vazduha i za njeno gajenje potrebne su male količine azotnih đubriva. Sporo se razvija u početku rasta biljke. Proizvodnja u monokulturi nije opravdana ni sa ekonomskog niti sa ekološkog aspekta, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da se soja lako uklapa u većinu postojećih plodoreda. Veoma je pogodna i za organski uzgoj i čini sastavni deo svake biološke proizvodnje, od perioda konverzije (prelaznog) pa sve do dobijanja organskog statusa.

"Poštovanjem minimalne smene useva, odnosno smenom soje i kukuruza na istoj parceli ostvaruje se značajno povećanje prinosa u odnosu na setvu u monokulturi, a kada se uvede i pšenica, plodored predstavlja vrhunsku meru za povećanje roda", kaže Lazović Đoković.

Kada se u plan rotacije ubaci i soja, uoči se značajno povećanje prinosa narednog useva, tako da je vremenom ona postala sastavni deo plodoreda. Međutim, ne gaji se samo na taj način nego i u monokulturi, pre svega iz ekonomskih razloga.

Plodoredom se prekida biološki ciklus štetočina

Rezultati, kako tvrdi Lazović Đoković, pokazuju da kada se posle deset godina uzgoja kukuruza na istoj parceli poseje soja, prinos je za 24 odsto veći u odnosu na setvu u monokulturi dok je sa ponovljenom setvom povećanje iznosilo osam procenata. Vidi se da je odmah u drugoj godini povećanje manje nego kada se naizmenično seju soja i kukuruz, odnosno kada se ispoštuje minimalni plodored gde je prinos u proseku za 10 odsto veći u odnosu na setvu u monokulturi. Situacija sa prinosom još je bolja kada je i pšenica deo plodoreda. Pri rotaciji kukuruza, soje, pšenice povećanje prinosa iznosilo je 30 procenata, a kombinacija kukuruz, pšenica, soja - 25 odsto u odnosu na monokulturu.

"Tri su osnovna razloga što primena plodoreda dovodi do povećanja prinosa. Setvom soje u monokulturi zemljište postaje umorno i manje plodno. Kada je zasejana više puta na istoj parceli sa iste dubine uzima iste hranive materije koje su neophodne za njen rast i razvoj", objašnjava naša sagovornica.

Uzgoj u monokulturi znači i pojačan napad štetočina (Foto: G. Nastić)

Setvom kukuruza ili pšenice doprinosi se da te biljne vrste različita hraniva uzimaju iz dubljih slojeva tla. Zaoravanjem žetvenih ostataka, hranljive materije ostaju u oraničnom sloju. Na taj način plodored predstavlja rutinsku meru za povećanje prinosa. U monokulturi je veća zastupljnost višegodišnjih korova pa je potrebno pojačano tretiranje, odnosno veća upotreba herbicida. Sve se to negativno odražava na aktivnost korisnih mikroorganizama koji žive u zemljištu. Inače, povećana mikrobiološka aktivnost tla neophodna je za bolje usvajanje hrane od strane useva.

U monokulturi javlja se i ekspanzija štetočina. Njih je teško kontrolisati jer se nastanjuju ili na njivi gde je usev ili u neposrednoj blizini. Primenom plodoreda štetni organizmi prisutni su u manjem procentu jer im se eliminiše izvor hrane pa se na taj način razbija njihov biološki ciklus.

"Soja je odličan usev za mnoge ratarske biljke. Najbolje reaguje posle setve kukuruza, krompira i šećerne repe i ne sme se gajiti nakon suncokreta, zbog zajedničkih bolesti koje napadaju obe kulture (uvenuće biljaka, trulež korena i prizemnog dela stable)", poručuje na kraju ovaj stručnjak za ratarstvo.


Tagovi

Uzgoj soje Plodored Rotacija useva Nada Lazović Đoković Leguminoze Plan rotacije Monokultura Stručnjak za ratarstvo


Autorka

Gordana Nastić

Više [+]

Dugogodišnja novinarka koja je zanat pekla na tekstovima iz oblasti poljoprivrede. U potrazi za novim temama rado obilazi poljoprivredna gazdinstva, ustanove, polja, voćnjake, sajmove.