Neki pokrovni usjevi mogu malo smanjiti buduće prinose usjeva, ali dugoročno gledano – isplati se zaštititi tlo, kaže Maria Villamil sa sveučilišta u Illinoisu.
Pokrovni usjevi posijani u dijelu godine kad je tlo bez glavnog, učinkovito štite tlo od erozije. Te biljke svojim korijenovim sustavom vežu čestice tla, a nadzemnom biomasom sprječavaju ispiranje finih čestica s površine. Također, pospješuju zadržavanje i upijanje vode u tlo i smanjuju gubitak hranjivih tvari.
Poljoprivrednici se u svijetu sve više odlučuju za ovu metodu očuvanja tla. No s nizom biljaka koje se mogu izabrati u složenim plodoredima, pravi izbor nije ni malo lak.
"Vjerujem da su pokrovni usjevi vrlo važan alat za zadržavanje vode i hranjivih sastojaka u tlu", kaže za eurekalert Maria Villamil, istraživačica sa sveučilišta u Illinoisu i članica Američkog društva za agronomiju.
Kako bi pomogla poljoprivrednicima u toj američkoj saveznoj državi da odaberu pravi pokrovni usjev, Villamil i njezin tim odlučili su testirati nekoliko potencijalnih. Sijali su različite kulture između uobičajenog plodoreda kukuruza i soje.
"Željeli su testirati posebno one koji ne zahtijevaju dodatni rad u proljeće i druge koji se neće natjecati s kukuruzom za resurse", objašnjava Villamil.
Ondje poljoprivrednici preferiraju raž kao pokrovnu kulturu prije zasijavanja soje. Ta je žitarica uhvatila dušik koji je ostao u tlu nakon prethodne sezone usjeva kukuruza. No, kada su poljoprivrednici planirali uzgajati kukuruz, radije su koristili mahunarke kao što je grahorica (Vicia sativa, lat.).
Ova je kultura mahunarka, što znači da može osigurati dušik za kukuruz koji će se koristiti kasnije u sezoni. Također koristi manje vode od raži, što znači da se on neće morati toliko truditi da bi se natjecao za ograničene vodene resurse.
Istraživački tim postavio je eksperimentalne parcele na šest lokacija širom države. Pred kraj vegetacijske sezone kukuruza ili soje, prošetali su poljima sijući sjeme među njima. Pokrovni koje su testirali, između ostalog, obuhvaćali su proljetnu zob, crvenu djetelinu, jednogodišnji ljulj i rotkvu.
Tada su pratili koliko su dobro rasle kulture, kako su se svojstva tla mijenjala tijekom vremena i prinos budućih prehrambenih usjeva.
Iznenađujuće, pokrovni usjevi nisu imali velikog utjecaja na tlo. "Nije bilo poboljšanja svojstava tla", tvrdi Villamil. Najveći razlog zašto većina nije previše utjecala na tlo je taj što se većina smrznula tijekom zime.
Naime, države poput Illinoisa podložne su potencijalno oštrim zimama, posebno u sjevernom dijelu. S obzirom na to da su istraživači sjeme sijali iz zraka sjeme je jednostavno ostalo na vrhu.
Međutim, pokrovni, koji odumiru preko zime mogu biti i dobra stvar. Kako piše u istraživanju, to znači da će poljoprivrednici na proljeće imati manje posla jer ih neće morati iznositi s polja.
Jednogodišnji ljulj i raž uglavnom su preživjeli zimu, kao i grahorica. Blago su smanjile buduće prinose kukuruza, a to je vjerojatno zato što se u proljeće natječu s njim za vodu. Međutim, na prinose soje nisu utjecale i ona jako dobro uspijeva s njima.
"Trebamo odabrati pokrovne usjeve koji mogu preživjeti zimu, dobro rasti u proljeće i držati se cijelo to vrijeme. Neki mogu malo smanjiti buduće prinose, ali dugoročno gledano – isplati se zaštititi tlo", zaključila je.
Tagovi
Autorica