Svinđuša - uzgoj i upotreba

Svinđuša je višegodišnja leguminoza pogodna za različite načine uzgoja: kao čist usjev ili u smjesi sa drugim travama. Može se koristiti za ispašu stoke ili sušiti i upotrebljavati kao sjenaža. Životni vijek te biljke je pet, sedam i više godina.

Voli nezakorovljeno zemljište

Prema riječima diplomiranog inženjera ratarstva i povrtarstva Milice Popadić, zbog sporog razvoja na početku vegetacije, svinđuša u plodoredu dolazi nakon usjeva koji ostavljaju nezakorovljeno zemljište. Poslije razoravanja svinđuše, kako napominje Popadić, trebalo bi sijati biljne vrste koje imaju plitak korijen, zato jer dublji slojevi zemljišta ostaju osušeni i osiromašeni hranjivima. U godini sjetve ova leguminoza se sporo razvija.

Kosidba 2-4 puta

Ukoliko su uvjeti za rast i razvoj te biljke povoljni, prve godine svinđuša se može kositi jedan do dva puta, dok u drugoj i ostalim godinama ona se može kositi dva do četiri puta. Treba reći da se u prva dva otkosa dobiva oko 70% ukupnog prinosa i dodati da se za ispašu stoke tokom godine može koristiti tri ili četiri puta.

Pogodna za ispašu stoke, jer ne izaziva nadutost

Cvijet svinđuše sadrži gorke materije. Stoka je u vrijeme cvjetanja nerado jede, pa je preporučljivo da se životinje na ispašu puštaju prije njenog cvjetanja. Spremanjem sijena gorčina se gubi, stoka ju rado jede te se košenje obavlja dok je ova biljka u cvijetu. Pri ishrani preživara svježa zelena masa ne izaziva nadutost, tako da je svinđuša pogodna i za pašnjačko iskorištavanje. Sve krmne leguminoze, pa i svinđuša, sa starošću biljaka značajno gube hranljivost, s tim da je smanjenje kvaliteta znatno manje nego kod smjese trava. Ova osobina ih čini pogodnim za spremanje kvalitetnog sijena.

Pogodna za sve tipove zemljišta - otporna na bolesti i štetočine

Kada je riječ o zemljištu, Milica Popadić objašnjava da svinđuša nije zahtjevna vrsta, jer se može uzgajati na plitkim i dubokim, plodnim i siromašnim, suhim i vlažnim zemljištima. Dobro podnosi kiselu, a tako i alkalnu pH reakciju. Za razliku od ostalih mahunarki, svinđuša najbolje podnosi kisela i zaslanjena zemljišta, kao i zemljišta siromašna fosforom. Ova biljka se također može uzgajati na zemljištima zaraženim vilinom kosicom i nematodama zato što je paraziti ne napadaju, a vrlo rijetko je napadaju biljne bolesti i štetočine poput glodara.

Otporna na ekstremne temperature, sušu i poplave

U pogledu agroekoloških uvjeta, zahtjevi svinđuše su skromni, pa u manje povoljnim uvjetima daje veći prinos i rentabilniju proizvodnju od lucerne i crvene djeteline. Može se uzgajati u ravničarskim i brdsko-planinskim krajevima. Izuzetno je otporna i na visoke i niske temperature. Odrasle biljke mogu izdržati mrazeve do -25°C, a mlade čak do -60°C. Kada je riječ o vodi, zahtjevi svinđuše su umjereni. Ona dobro podnosi sušu, dok 35-50 dana nakon plavljenja ova biljka može nastaviti normalan rast.

Uključiti leguminoze u intenzivnu proizvodnju stočne hrane

Na kraju treba reći i to da, ako se sagledaju sve karakteristike ove biljne vrste, postoje mnogi razlozi da se svinđuša i druge leguminoze uključe u intenzivnu proizvodnju voluminozne stočne hrane. Njihov uzgoj je naročito preporučljivo na parcelama koje ne odgovaraju uzgoju ostalih višegodišnjih manunarki.

Foto: naturgucker.de-enjoynature.net/Flickr