Predati se ili uzeti stvar u svoje ruke?

Na slavonsko baranjskim oranicama, žetva kukuruza je, zbog suše i visokih temperatura u vrijeme nalijevanja zrna, dala manje prinose od očekivanih. Međutim, velika nepoznanica proizvođačima je bila točna otkupna cijena, koju nisu znali ni za ostale kulture sve dok ih nisu skinuli s njiva. A onda se pokazalo da je daleko ispod očekivanja. Cijena je nakon prošlogodišnje rekordne od 1,80 kn za kilogram, pala na 1,05 kn, no postoji mogućnost da će cijena rasti, baš zbog toga što je velik dio posiliran te zbog nižih prinosa od očekivanih.

Tko pije, a tko plaća?

Da bi cijena primjerice, kukuruza, zadovoljila troškove proizvodnje ratara, ali i stočara, kažu - ne smije biti previsoka kao prošle godine, ali ni preniska. Naime, nije realna situacija da su ratari na dobitku, kao što je to bilo prošle godine, a da se stočarima - visokom cijenom hrane za tov, koje veliki dio čini kukuruz, ulozi povećavaju. Često se zaboravlja da nepovoljna otkupna, a kasnije i prodajna cijena postaje sve teži teret stočarima kojih je iz dana u dan sve manje. Iako su prividno jedni na dobitku, poljoprivredna proizvodnja povezana je i umrežena, u svim svojim sektorima. I ako je primjerice, prošlogodišnja visoka otkupna cijena kukuruza išla ratarima na ruku, nikom ne ide u korist propadanje i gašenje stočnih farmi, pa i oni priznaju da je prošle godine, cijena kukuruza s obzirom na sveukupnu situaciju u ratarstvu, ali i stočarstvu, bila previsoka.

Vrijeme je da shvatimo kako održiva poljoprivreda funkcionira na način da povezuje sve grane proizvodnje i da se neuspjeh u jednoj odražava i na onu drugu. I tako cijeli proces ide do krajnjeg potrošača, koji će taj neuspjeh skupo platiti, ili će se nažalost - kako vidimo i u našoj zemlji, negativno odraziti na tržište. Predug je proces od polja do stola, troškovi proizvodnje se povećavaju, a o isplativosti, hrvatski poljoprivrednik može samo sanjati. Kako je kukuruz osnovna namirnica u hranjivu stoke, realna cijena koja bi zadovoljila i ratare i stočare, bila bi oko 1,30 kn, kažu ratari.

Ove godine, ratari najavljuju kako će žito plasirati u izvoz i tako preskočiti posrednike, koji su na njima itekako zarađivali. Pa zasigurno će i kukuruz, za koji se u narednim godinama može očekivati još veća potražnja, jer osim zrna može ići u silažu, ali i za proizvodnju bioplina, naći svoje mjesto izvan granica Hrvatske, dok će nama iz zemalja EU, nažalost stizati tržišni viškovi.

Kukuruz je kultura koja oduvijek zauzima najviše poljoprivrednih površina u Hrvatskoj, čak više od 350.000 hektara. Proizvodnja bi bila i veća da ratari nažalost, ne moraju svaštariti u proizvodnji jer nisu sigurni što će im se na kraju uopće platiti. Ništa se, po običaju ne zna do posljednjeg trenutka, nema sigurnosti, strategije ni plana proizvodnje. Ratari ističu da su zbog nesređenog stanja u poljoprivredi, svoja ulaganja nepotrebno povećavali i zaduživali se kreditima, stoga ne mogu smanjiti ni cijenu proizvodnje, a u konačnici samo preživljavaju.

Stvar je sada u rukama poljoprivrednika

U Baranji se kažu, ipak pojavio tračak nade. Udruženi ratari su u Mađarsku izvezli 1000 tona suncokreta po 2,20 kn, uz naknadno plaćanje uljnosti te im je ponuđen ugovor s 30% jeftinijim repromaterijalom. U Izraelu je završilo 2000 tona pšenice i ječma, bez troškova otkupa i sušenja, a novac je na računu, kažu, bio za dva dana. Za kukuruz već stižu ponude i iz Slovenije. Petnaestak OPG-ova ujedinili su proizvodnju, zajednički rade i za iduću žetvu im se neće ponoviti situacija iz 2013.

Plasirati misle i u zemlje trećeg svijeta, nije im problem skupiti 20 000 tona proizvoda i izvesti ga direktno te dobiti isplatu koju veliki otkupljivači inače uzimaju na njihov račun. Uzeli su stvar u svoje ruke. U otkup se mogu uključiti i ratari s manjih površina, ali očekuju pomoć i od države, ili u obliku kredita ili u obliku povlačenja sredstava iz EU fondova za izgradnju nužnih skladišnih prostora. Za kukuruz kažu da je biljka budućnosti jer uz dosadašnju primjenu u stočnoj hrani, sirovina je sve popularnijih bioplinskih postrojenja te bioetanola kao pogonskog goriva u automobilima, što mu povećanom potražnjom, jamči i rast otkupne cijene u budućnosti.

Foto: freepik.com