I do 400 kilograma više uljane repice po hektaru!

Sedam kilometara od Siska, u malom mjestu Hrastelnica, živi i radi Miodrag Malović, ratar uz čije gospodarstvo bi u rječniku mogla biti fotografija uzornog gospodarstva. Uz pomoć supruge i dvoje djece (jedna kćer mu je krenula u drugi razred osnovne škole, a druga na drugu godinu fakulteta) obrađuje oko 260 hektara zemlje, nešto u svom kraju, a veliki dio u pola sata vožnje udaljenom Lekeniku.

Gospodarstvo je preuzeo od roditelja koji su kao većina poljoprivrednika u ono doba svaštarili, da bi on dva desetljeća poslije uz pomoć svoje obitelji od nekoć malog gospodarstva napravio ozbiljan posao. "Krenulo je to odmah nakon vjenčanja, davne 1996. Oženio sam se, dobio prvo dijete i onda se trebalo odlučiti što i kako dalje. Od roditelja sam naslijedio desetak ha zemlje, kupio nešto, nešto zakupio i uhvatio se posla", priča nam Miodrag.

Odlični rezultati na polju

S Miodragom smo se našli u njegovoj novoj kući na kojoj radnici upravo završavaju fasadu. Prelijepa dvokatnica koja bi ponosno mogla stajati u najskupljem zagrebačkom kvartu kruna je dva desetljeća napornog rada cijele obitelji. "Svega ovog nije bilo prvih godina. Radilo se teško i svaka kuna koju smo zaradili išla je na mehanizaciju i kupnju nove zemlje da bismo sada došli na konačnih 260 ha. Nije bilo lako, ali to je bio jedini način na koji smo nešto mogli postići."

Osim pšenice, Miodrag uzgaja uljanu repicu, soju, kukuruz, a ove godine je zasijao i nešto raži. "KWS hibride sam počeo sijati i prije 2000. godine, prije nego što sam ušao u sustav PDV-a. Tada je KWS imao uljanu repicu Triangle koje je trebalo puno manje sijati, a urod je bio duplo veći od sorti koje smo imali u to vrijeme. Nakon prvog zadovoljavajućeg uroda, nastavili smo suradnju koja se održala sve do danas."

Od hibrida uljane repice Miodrag je prošle godine imao Gordona KWS i Hybrirock KWS koji su pokazali odlične rezultate u polju: "U usporedbi s konkurentima imao sam i 400 kilograma više po hektaru. Neki će vam sad reći da to nije neka velika razlika, ali meni koji sam imao 50 ha uljane repice to je veliki plus. A onima kojima nije, pa nek uživaju u 400 kilograma manjem prinosu po ha", smije se Miodrag. "Mislim da u cijeloj Hrvatskoj nećete naći poljoprivrednika koji vam neće reći da su KWS-ovi hibridi uljane repice najbolji na tržištu. To ne znači da njihovi ostali hibridi nisu dobri, ali kad je riječ o uljanoj repici oni su daleko ispred svih ostalih".

Svaka zemlja drugačije diše

Osim hibrida uljane repice Miodrag je zasijao i hibride kukuruza od kojih su se najbolji pokazali Balasco i Konfites, a ove godine je na gospodarstvu zasijao i 37 ha hibridne raži. "To tek trebamo vidjeti kako će proći". Zadovoljan je i suradnjom s KWS-ovim djelatnicima: "Ma oni su vam odlični. Čim je tu neki problem, odmah dođu pomoći sa savjetima. Iako moram priznati da smo i mi korisni njima sa savjetima jer iz iskustva o nekim stvarima ponekad znamo više nego što oni znaju. Naime, svaka zemlja drugačije diše na neke hibride i tu smo mi onda nezamjenjivi. Svaka zemlja voli drugačiju kulturu, sortu i čovjek mora probati više toga da bi vidio što mu odgovara".

Ove godine je zadovoljan urodom uljane repice i pšenice, dok kukuruz i soja nisu baš dobro prošli. "Iako je i to super kad se sjetim one ružne 2014. godine kada smo doslovno bili pod vodom i sve je propalo. Ovdje u našem kraju volimo malo sušniju godinu jer ovdje imamo malo tvrđi teren koji zna dobro zadržavati vlagu za razliku od zemlje pokraj Lekenika gdje zemlji više odgovara da je godina malo kišnija."

Divlje svinje rade velike probleme

Pitamo Miodraga koji je njegov savjet za mlade poljoprivrednike: "Pazite s kim radite da na kraju svojim radom ne biste njega kreditirali i pazite kako trošite novac. Ako je jedna godina dobra, već sljedeća može biti vaša najgora noćna mora." Iako na svom imanju ima sve - od rasipača do traktora, nikad nije dizao kredit: "Uvijek sam kupovao polovne strojeve i onda mijenjao priključke. Moja je mana što od svakog stroja moram imati dva, čak i tri jer me uvijek strah kako ću dalje ako mi jedan crkne u polju". Pa je li se to ikad dogodilo, pitam. "Više puta nego što bih htio priznati", smije se Miodrag.

Osim strojeva kad zakažu kad ti je najpotrebnije, Miodrag muku muči i s divljim svinjama, osobito na području Lekenika: "Jednom kad ti divlja svinja uđe u polje, nema toga koji će je izbaciti - samo puška i pas. Ne pomažu ni električni pastiri jer jednom kad uđe zbog straha od njih ne želi izaći van."

Na odlasku ga pitamo što bi promijenio u poljoprivredi kad bi imao tu moć: "Nažalost, prije svega Vladu od koje sve kreće, ali koja nas ne poštuje, zbog čega nas ni drugi ne poštuju. Svaki put kad se govori o poljoprivrednicima izvlače se tri-četiri loša primjera, a zaborave svi oni koji pošteno rade svoj posao, pazeći na troškove i misleći na budućnost. Kad bi Vlada razgovarala s nama kao s partnerima i stala na našu stranu i otkupljivači bi dva puta razmislili prije nego što bi započeli s otezanjem plaćanja. Ovako svoju robu moramo prodavati u inozemstvo, umjesto da ostaje tu, u Hrvatskoj. Žalosno je to".

Foto: Ivana Jurišić