Kina i Brazil ugrožavaju europsku opskrbu proteinima?

Na Plenarnoj sjednici Europskog parlamenta održanoj ovog tjedna u Strasbourgu zastupnici su velikom većinom glasova podržali rezoluciju o Izvješću o europskoj strategiji za promicanje proteinskih usjeva - poticanje proizvodnje proteinskih kultura i mahunarki u europskom poljoprivrednom sektoru. 

Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir podržala je rezoluciju o izvješću na koje je prethodno u okviru Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj usvojeno 39 amandmana koje je podnijela zajedno s kolegama iz Europske pučke stranke. U raspravi je zastupnica navela kako je za budućnost europske poljoprivrede važno usvojiti europsku strategiju za promicanje proteinskih usjeva jer sada nažalost ovisimo o uvozu. "Upravo zato u današnjem trenutku smatram ovo izvješće potrebnim, a dane preporuke izuzetno važnima", rekla je Petir. 

EU deficitarna u proizvodnji proteina za prehranu životinja

Petir ističe da je činjenica da je EU deficitarna u proizvodnji proteina za prehranu životinja poznata već niz godina. Tu ovisnost najbolje pokazuju podaci koji govore da je od 1994. do 2014. ukupna europska proizvodnja sirovina bogatih bjelančevinama porasla s 24,2 na 36,3 milijuna tona (+50%), a da je istovremeno potrošnja porasla s 39,7 na 57,1 milijuna tona (+44%). Ukupni deficit bjelančevina u EU-u je nažalost u porastu (20,8 tona 2014).
Kina je posljednjih godina postala najveći svjetski uvoznik soje te je uspostavila vlastitu i netransparentnu strategiju za sigurnost opskrbe na temelju ugovora o proizvodnji s najvećim svjetskim proizvođačem soje, Brazilom što bi moglo ugroziti opskrbu tržišta sojom i uljaricama u EU-u, koji je također važan kupac proizvoda iz Brazila, te ugroziti stabilnost tržišta Unije. Petir napominje da se EU mora okrenuti vlastitoj proizvodnji proteinskih usjeva, tim više što je većina soje uvezene u Europsku uniju, posebno iz Sjeverne i Južne Amerike, dobivena iz genetski modificiranih usjeva i da europski potrošači ne žele GMO soju na svom tržištu, stoji u izvješću europarlamentarke Petir.

Zastupnici smatraju da je došlo vrijeme za provedbu sveobuhvatnog europskog strateškog plana proizvodnje i opskrbe bjelančevinama biljnog podrijetla, koji se temelji na održivom razvoju svih usjeva koji su prisutni u Uniji i da ta promjena znači bitnu izmjenu naših proizvodnih sustava u skladu sa zahtjevima sredstava potrebnih za život poljoprivrednika i zahtjevima kružnoga gospodarstva i održive poljoprivredne proizvodnje, utemeljene na načelima poput agroekologije i drugim praksama koje su u skladu s okolišem, uključujući strategije niskih ulaganja za hranjenje preživača koje se temelje na trajnim pašnjacima i privremenim travnjacima na obradivom zemljištu.

Diversifikacija usjeva nužno potrebna

Zastupnica Petir posebno je naglasila kako diversifikaciju usjeva na poljoprivrednim površinama smatra nužnom te je pozdravila preporuku da se u sustave ratarskih kultura i krmnog bilja ponovno uvedu bjelančevine biljnog podrijetla poput soje, boba, grašaka te usjevi poput djeteline i mnogih drugih mahunarki.

"Razvoj regionalnih lanaca proizvodnje i prerade bjelančevina udruživanjem poljoprivrednika i boljom suradnjom između proizvođača ratarskih kultura i uzgajivača potrebno je podržati u okviru ZPP-a (Zajedničke poljoprivredne politike) kao što je važno i uvesti potpore za proteinske usjeve", kazala je u raspravi zastupnica Petir. Ciljana podrška europskih politika poput ZPP-a ili trgovinske politike s jasnim ciljevima može pomoći smanjivanju te ovisnosti o uvozu. 

"Pozdravljam interes europskih potrošača za proizvode koji ne sadrže GMO, kao i poticanje onih inicijativa koje poput "Dunav soje" promiču sigurnost i visoku kvalitetu sojinih proizvoda bez GMO-a", rekla je Petir koja je inače i nositeljica inicijative uspostave Alpe-Adria regije slobodne od GMO-a. Ona je dodala kako joj je drago što je uloga suproizvodnje proteina i biogoriva spomenuta u rezoluciji, ali i da joj je istodobno i žao što mogućnost sinergijskog pristupa rješavanju energetske i proteinske neovisnosti Unije nije našla značajnije mjesto u usvojenoj Rezoluciji.