Domaćeg sjemena kukuruza ima dovoljno, interes za sojom će padati?

"Sjemena imamo dovoljno za razliku od drugih kompanija koje ga uvoze", demistificirao je na početku zimskog predavanja Đuro Lukić, direktor marketinga Bc Instituta ratarima okupljenim u Čepinu istaknuvši kako su osigurali dovoljne količine da bi opskrbili domaće i strano tržište iako je prošla godina bila jako loša za proizvodnju kukuruza uopće, a posebno sjemenskog. 

Poznato je, naveo je, kako sjemenski rodi pet do 20 puta manje od merkantilnog. Pet puta manje je idealno kad je urod 10 tona merkatilnog kukuruza, a sjemenski rodi dvije tone. Ako je loša godina, može biti i 20 puta manje što je onda nekoliko stotina kilograma po hektaru.

"A takva je bila prošla godina kada je urod iznosio par stotina kilograma do maksimalno dvije tone', opisao je Lukić.

Istaknuo je kako ova domaća sjemenarska kuća ima dovoljno sjemena da pokrije dio tržišta koji su i do sada imali, ali i više. Pod njihovim je kukuruzom u Hrvatskoj zasijano više od petine ukupnih površina. 

Domaća proizvodnja, čuli smo, pokriva 30 posto površina. "Nažalost, najviše se uvozi sjeme kukuruza, a bilo bi jako dobro, bez obzira čije je odnosno koje kompanije, da se proizvodi u Hrvatskoj kako bi naši proizvođači zaradili na toj proizvodnji", objašnjava direktor marketinga dodajući kako su strane tvrtke iz Hrvatske otišle s proizvodnjom kada je postala članicom Europske unije 'jer im je očito na drugim mjestima proizvodnja jeftinija'.

Odnosno, bilo im je dobro dok je država subvencionirala proizvodnju na račun poreznih obveznika. "Sada kada toga više nema, problem je što ovisimo o uvozu", sažima Lukić napominjući kako je dobro da država ima vlastite zalihe sjemena kako bi u slučaju kriza kakve su sada, zbog rata, inflacije, a koje izazivaju poremećaje na svjetskom tržištu, mogli reagirati.

Ističe kako će država, navodno, ove godine kupiti određenu količinu sjemena.

Brojni vrijedni hibridi i sorte 

Okupljenim ratarima predstavio je i hibride Bc Instituta. 

"Kod kukuruza imamo tri skupine, one za intenzivnu agrotehniku, BC323, Agram i BC415, hibride koji se ističu kvalitetom zrna, to su uglavnom oni za domaću upotrebu u hranidbi životinja, Pajdaš, BC572, Majstor, BC344", rekao je ističući i skupinu starijih hibrida, standardne BC418B i BC408B te BC525.

"Četvrta su skupina hibridi za silažu gdje imamo dva, jedan stariji, standardni BC678 i novi BC747 koji je istovremeno i najprodavaniji što se tiče silaže", pojasnio je.

Kada je riječ o soji, navodi vodeću sortu Pedro koja je najzastupljenija u Hrvatskoj, a pokazala se i najrodnijom zbog čega su je prihvatili proizvođači. "Sorta Bahia je nešto ranija, ali isto rodna. Nešto kasnija je Ascasubi dok je sorta Amma nešto kasnija od Pedra, ali ranija od Ascasubi', objašnjava.

U Bc Institutu imaju, dodaje, nove suncokrete u suradnji s francuskom kompanijom, a riječ je o početnim količinama sjemena. Nažalost, naveo je, proizvodnja kukuruza pada u količinama i broju hektara jer zahtijeva velika ulaganja dok suncokret bolje podnosi sušne uvjete i promjenu klime, a manja su ulaganja kod njega i što se tiče gnojidbe.

"I mi smo se morali uključiti u tu utakmicu jer je zadnje tri godine na području Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske, Brodsko-posavske i Požeško-slavonske županije urod kukuruza značajno manji nego u zapadnim županijama Hrvatske', kaže Lukić.

Smanjit će se interes za sojom

Ističe kako je urod manji u prosjeku za dvije tone po hektaru što je jako puno, jer nedostaje vode. "Jedno od rješenja je da će se sijati kukuruz na sigurnijim površinama koje drže vodu, a drugo je ulagati više u gnojidbu, rokove sjetve dok je zadnja stvar rjeđe ga sijati, u rjeđim sklopovima", objašnjava.

Lukić opisuje kako ratari u Zagorju mogu dobiti i po sto litara više vode nego županije na istoku i ako se takav trend nastavi, onda je isplativost kukuruza u suhom ratarenju upitna pa će proizvođači tražiti rješenja u drugim kulturama. 

"Soja je bila jedna od kultura, ali je podbacila lani, pa interes neće biti kao prijašnjih pet godina. Doći će do stagnacije soje. Računamo kako bi zbog cijene gnojiva trebala padati te da će ipak porasti interes za kukuruzom u nadi kako ćemo imati povoljnu godinu, i da će se vratiti na nekih 330.000 do 350.000 hektara površina u Hrvatskoj, koliko bi bilo normalno", opisuje situaciju u Hrvatskoj dodajući kako su hektari pod kukuruzom pali na 250.000 dok je 100.000 hektara uzela soja.

"Kada su u pitanju cijene, otežana je proizvodnja kukuruza zbog klimatskih prilika, a tu imamo još jedan efekt koji se stvorio zbog rata i tržišta. Proizvođači su znatno poskupjeli uvjete proizvodnje. Globalno gledano, proizvodnja kukuruza je u problemima. Zato smo ga lani morali platiti znatno više nego inače, ali cijenu nismo mogli podići jer bi onda ona bila neprihvatljiva ratarima", govori Lukić koji nije optimističan ni ove godine što se tiče toga dijela proizvodnje.

Potrebno subvencionirati dio cijene sjemenskog kukuruza 

Govori kako ove godine očekuje još gore uvjete jer, pored klimatskih problema kao i onoga u dijelu proizvodnje sjemena, proizvođači traže više jer sjemenski kukuruz ovisi i o ljudskom radu, odnosno radnoj snazi koje je sve manje.

"Mehanizacija samo do određene mjere može zamijeniti ljude na polju. To je općenito problem kod proizvodnje sjemena u svijetu. Rješenje je da država, pored onoga što mi možemo platiti, subvencionira dio cijene i da ga proizvođačima sjemenskog kukuruza. Lani je bilo nešto, a ove godine očekujemo kako će se to pojačati", kaže Lukić smatrajući kako bi se tako povećao interes.

Ilija Tomić, direktor Agro Čepina koji obrađuje 144 hektara vlastitih površina te surađuje s oko 1.000 kooperanata, osiguravajući im zaštitu, sjeme, gnojivo kaže kako su cijene otišle 100 posto, a određena ulaganja i 300 posto gore. 

"Ljudi su u dvojbi kada gnojiti, s čime. Dosta problema imamo oko toga. Elementarne nepogode, suša, nas je dovela do toga da ljudi nisu rentabilni", kaže Tomić naglašavajući da Bc Institut ima dobre kultivare te da im je suncokret lani izdržao sušu. "Prošlogodišnju pržionicu podnio je jako dobro i dao prosječan urod od 3,5 tone po hektaru s 4,25 kuna. Sve je rizik, ali se nadamo dobrome", napominje. 

Od 2004. godine obitelj Pavleković iz Čepina je u poljoprivredi. Obrađuju 117 hektara zemlje koja je zasijana suncokretom, uljanom repicom, kukuruzom, pšenicom, ječmom... "Nekada smo radili i šećernu repu, ali smo odustali zbog nemogućih uvjeta. Imamo zatvoreni ciklus proizvodnje, ali inflacija je", kratko je sažeo Valentin Pavleković, vlasnik istoimenog OPG-a.

Alan Bošnjak iz Habjanovaca stigao je u Čepin na zimsko predavanje Bc Instituta. Kaže kako siju kukuruz, ječam, suncokret dok su sa sojom lošije prošli. Okreću se suncokretu jer, napominje, skine se ranije, a dobar je i radi jesenske sjetve.