Saznajte kako na pravi način sprovesti zaoravanje strnjišta?

Nakon obavljene žetve strnih žita ostaje nadzemni deo biljke, poznat kao strnište. Ljuštenje, zaoravanje ili stari naziv 'ugarenje' jeste prva agrotehnička mera koju je potrebno obaviti po mogućstvu odmah nakon žetve, navodi Sanja Milovanović Milenković, stručnjak za ratarstvo iz Poljoprivredno stručne službe Smedereva.

Na taj način čuva se sva vlaga koja je trenutno u zemljištu, a i za ratare je tada najmanja potrošnja goriva, jer svaki dan zakašnjenja odnosi mnogo vlage isparavanjem, a i zemljište je sve tvrđe. Vrlo je važno da se ovo usvoji i primeni zbog visokih temperatura u ovom periodu, jer se voda koja je sačuvana pod prethodnom kulturom podiže iz dubljih slojeva i isparava sa površine zemljišta. Takođe, zahvaljujući sadržaju zaostale vlage mnogo je lakše sprovesti ovu meru.

Zaoravanje plićom obradom zemljišta

Da žetveni ostaci (slama) ne bi predstavljali teškoću pri zaoravanju, mogu da se sakupe i uklone u roku od dva dana i nakon toga može da se obavlja ljuštenje, jer je u zemljištu ostalo dovoljno vlage. Najbolje rešenje je kada je kombajn opremljen uređajima za seckanje slame koji tokom žetve i sitni slamu. Tada ljuštenje može da se obavi istovremeno sa žetvom.

Zašto je važno zaoravati strništa?

Zaoravanjem strnjišta 'krećemo' sa obradom zemljišta za naredne useve i ova mera predstavlja pliću obradu od 10 do 15 cm. Time se prekida uspostavljeni kapilarni sistem i formira se zaštitni sloj od sitne zemlje koja ne samo da bolje čuva postojeće rezerve vode, nego i brže prima vodu iz atmosferskih padavina, objašnjava smedrevski stručnjak.

Mera protiv azotne depresije

Poznato je da slama ima mali sadržaj azota i da ne bi došlo do "azotne depresije" koja se javlja zato što mikroorganizmi koji razlažu biomasu koriste za svoj život nitratni azot iz zemljišnog rastvora, preporuka je da se zajedno sa zaoravanjem doda oko 60 kg/ha Uree ili tretirati celu površinu mikrobiološkim đubrivom Uniker. Time se postiže brže razlaganje zaoranih žetvenih ostataka, čime se povećava sadržaj humusa.

Ovom merom se uništavaju i iznikli korovi, a uz prisustvo vlage provocira se nicanje semena korova i rizoma višegodišnjih korova iz dubljih slojeva koji mogu da se unište totalnim herbicidima, pre nego što formiraju seme. Ovo je jedan od najboljih načina suzbijanja divljeg ovsa (Avena fatua L.) koji je dosta prisutan u pšenici, a mogućnosti suzbijanja su minimalne u toku vegetacije.

Ne postoji stručan razlog za spaljivanje strništa

O ovoj temi Agroklub je pisao i ranije uz apel ratarima da ne spaljuju strnjiku. Paljenje strnjišta ne donosi ništa korisno i samo šteti proizvođačima. Zato je važno odmah nakon žetve zaorati biljne ostatke, odnosno obaviti ljuštenje strnjišta.

Strnjiku ne paliti, već je zaoravati

Paljenjem biljnih ostataka uništavaju se mikroorganizmi, narušava se prirodna ravnoteža u korist izazivača bolesti. Paljenjem organske mase dobija se pepeo koji vetar oduva, a pošto su paljevine često u blizini puta, ugroženi su i učesnici u saobraćaju.

Stručnjak za ratarstvo naglašava da je najvažnije znati da ne postoji opravdanje, kao nijedan stručan razlog za spaljivanje strnjišta i drugih biljnih ostataka. Pored toga što je zakonom zabranjeno, požar može lako da izmakne kontroli i da se proširi i izazove velike materijalne štete, pa čak i opekotine prilikom nestručnog gašenja požara.