Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Valorizacija pšenice
  • 31.01.2020. 16:00

Uloga skladišta u ekonomskoj valorizaciji roda zrnastih kultura

Ratari su na Tari slušali predavanje Jasne Mastilović sa Naučnog instituta za prehrambene tehnologije iz Novog Sada. Govorila je o ulozi skladišta u ekonomskoj valorizaciji roda zrnastih kultura.

Foto: Depositphotos/zvonce
  • 448
  • 50
  • 0

Ratari su na Tari slušali predavanje Jasne Mastilović sa Naučnog instituta za prehrambene tehnologije iz Novog Sada. Govorila je o ulozi skladišta u ekonomskoj valorizaciji roda zrnastih kultura.

Poslednjih godina veliki broj poljoprivrednih proizvođača zbog nezadovoljstva svoje pozicije na tržištu proizvodnje i plasmana pšenice, investiraju izgradnju skladišnih kapaciteta za lične potrebe. Osnovna funkcija skladišta je da premosti jaz između sezonalnosti žetve i kontinuiteta potrošnje žita. 

"Svedoci smo da je ovih dana prisutna vest o dozvoljenom uvozu pšenice bez carine, jer domaće žito nije dobrog kvaliteta!? Postoje i pritužbe na kvalitet pšenice kao sirovine. Kao neko ko se decenijama bavi kvalitetom pšenice moram da kažem da jesu osnovane", navodi Mastilović. 

Poznato je da rod u trenutku žetve košta najmanje, a da tokom vremena može da se dočeka bolja cena, ovu situaciju pokušala je da reši država donošenjem Zakona o javnim skladištima i uvođenjem robnih zapisa po kom bi poljoprivrednici ostali vlasnici svoje robe koja bi bila u skladištima ovlašćenih skladištara. Zbog brojnih propusta ovaj sistem nije zaživeo.

Da li je domaća pšenica zaista lošeg kvaliteta?

Kako izgleda lanac vrednosti poljoprivrednih kultura?

"Poljoprivredni proizvođač donosi odluku da seje pšenicu, ulaže u nju tokom proizvodne sezone rad i sredstva za zaštitu i nakon toga u trenutku žetve po važećoj ceni preda robu u skladište. Dalje, skladište ima zadatak da taj rod valorizuje i ostvari njegovu pravu cenu na tržištu," kaže Mastilović.

Postavlja se pitanje od čega zavisi vrednost cene koju će pšenica ostvariti na tržištu. Faktori od kojih zavisi su: trenutak prodaje, količina primesa (slama, zemlja, urodica, štura i lomljena zrna), sadržaj vlage i kvalitet.

"Kvalitet predstavlja potencijal pšenice da se od nje dobije proizvod 'željenog kvaliteta'. Često kažemo da je naša pšenica odlična, ima veliku hektolitarsku masu. Hektolitarska masa nije u korelaciji ni sa jednim direktnim parametrom kvaliteta. Ono po čemu se meri vrednost pšenice na svetskim tržištima jeste sadržaj proteina, odnosno specifične frakcije proteina pšenice glutena, koji daje mrežu koja omogućuje da je pšenica jedinstvena među svim zrnastim kulturama,” govori Mastilović. 

Retki su oni kojima je pšenica prilikom prijema u skladište analizirana po sadržaju proteina, a sigurno nema takvih kojima je bila plaćena po sadržaju proteina. Statistika kaže da na svetskim berzama 0,1 proteina vredi 1-2$ po toni više

 Jasna Mastilović, Naučni institut za prehrambene tehnologije, Novi Sad

Od kojih faktora najviše zavisi cena?

"Kada su u pitanju primese i vlaga (max dozvoljena vrednost primesa je 8%), ako se to preračuna dobija se umanjenje od 3-12$ po toni. Uzmimo sadržaj proteina i uporedimo statističku tvrdnju da 0,1 proteina čini 1-2$ po toni i činjenicu da u pšenici sadržaj proteina varira od 10-15%, možemo ostvariti dobit od 50$ po toni ako se proda pšenica sa 15% proteina umesto sa 10%," tvrdi Mastilović.

Prema tome sadržaj proteina, odnosno kvalitet pšenice kao nevrednovani aspekt i neplaćeni aspekt kvaliteta kod nas jeste ono što, pretpostavlja se, može da donese najveći prihod, ali to nikada nije iskorišćeno. Upravo u tome leži osnovni problem celog lanca snabdevanja pšenice, nesuglasica i nezadovoljstva, mišljenja je Mastilović.

Mesto gde nestaje "kvalitet" pšenice

Svaka pšenica na prijemu ima određeni nivo kvaliteta i kako dolaze partije one se primaju po hronološkom redosledu jedna za drugom u silosne ćelije i tu se mešaju čineći masu pšenice sa prosečnim kvalitetom 12-12,5% proteina.

"Ono što bi trebalo uraditi jeste da se razdvoje određene klase kvaliteta, da se odvoji namenska pšenica sa 15-16% proteina, ostaviti hlebnu pšenicu sa 12%, ali odvojiti i onu sa niskim sadržajem proteina. Mi imamo jedan osrednji nenamenski kvalitet koji ne može da se plasira po visokoj ceni. To je problem što njena valorizacija na tržištu nije adekvatna," objašnjava Mastilović. 

Dalje dodaje: "Kod nas je na snazi lanac 'nestanka kvaliteta'. Proizvede se određeni kvalitet, dođe se u skladište, ne izvrši se analiza, shodno tome ne može ni da se valorizuje kvalitet. Samim tim nezadovoljna je prerađivačka industrija i zato traže uvoz pšenice boljeg kvaliteta. Međutim, nezadovoljan je i poljoprivredni proizvođač jer dobija cenu za količinu ne i kvalitet." 

Struktura koja preovlađuje kod nas i imamo je iz vremena stare Jugoslavije kada je starteški građen silos kao pomoćni objekat mlina i gde se podrazumevalo da iz silosa pšenica prelazi u mlin. 

"U Republici Srpskoj se kupuje pšenica iz Srbije zato što je jeftina, a u Mađarsku se ide po visokokvalitetnu pšenicu i to je razlog što se brašno iz mlinova u Republici Srpskoj prodaje po mnogo višoj ceni nego iz mlinova u Srbiji,” tvrdi Mastilović.

Loš kvalitet pšenice - očekuju se jače kontrole

Utvrđivanje kvaliteta pšenice i cena koštanja sopstvenih kapaciteta

Kako utvrditi kvalitet? U sistemu gde je skladište u vlasništvu mlina i gde nema komunikacije sa proizvođačima, svaku prikolicu u toku žetve prekontrolisati u pogledu svih parametara kvaliteta. To je izuzetno veliki posao, koji može da se uradi, ali treba imati volje.

Mastilović je mišljenja da drugi način koji se primenjuje u svetu jeste da ga primene sami poljoprivredni proizvođači odabirom kvalitetnih sorti, planiranje proizvodnje, rokova setve, sredstava zaštite, đubrenja upravljanje stvaranjem kvaliteta, praćenje vremenskih uslova. Situacija se menja ako proizvođač ima svoje skladište, prekontroliše, ponudi je kao robu visokog kvaliteta.

"Trebalo bi da se ugledamo na strukturu proizvodnje i skladištenja u Mađarskoj", poručuje ona.

Koja je cena koštanja?

"Za malog proizvođača koji će svoju pšenicu sa 100ha uskladištiti, kapacitet od par stotina tona (podno skladište) ili 2-3 silosne ćelije, ako se uzme da je 80€/toni izgradnja silosa to je oko 60.000€ izgradnja silosa. Da bi se napravili komercijalni silosi koji se bave biznisom standardizacije i plasmanom pšenice standardizovanog kvaliteta treba malo više, pre svega što to moraju biti skladišta sa silosnom opremom, sušarom, nekoliko usipnih koševa, laboratorijom, neki proračun je da je za silos od 10.000t potrebno oko million evra,” zaključuje Mastilović.


Tagovi

Jasna Mastilović Valorizacija pšenice Silosi Skladišta Proteini


Autorka

Verica Matić

Više [+]

Verica je administrator Agroklub portala. Diplomirani je menadžer u turizmu - master, a "zalutala" je i pronašla se u poljoprivrednim vodama. Veruje u tradicionalne vrednosti i digitalne trendove.


Partner

KLUB 100P plus

Vladike Ćirića 33, 21000 Novi Sad, Srbija
tel: +381 (0) 21 3015 055, e-mail: office@agroplus.rs web: http://www.agroplus.rs/

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Kačamak sa čvarcima na vranjanski način.