Sam ukus je veoma blag. Može se koristiti u kulinarstvu, trpi temperaturu do 225 stepeni. Najbolji je za slatka jela, jer daje veoma prijatan ukus hrani, posebno palačinkama i kolačima, navodi Vladimir Krstonošić.
Iako nije karakterističan za naše ponedblje, te ga retko možemo videti na parcelama u Srbiji, lako se prilagođava domaćim uslovima upravo zbog činjenice da se uzgaja po prinicipu kultura koje su već zastupljene kod nas poput soje i krompira. U pitanju je kikiriki.
Vladimir Krstonošić iz Kikinde uzgaja ga tek dve godine, a odlučio se zbog proizvodnje hladno ceđenih ulja koja već pravi. Radi se, zapravo o porodičnoj proizvodnji u koju su svi članovi uključeni.
"Ulje kikirikija je veoma cenjeno na tržištu i dosta traženo. Ako nemamo svoju sirovinu, proizvodnja nije perspektivna. To je bio glavni razlog", navodi Krstonošić.
Nedavno su ga izvadili, sledi sušenje i ceđenje. Kvalitet je, kaže, veoma dobar, ali prinosom nisu najzadovoljniji. Kao i na svakom početku, tu su greške koje ne krije, već na njima uči i rado ih deli sa drugima koji bi želeli da uđu u ovu proizvodnju.
"Pogrešili smo sa rokom setve. Jeste bio maj, ali je bilo suviše hladno za ovu biljku, trebalo je kasnije. Mi želimo da ga ranije posejemo, kako bi imao dužu vegetaciju, ali je to pogrešno. Bitno je da je toplo, kikiriki voli temperaturu koja se ne spušta ispod 15 stepeni. Imali smo dosta retko nicanje i zbog vremena malo neujednačeno."
Trebalo bi ga, navodi, sejati širokorednim sejačicama na rastojanju od 70 cm. Kompletna agrotehnika u prvom delu vegetacije je ista kao kod soje.
"Dok ne procveta, obrađuje se kao soja u svakom smislu. Znači špartanje, zaštita od korova. Zaštita od insekata i gljivičnih obolenja mu nije potrebna zato što je otporan. U našim uslovima nema prirodnog neprijatelja u vidu insekata i gljivica", objašnjava naš sagovornik.
Kada počne da cveta, počinje se sa tretmanom kao za krompir. Radi se zagrtanje i to duboko da bi mogao da ima dovoljno mase, jer kada precveta savija svoje cvetove prema zemlji i zavija ih u nju i mahuna raste u samoj zemlji. Za razliku od pasulja i soje i drugih mahunarki, koje loše podnose visoke temperature, kikiriki je otporan. Sušu podnosi prilično dobro i ne zahteva previše vode.
"Pošto formira plodove ispod zemlje, mora se strogo voditi računa da ne dođe do preterane vlažnosti, da ne počne da truli i klija. Bitno je da baš ne uvene od žeđi, treba ga umereno navodnjavati."
Vadi se specijalnim vadilicama za kikiriki koje je gotovo nemoguće naći u Srbiji, te Krstonošić koristi vadilicu za krompir.
"Kada izvadimo, skupljamo ga ručno, ubacujemo na traktorsku prikolicu, prevozi se do šupe ili hale, ko šta ima kod kuće i tamo se prvo suši i otresa, skida sa biljke i posle toga ide na dodatno sušenje, pa krckanje, ljuštenje, selektiranje i spreman je za upotrebu na bilo koji način. Mi konkretno cedimo ulje", objašnjava Krstonošić.
Sušenje je, ističe, prirodno, za razliku od semena tikve koju suši na veštački način. To je moguće zbog daleko manje vlage koju ima u sebi. Ali, doći do samog ulja nije jednostavno.
"Jako je mek i teško je postići dovoljan pritisak da formira čvrstu pogaču da bi što manje ulja ostajalo u njoj, a što više se cedilo. Moramo da dotežemo glavu prese dosta jače, treba je dobro naštelovati i važno je da sirovina bude suva."
Ako se to dobro uradi, ulja će biti mnogo više nego kod nekih drugih biljaka. Kikiriki je vrlo izdašan - od 10 kg sirovine dobije se oko četiri litra ulja.
"Sam ukus je veoma blag. Kod hladno ceđenih se jasno oseća sirovina od koje potiču. Ljudi koji su navikli na rafinisana, kada probaju nerafinisano, odnosno hladno ceđeno ulje od suncokreta, to im je prejako. Kod kikirikija to nije slučaj", objašnjava sagovornik Agrokluba.
Može se koristiti u kulinarstvu, trpi temperaturu do 225 stepeni. Najbolji je za slatka jela, jer daje veoma prijatan ukus hrani, posebno palačinkama i kolačima.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorka