Svu slamu ostaviti na polju? Koje su prednosti i nedostaci?

Pojedini su poljoprivrednici proteklih dana, nakon žetve, na polju ostavili kompletan žetveni ostatak bez da su slamu balirali što je uobičajena praksa na ovim prostorima. 

Koje su prednosti, i možebitni nedostatci ovakvog postupanja, otkrio nam je prof.dr.sc. Bojan Stipešević s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek. Kaže, takva praksa nije česta. "Koliko god nemamo više stoke, ipak ljudi nađu kupce za tu slamu. No, ako ju i ostave, u uvjetima kada nema ništa bolje, i ta organska tvar je dobra iz više razloga", ističe profesor. 

Prvi razlog je je "pasaž" (promet) organske tvari u tlu koji je hrana mikro i makroorganizmima. Tu je i zaštita tla od isušivanja što je posebno važno u ovim sušnim godinama. Također, ona predstavlja zaštitu benefitnim organizmima.

"Ako i 'bubne' poplavna kiša kao ovih dana, slama osigurava da se može kretati po polju bez propadanja mehanizacije", napominje te nastavlja da je dobrobit i u, kako kaže, kakvoj takvoj sirovini za humus, a i dobra je "spužva" za vodu.  

Negativnosti ako i ima - lako su rješive

"Neke negativnosti kao što su razvoj bolesti, "štopanje" idućih operacija i sl. po meni su ustvari lako rješive. Primjerice, prije prohoda idućeg stroja slama se može istarupirati. Noviji strojevi tipa no-till sijačice imaju 'crtala' i odgrtače koji maknu i onu debljine i do 20 cm iznad tla i bez problema polože sjeme u tlo", ističe. 

Manjkavosti nema ni kada je riječ o bolestima. "Većina njih nije da se razvija na ostatcima usjeva, nego traže živog "domadara", a mrtvu tvar, u ovom slučaju žetveni ostatak ionako 'klopaju' razlagači, saprofiti, koji u pravilu nisu uzročnici bolesti, a svojim življenjem u prostoru čak i supresiraju patogene organizme", objašnjava ovaj stručnjak. 

Dobrobit je i to, nastavlja, da se raspadom takve organske tvari osiguravaju hraniva kao što je fosfor, kalij te ostali makro i mikroelementi. "Ako je riječ o leguminozama, onda je tu i dušik i to kako pristupačniji za slijedeće usjeve jer su iz raspadnute organske tvari, a ne iz 'matriksa tla'. Ono je tada manje podložno gubitku ispiranjem, eolskom erozijom i sl.", naglašava.  

"Stoga, tko nema moguće kupce za slamu, neka ju proba samo što više usitniti ili čak i u žetvi dići heder do klasa, da ostane uspravno koliko može te se sama lagano razgrađuje, ili ju kad tad inkorporirati u tlo malo bolje", savjetuje dodajući da je dovoljno tanjuranje na 5-6 cm kojim će se ona lagano pomiješati s tlom kako bi razlagači bili u kontaktu s "hranjivom podlogom" koju joj žitna slama pruža.

U buduće bolja organizacija sa žetvenim ostacima

U budućnosti Stipešević preporuča bolju organizaciju ruralne sredine, gdje će trećina slame ostati na polju, trećina ići u štale, a trećina u bio-plinske pogone, odakle se opet dobijeni digestat, a iz štala stajnjak te ponovo vraćaju nazad na polja.

"I eto rješenja energetske krize, gladi, životinjske gladi i zaštite okoliša sve u jednoj odluci koju je EU, ako se ne varam već i donijela, a nikako da se počne više provoditi", zaključuje. 

U svakom slučaju, upozoravamo da je spaljivanje najgore moguće rješenje kada su u pitanju žetveni ostaci. Osim što na taj način ugrožavate ljudske i živote divljači te imovinu, uništavate mikrofloru i faunu u dijelu oraničnog sloja čime se gubi potencijalna organska masa. 

Pališ strnište? Sam si sebi najveći neprijatelj, a možeš ostati i bez poticaja!

U slučaju da ste nakon žetve pokupili slamu s njive, trebalo bi što prije obaviti prašenje strništa, agrotehničku mjeru koja također ima puno dobrobiti, a o čemu će više biti riječ u narednim danima na našem portalu.