Setva jare pšenice obavlja se od sredine februara do sredine marta. Jari ječam se seje najranije - krajem januara i može da se seje sve do sredine marta, a jari ovas u prvoj polovini marta i on se najkasnije seje.
Zbog suše je jesenas u Pčinjskom okrugu zasejano samo oko 5.000 hektara pod žitaricama. Dobar deo ratara ovaj značajan posao nije mogao da privede kraju i zbog zastarele mehanizacije, pa su odlučili da sačekaju proleće kada će svoje njive da zaseju jarim žitaricama. Mnogi od njih su koristili svaki trenutak lepog vremena za duboko oranje sa ciljem da zemljištu obezbede veće zalihe vlage i stvore bolje uslove za setvu jarih žitarica.
Setvu jarih žitarica ratari, prema rečima Nade Lazović Đoković, savetodavca za ratarstvo u vranjskoj Poljoprivredno savetodavnoj i stručnoj službi, treba da počnu polovinom februara i završe do kraja marta. Setva jare pšenice obavlja se od sredine februara do sredine marta. Jari ječam se seje najranije - krajem januara i može da se seje sve do sredine marta, a jari ovas u prvoj polovini marta i on se najkasnije seje.
Kod proizvodnje jarih žitarica primenjuju se i agrotehničke mere kao kod proizvodnje ozimih žitarica, uz neke razlike. Prinosi jarih žitarica niži su od prinosa ozimih strnih za oko 20 odsto, ali uz vrlo ranu setvu i intenzivne agrotehničke mere, prinosi se mogu približiti vrednosti prinosa ozimih. Jare kulture treba intenzivnije đubriti s obzirom na kraću vegetaciju. One su skomne po pitanju plodnosti zemljišta, ali najbolje prinose daju na plodnim, neutralnim do slabokiselim zemljištima.
"U praksi se jari ječam seje na zemljištima slabije plodnosti, jer njegov genetički potencijal za prinos nije veliki i daje bolje rezultate na ovim zemljištima nego druga strna žita. Jara žita treba gajiti u plodoredu, a dobri predusevi za njih su krompir, suncokret, kukuruz kraće dužine vegetacije i mahunarke. Treba izbegavati setvu nakon strnih žita, posebno ovsa, kultura intenzivno đubrenih azotnim đubrivima i travno leguminoznih smeša. Predsetvenu pripremu zemljišta treba obaviti kvalitetno, kako bi nicanje bilo ujednačeno" , kaže Lazović Đoković.
Ona dodaje da prilikom đubrenja jarih kultura, ukupnu količinu makroelemenata, fosfora i kalijuma treba primeniti prilikom osnovne obrade, a 50 odsto ukupnih potreba za azotom u osnovnom đubrenju, a drugu polovinu azota kroz prihranu. Formulacija mineralnog đubriva zavisi od plodnosti zemljišta. Pri đubrenju jarih žitarica potrebno je voditi računa o nameni za koju će se koristiti. Ako je za stočnu ishranu, prihrana se može obaviti u vlatanju jer se time povećava sadržaj belančevina u zrnu.
Količina đubriva koja treba da se primeni zavisi od plodnosti zemljišta, preduseva. Za postizanje visokih i stabilnih prinosa neophodno je da se obezbedi azot u količini od 120 do 140 kilograma, fosfor od 50 do 60 kilograma i kalcijum od 50 do 60 kg/ha čistih hraniva.
Setvu je najbolje obaviti deklarisanim semenom, krupnije frakcije da bi se postigao visok prinos. Preporučena setvena norma za jaru pšenicu zavisi od odabrane sorte, uslova i roka setve, a kreće se od 550 do 650 klijavih zrna/m2 (240 – 270kg/ha).
"Setvena norma koja se preporučuje za jari ječam zavisi od odabrane sorte, uslova i roka setve, a kreće se od 400 do 550 klijavih zrna/m2 ( 190 do 235 kg/ha). Setvena norma za jari ovas zavisi od odabrane sorte, uslova i roka setve, a kreće se od 300 do 500 klijavih zrna/m2 (120 do 180 kilograma/ha). Ukoliko je predsetvena priprema slabijeg kvaliteta setvenu normu treba povećati za oko 10 odsto od predviđene količine semena. Dubina setve zavisi od osobina zemljišta i kreće se od tri do četiri centimetra na vlažnim i teškim zemljištima, od četiri do šest centimetra na lakšim i suvim zemljištima".
Po njenim rečima proces jarovizacije se odvija pri temperaturi od pet do 10 stepeni i ta mogućnost da se jarovizacija sprovodi pri ovim temperaturama svrstavaju jaru pšenicu u prolećnu kulturu. Sorte koje imaju genetsku otpornost prema niskim temperaturama i sposobnost da jarovizaciju sprovedu pri povišenim temperaturama pripadaju ozimo - jarim, odnosno fakultativnom tipu.
Ovakve sorte mogu da se seju od jeseni do kraja marta na nižim terenima, a jare od februara. U brdsko-planinskim krajevima setva se obavlja i u aprilu. Pravilo je da je proizvodnja uspešnija ako je setva ranija. Pri izboru sorte treba voditi računa o roku setve. Za kasnu jesenju ili ranu prolećnu setvu preporučuje se sorta Nevesinjka, a za sve prolećne rokove setve sorte Nataša i Venera.
Jare sorte ječma, prema preporuci stručnjaka vranjske Poljoprivredno stručne službe, treba sejati na zemljištima iznad pH 5,9, jer padom pH vrednosti pada i prinos. Takođe treba paziti da nema zaostalih herbicida u zemljištu od prethodnih kultura, jer je poznato da je jari ječam na to vrlo osetljiv i praktično je indikator zaostalih herbicida, a to još više dolazi do izražaja u sušnim godinama.
Setvu jarog ječma trebalo bi obaviti – krajem februara ili početkom marta. Ovo je posebno važno zbog kraćeg svetlosnog stadijuma kod ječma u odnosu na druge žitarice. Sorte jarog ječma su Marko, Dinarad, Viktor.
Za rane sorte ovsa osnovnu obradu zemljišta treba obaviti u jesen. Predsetvena priprema obavlja se tanjiračom, drljačom ili setvospremačem, zavisno od stanja vlažnosti zemljišta kako bi se pripremio rastresit i usitnjen površinski sloj za setvu.
"Jari ovas se seje na dubinu od 2 do 3 cm, osetljiv je na preduboku setvu. Za setvu treba koristiti krupno, čisto, ujednačeno i zdravstveno ispravno seme. Krupnoća zrna kod ovsa razlikuje se ne samo unutar metlice, nego i unutar klasića. Zato je setva semena ujednačenog po krupnoći važnija od ovsa nego kod drugih žitarica. Sorte jarog ovsa su Dunav, Slavuj, Rajac", kaže vranjski savtodavac.
Ona podseća ratare da je zaštita od korova važna mera u tehnologiji proizvodnje i treba je obaviti na vreme odgovarajućim preparatima kako bi korov što manje uticao na kvalitet roda. Proizvođači moraju biti posebno obazrivi na pojavu leme - lisne pijavice koja najveće štete može da napravi u drugoj polovini maja i početkom juna. Postoje različiti pristupi u eliminisanju bolesti. Predlaže se da se planira jedno prskanje u toku vegetacije. Obično ti simptomi bolesti se jave kada je usev u fazi razvoja prvog kolenca, što ne mora biti pravilo.
Autorka