Kad podvučemo crtu prinosi jesu niži, ali je dobit veća!

U selima na području Općine Jasenovac, u Parku prirode Lonjsko polje, posljednjih godina sve je više obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koja iz konvencionalne prelaze u ekološku proizvodnju. Trenutačno najveće površine pod ekološkom proizvodnjom ima OPG Marijane Đurić iz Košutarice. To uzorno gospodarstvo profesionalno se bavi i pčelarstvom.

"Naš OPG u upisniku je od 2008. godine i na poljoprivrednim površinama bavimo se isključivo ratarskom proizvodnjom. Obrađujemo 70 hektara zemlje, od toga je 60 hektara u ekološkoj proizvodnji. Sijemo pšenicu, ječam, tritikal (križanac pšenice i raži), pir (jedna od najstarijih vrsta žitarica), soju, uljanu repicu, uglavnom puno kultura, tako da možemo planirati dobar plodored.

Ove godine dobili smo ekološki certifikat i sada naše proizvode prodajemo kao ekološke tvrtki iz Osijeka koja robe izvozi u Mađarsku. Prodali smo im uljanu repicu, pšenicu i soju, a sklopili smo i ugovor za prodaju pira koji će oni također otkupiti", kaže vrijedna Marijana Đurić koja je 2005. godine proglašena za najuzorniju hrvatsku seosku ženu.

Niža ulaganja i prinosi, veća dobit!

Marijana kaže da su u ekološkoj proizvodnji prinosi niži, ali su cijene više, recimo za soju su postigli cijenu od 500 eura za tonu, odnosno oko 3,65 kuna po kilogramu, dok se soja iz konvencionalne proizvodnje otkupljuje po 2,65 kuna.

"Ove godine prinosi u ekološkoj proizvodnji bili su niži 30 do 40 posto od prinosa u konvencionalnoj proizvodnji. U lanjskoj žetvi soje bili su niži samo oko 20 posto. Sve ovisi o godini. Ali, s obzirom da su ulaganja manja, a otkupne cijene više, kad podvučemo crtu, imamo veću dobit, a i zadovoljstvo je veće jer smo svjesni da proizvodimo zdraviju hranu i čuvamo okoliš", kaže Marijanin suprug Željko, umirovljeni hrvatski branitelj i invalid domovinskog rata.

Đurići kažu da ekološka proizvodnja zahtijeva i jedan drugačiji pristup u obradi i tehnologiji proizvodnje. Zato su nabavili neke strojeve i priključke koji im pomažu u zaštiti protiv korova, primjerice, za žitarice je to češljasta drljača (štrigl) za pljevljenje. Imaju i stroj koji im pomaže u suzbijanju korova ogrtanjem i pljevljenjem.

Bave se i pčelarstvom - imaju 300 košnica!

"U ekološkoj proizvodnji korovi su najveći problem, budući da se za njihovo suzbijanje ne smiju koristiti herbicidi.Ove godine imali smo velik problem sa ambrozijom u soji koja je najopasniji korov na ovim prostorima, pa smo ju čupali i ručno i rezali. Ambroziju je najteže zaustaviti i kontrolirati. Problem je i što na selu ima sve manje radne snage koju bi angažirali za takve poslove. Danas je teško naći pravog radnika,“ upozorava marijana ne neke probleme u ekološkoj proizvodnji.

Zahvaljujući novoj mehanizaciji mi smo do 23. ovog mjeseca, poželi i iskombajnirali sve jesenske usjeve, završili jesensku sjetvu i uradili sve ono što smo planirali za ovu godinu u optimalnim agrotehničkim rokovima.

Uz ekološku proizvodnju ratarskih kultura Željko ističe da se njihov OPG profesionalno bavi i pčelarstvom. Tim slatkim poslom počeo se baviti njegov otac Antun, a Marijana i Željko nastavili su obiteljsku tradiciju, proširili i modernizirali proizvodnju. Trenutačno imaju 300 košnica.

"U vrijeme pčelarske sezone naše košnice selimo u kontejnerima po cijeloj Hrvatskoj u potrazi za dobrim pašama. Od pčelinjih paša kod nas u Posavini ističem vrbu, uljanu repicu, amorfu, a posljednje 2-3 godine bilo je i dosta šumske medne rose koja daje cijenjeni medljikovac. Inače, selimo na bagrem, kesten, suncukret, lipu, vrijesak, a s našim kontejnerima zimujemo u Dalmaciji", kaže Željko, zadovoljan ovogodišnjom sezonom koja je bila bolja od proteklih nekoliko godina. U posljednje vrijeme Đurići sve više meda prodaju na kućnom pragu jer, kako kažu, kupci sve više prepoznaju kvalitetu pravog domaćeg meda. Dio meda prodaju i tvrtkama koje se bave otkupom meda.

Bespovratno 780 tisuća EU novca

U posljednje vrijeme obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Đurić puno je uložilo u modernizaciju, osobito u nabavu novih strojeva i priključaka.

"Sa svojim projektom prošli smo na natječaju za mjeru 4.1.1. Programa ruralnog razvoja i nabavili smo strojeve: novi traktor, veliku sijačicu, rotokultivator, prikolicu i plug prekretač... Ukupno smo u nabavu mehanizacije investirali oko 1.100.000 kuna, od toga dobili smo bespovratno oko 780 tisuća novca Europske unije iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj i Ministarstva poljoprivrede, a ostalo smo financirali vlastitim novcem. To nam je zaista velika pomoć. Novi, veći i moderniji strojevi omogućavaju nam brže, lakše i kvalitetnije obavljanje radova na oranicama", kaže Marijana.

"Samo da istaknem, zahvaljujući novoj mehanizaciji mi smo do danas, znači do 23. ovog mjeseca, poželi i iskombajnirali sve jesenske usjeve, završili jesensku sjetvu i uradili sve ono što smo planirali za ovu godinu u optimalnim agrotehničkim rokovima. Ostalo je još malo zimske brazde, ali to je zanemarivo. Ti strojevi su nam svakako velika pomoć u poslu kojim se bavimo.

Prezadovoljni smo ovim što smo ostvarili kroz mjeru 4.1.1. i planiramo se opet javiti na natječaje za mjere Programa ruralnog razvoja, jer vidimo da nam još nedostaje strojeva, a željeli bi izgraditi i silos koji nam je potreban za čuvanje žitarica", kaže Željko.

Djeca su im najveće bogatstvo

Od problema ističu velike štete na usjevima koje u tom dijelu Posavine čine divlje svinje, ali i domaće životinje: konji i krave koji su na slobodnoj ispaši u Mramornom polju. Na taj problem ukazuju godinama, ali se on ne rješava pa Đurići sve svoje površine ograđuju električnim pastirom, što su dodatna ulaganja.

Uz to što im gospodarstvo stalno napreduje vrijedni supružnici Marijana i Željko ističu da su im najveće bogatstvo djeca, koja im uvijek pomažu kada imaju vremena. Ponosni su na njih. Kći Kristina završila je Filozofski fakultet - engleski jezik i povijest umjetnosti - i počela je raditi, a stariji sin Ivan nedavno je diplomirao elektrotehniku i računalstvo na zagrebačkom FER-u i također već radi. Mlađi sin Alen završio je srednju poljoprivrednu školu i sada studira biljne znanosti na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

"Alen je od malena jako zaljubljen u poljoprivredu. On se planira nastaviti baviti proizvodnjom na našem obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, želi ostati na selu. To je vrlo pozitivno, pogotovo danas kada mnogi mladi odlaze, naš sin želi ostati na gospodarstvu. Jako nam je drago da se odlučio studirati poljoprivredu, jer bez znanja nema ni napretka“, kaže Marijana.

Budući agronom ima svoje vizije razvoja gospodarstva

Svoje domaćine pitam planiraju li se baviti i seoskim turizmom, jer za to već imaju preduvjete. Žive u Parku prirode Lonjsko polje, na području bogatom raznoliko biljnog i životinjskog svijeta. I sami doprinose tome ekološkim pristupom u proizvodnji.

Kažu, vidjet će što i kako dalje kada sin završi fakultet, jer on ima neke svoje vizije korištenja tamošnjih prirodnih resursa, razvoja poljoprivrede i života na selu.

"Svjesni smo da čovjek koji se bavi intenzivno poljoprivredom mora stalno učiti i prilagođavati se, mora savladati i tehnologiju proizvodnje, rad sa suvremenom mehanizacijom, mora biti i menadžer da bi što bolje prodao svoje proizvode, a to zahtijeva stalno učenje i usavršavanje. Bez puno rada, znanja, zalaganja, ali i snalaženja u rješavanju problema, teško je opstati", poručuju Marijana i Željko zadovoljni što su se opredijelili za poljoprivredu i život na selu u Parku prirode Lonjsko polje.