Na ukupno 130 hektara zemlje uzgajaju soju, pšenicu i kukuruz. Bazirali su se na ratarstvo zbog loše agrarne politike. Stočarstvo je u ovom, nekoć bogatom poljoprivrednom kraju danas gotovo izumrlo.
Usporedba sad i nekad. Nekad 500-tinjak žitelja u 120 kućanstava, sad 120 osoba manje. Odumiranju sela odupire se i Damir Kalazić koji se po završetku fakulteta, uslijed nedostatka posla, unatoč tome što je na PF-u u Osijeku diplomirao stočarstvo s temom "Perspektive govedarske proizvodnje u selu Kućanci", posvetio ratarstvu.
Nekad su mu se i otac i djed bavili povrtlarstvom i sitnim stočarstvom, uzgajali piliće, imali su zaokružen ciklus proizvodnje, sve dok nije došao problem s plasmanom na tržište. Damir svjedoči kako ni danas ništa nije teško proizvesti, ali problem je prodati. Dolaskom trgovačkih centara ugušile su se tržnice na koje su mogli biti plasirani i njihovi povrtlarski proizvodi i pilići.
Sada su se bazirali na ratarstvo, povećali posjed i trude se baviti poljoprivredom, a pritom nešto i zaraditi. Zbog loše agrarne politike, stočarstvo odumire i u ovom, nekoć bogatom poljoprivrednom kraju. OPG Kalazić sada uzgaja soju, pšenicu i kukuruz na ukupno 130 hektara. Jedina nada je u okrupnjavanju. Danas je u Kućancima 10 puta manje krava, a Damir tvrdi kako se nekad od samo 10 krava moglo živjeti, ali i kako je sretan što prije 10 godina nisu išli u velika ulaganja i stvaranje megalomanske farme, inače ga danas ovdje ne bi bilo. Ratare guše i sramotne otkupne cijene pšenice i drugih proizvoda, ali i vlastita razjedinjenost.
Zakupnina zemljišta je 1.600 kn po hektaru, a vijest je da će poticaj biti oko 1.600 kuna po hektaru. Cijena zakupa je dakle, izjednačena sa poticajem koji se dobije, a po ovim cijenama po kojima se proizvod može prodati, ne možemo pokriti ni osnovne troškove. Za 10 tona pšenice treba staviti tonu mineralnog gnojiva po hektaru, a to je oko 4.000 kn. Zato se štedi na gnojivima, zaštiti, sjemenu. Po hektaru je dakle potrošnja oko 6.000 - 7.000 kn. A sve to po cijeni pšenice od kunu za kilogram, znači da treba imati sedam tona pšenice da bi uopće bili na nuli. Za čega smo onda radili? Treba platiti i traktor, da ne spominjemo kredite i životne troškove.
"Strojni prstenovi koji su u Europi normalni, kod nas su rijetkost. Rijetkost je da se ljudi uopće dogovore kako ga zajednički koristiti pa dolazi do toga da svatko kupuje, ionako preskup i prerijetko korišten stroj za osobne potrebe. Nema zajedništva. Posljedica je to i činjenice da u Hrvatskoj postoji čak nekoliko stotina različitih poljoprivrednih udruga i organizacija. Prema nekim podacima, radi se o gotovo 500 takvih oblika udruživanja na različitim razinama, manje ili više specijaliziranih za neku od poljoprivrednih djelatnosti" kaže Damir Kalazić.
Da bi se mlade ljude motiviralo na bavljenje poljoprivredom, važno je da država drugačijim zakonom o zemljištu omogući mladim ljudima stjecanje zemljišta, a ne da im otežava. Pri tome se ne radi samo o državnom poljoprivrednom zemljištu, nego i o velikom problemu usitnjenih posjeda. Preduvjet za to rješenje je sređivanje gruntovnih knjiga kako bi se zemljište moglo okrupniti, a ne da i dalje imamo brojne primjere gdje je desetak hektara zemljišta usitnjeno i na više od stotinu parcela. U takvim uvjetima nema govora o ozbiljnom bavljenju poljoprivredom.
Povezane biljne vrste
Tagovi
Autorica
Partner
Sv.L.B.Mandića bb,
Osijek,
Hrvatska
tel: (031) 400 - 000,
e-mail: marketing@ostv.hr
web: http://www.osjecka.com